Manipulatori tržištem kapitala kriju se u Hanfinim izvješćima

I u Hrvatskoj ima onih koji raznoraznim objavama informacija ruše ili dižu cijene dionica. Međutim, investitori ne mogu doznati jesu li, zašto te protiv koga domaći regulatori podnijeli prijave zbog mogućeg manipuliranja tržištem a da sami ne pregledavaju i odgonetaju Hanfina godišnja izvješća.

piše Antonela Zečević
[email protected]

Da je manipuliranje tržištem, zapravo, veoma često, u inozemstvu je donekle poznato, za razliku od domaće scene. Naime, u Hrvatskoj još nema jedinstvene baze prekršitelja Zakona o tržištu kapitala, odnosno manipulatora tržištem, i nije poznato kako se sankcioniraju.

Slučaj Ina-Mol
Nedavni i najpoznatiji hrvatski slučaj odnosi se na optužbu domaćeg regulatora Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga (Hanfa) protiv Mola, mađarskog suvlasnika domaće naftne kompanije Ine. Naime, Hanfa je utvrdila da je Mol manipulirao tržištem suprotno zabrani iz članka 465. Zakona o tržištu kapitala, i to tako da je svojom općom ponudom za kupnju Ininih dionica u prosincu prošle godine i poslije medijima širio informacije koje su davale lažne i obmanjujuće signale o cilju, namjeravanom stjecanju Ininih dionice, znajući da su lažni i obmanjujući. Hanfa je tom prilikom navela da je Mol svojom općom ponudom od 15. prosinca 2010. proklamirao i javno više puta objavio da je cilj stjecanja Ininih dionica da se radnicima i bivšim radnicima te privatnim osobama koje su dionice stekle u inicijalnoj javnoj ponudi još jedanput omogući da po cijeni znatno iznad tržišne prodaju dionice Molu. Iz načina stjecanja i cijena po kojima je nakon završetka ponude stjecao Inine dionice proizlazi da je njegov osnovni cilj stjecanja Ininih dionica, pa tako i opće ponude, od početka bio prelazak praga od 50 posto udjela u Ini. Domaći regulator tvrdi da Mol to nije objavio kao cilj pri objavi opće ponude. Mol je uzvratio tužbom jer tvrdi da je uvijek djelovao pošteno, jasno i transparentno, slijedeći sve propise koji se odnose na tržište kapitala i hrvatske zakone. Odbacivši Hanfine optužbe, najavio upotrebu pravnog lijeka protiv njezinihodluka i postupaka. U Molu kažu da su sve kupnje dionica i opcijski sporazumi slijedili tek nakon što je njihova privatna ponuda istekla te su obavljeni potpuno u skladu s primjenjivim pravilima i propisima.

Legendarni fijasko
Hrvatski burzovni komentator Roman Rinkovec kaže da je mnogo primjera u kojima se to nije dogodilo, zbog čega tržištem kruže svakakve informacije koje u javnost, posredno ili neposredno, šalju upravo oni koji to ne smiju.- Imali smo, primjerice, slučaj s neopreznim predsjednikom Uprave Luke Ploče koji je izjave o nedavnoj dokapitalizaciji te tvrtke dijelio šakom i kapom pa mu je Hanfa čak i zabranila istupanje u vezi s tim u javnosti - kaže Rinkovec. Prisjeća se još starijeg primjera u kojem je glavnu ulogu imao danas najpoznatiji ‘stanovnik Remetinca’.- Riječ je o sad već legendarnom fijasku s gradnjom crnogorskih autocesta. Vijest o tome da su domaći građevinari IGH i Konstruktor dobili taj posao prvi je, na sjednici tadašnje vlade, objavio upravo Ivo Sanader - kaže Rinkovec. Objašnjava da je nakon objave te vijesti na nekim portalima cijena IGH-ovih dionica naglo skočila. Uprava se u obraćanju javnosti djelomično ogradila od Sanaderove izjave rekavši da posao još nije zaključen. Poslije je na vidjelo izašlo da i neće biti zaključen. Rinkovec tvrdi da je jedna od osnova burze kao organiziranog tržišta i obveza vodećih ljudi kompanija i njihovih tijela čije dionice na njoj kotiraju da sve materijalne činjenice koje bi mogle utjecati na njihovu cijenu najprije objave upravo na njoj.- Takvi slučajevi moraju se strogo sankcionirati, i to u skladu s posljedicama koje mogu izazvati, s narušavanjem povjerenja u burzu, ali i materijalnom štetom koju mogu nanijeti pojedinim investitorima - zaključuje burzovni komentator Roman Rinkovec.

Manipulacija tržištem nije samo domaća pojava. Na takve postupke nisu imune ni najveće svjetske financijske institucije, što je pokazao i slučaj najmoćnije svjetske investicijske banke Goldman Sachs. Još je 2009. zbog optužbi za manipuliranje tržištem banku, odnosno njezine predstavnike, saslušavao američki Kongres u povodu optužaba za prijevaru u prodaji složenih financijskih proizvoda nazvanih ‘sintetičke kolaterizirane obveze duga’ (engl. synthetic collateralized debt obligation, CDO). Zbog složenijeg tržišta Goldman Sachsu nije bilo jednostavno manipulirati.

Glavni redatelji
Nakon što je agencija za procjenu kreditne sposobnost Moody’s u to doba grčkom dugu snizila ocjenu, kratkoročne su obveznice počele kružiti grčkim tržištem obveznica. Važno je uzeti u obzir i da se čini kako su procjene kreditne sposobnosti koje objavljuju privatne agencije za procjenu kreditne sposobnosti (rejting agencija za koje se već dugo sumnja da su u šaci Wall Streeta) vremenski namještene tako da mogu prouzročiti skok ili pad dionica ili obveznica, što izaziva najžešće reakcije na tržištu. U tadašnjim okolnostima u najmanju je ruku bilo neobično sniženje ocjene kreditne sposobnosti Grčke jer su se Središnja europska banka i Međunarodni monetarni fond (MMF) obvezali na kredit od 120 milijarda eura za izbjegavanje grčkog bankrota. Tržišta su, dakako, reagirala na tu promjenu pa se i američka burza strmoglavila za 999 bodova, a onda u vrlo kratkom vremenu vratila dvije trećine izgubljenog. Nije utvrđeno tko je bio odgovoran za tu manipulaciju jer tržištima se može manipulirati s pomoću računala koja se služe algoritamskim trgovanjem (engl. high-frequency trading program, HFT), koje čini 70 posto trgovanja na tržištu. Jedan od analitičara s Wall Streeta tada je rekao da je banka Goldman Sachs ‘režirala sve manipulacije tržištem još od Velike krize’. Objasnio je da je banka toliko velika da se, kad ne dobije što želi, može razbjesniti i sama srušiti tržište.

Jedan od najpoznatijih europskih primjera velike manipulacije tržištem jest onaj islandskog Landsbankinna. Dvojica bivših čelnika te islandske banke, među kojima je negdašnji vlasnik, uhićena su u istrazi o manipulaciji tržištem. Sigurjónu Árnasonu, bivšem vlasniku banke koja je 2008. žurno nacionalizirana, i Ívaru Guðjónssonu, bivšem investicijskom direktoru, prijetila je najviša, šestogodišnja zatvorska kazna.Za razliku od javnosti u razvijenijim zemljama gdje je grubo kršenje poštene tržišne utakmice također često, hrvatska investitorska javnost ne može doznati jesu li i zašto te protiv koga domaći regulatori podnijeli prijave zbog mogućeg manipuliranja tržištem a da sama ne pregledava i odgoneta Hanfina godišnja izvješća.