Psihopripreme padaju u vodu ako ste materijal prepisali od nekog drugoga

Mnogi prezenteri i govornici, pritisnuti zahtjevima posla i svakodnevnog života, često kopiraju ili jednostavno otuđuju materijale od kolega ili dovršavaju prezentaciju pet do dvanaest.

piše Leonardo Blažević

Na samom početku prezentacije, kada publika zauzima mjesto i u tišini počinje pratiti, prezenter ili govornik postaje središnjom točkom pozornosti dok mu u glavi blenda misao: ‘Reflektori su upereni u mene i bolje da budem dobar’. Govor pred grupom ljudi smatra se najstresnijim od svih iskustava poznatih ljudskom rodu. Prema mišljenju Jerryja Weissmana, vodećega američkog edukatora na području korporacijskih izlaganja, uzrok je tome pritisak obarača psihološkog okružja jednakog svim drugim ljudskim strahovima. Ta se reakcija manifestira valovima adrenalina koji uzrokuju klasičan sindrom borbe ili bijega. Ova nesvjesna fizička reakcija pogađa sve osobe koje drže prezentaciju ili govor bez obzira je li im to prvi put ili su veterani, uključujući i profesionalne umjetnike.

Snaga uma za kontrolu tijela
Ključni trenutak napada na problem, prema Weissmanu, jest trenutak istine. U rješavanje se treba upustiti na samom početku dok slušatelji još popunjavaju dvoranu jer je tada moguće iskoristiti snagu uma za kontrolu tijela. Govornici i prezenteri bi morali znati da na publiku djeluju tri dinamike: vizualna, glasovna i verbalna, s time da je vizualna prevladavajuća, s 55 posto utjecaja, dok verbalna utječe svega sedam posto. Tijekom pripreme prezentacije o toj bi činjenici svakako trebalo voditi računa.

Dakle govor tijela najsnažnije utječe na opći dojam, slijedi glas, a najmanje sama pripovijest. Osim navedenih čimbenika na publiku utječe još jedna dinamika - empatija. U prezentacijskom okruženju empatija je osjećaj zajednički i publici i govorniku no, za razliku od govornika, publika taj osjećaj stječe nesvjesno i nehotično. Kao jedan od problema prezentacija i govora Weissman navodi i činjenicu da mnogi prezenteri i govornici, pritisnuti zahtjevima posla i svakodnevnog života, često prepisuju, kopiraju ili jednostavno otuđuju materijale od kolega ili dovršavaju prezentaciju pet do dvanaest. Bilo što od navedenog kao posljedicu ima nesređenost zbog kašnjenja i, što je još gore, rezultira gomilanjem neorganiziranih podataka tijekom prezentacije. Predvidljivo, u takvim će slučajevima publika reagirati zbunjenošću, dosadom ili nemirom, što će s druge strane povećati govornikovu tjeskobu i uznemirenost. Razina stresa također će porasti, a govornik će izgubiti na pouzdanosti, opuštenosti i uvjerljivosti.

Priprema u nekoliko koraka
Rješenje za izlaz iz toga začaranog kruga jest pripremanje prezentacije unaprijed. Za razvijanje same priče, teme govora ili prezentacije Weisssman predlaže nekoliko koraka. U prvome je nužno definirati polje predviđeno za igru. Poput pravila u sportu i u prezentaciji postoje pravila: utvrđivanje cilja prezentacije i teza koje će voditi prema njemu te analiza ciljane publike i njenih očekivanja. Zatim slijedi promišljanje tijekom kojega se u obzir uzimaju sve mogućnosti. Svrha tog dijela procesa pripreme jest navođenje svih mogućih ideja vrijednih razmatranja i procjene te izdvajanje onih kojima se valja posebno pozabaviti. Treći korak čini iznalaženje mnemotehnika za glavne teme što će rezultirati lakšim pamćenjem teksta koji treba izgovoriti. U sljedećem koraku pozornost se usmjeruje na ilustracije i grafičke prikaze ten a korištenje vizualnih pomagala prema načelu manje je više. Posljednji je korak verbalizacija u kojoj se kristaliziraju ideje.

Ritam govora
Profesionalni pisci često čitaju svoj tekst sami sebi naglas da čuju kako zvuče i iskristaliziraju tečnost izgovaranja. Verbalizacija, dakle, definitivno funkcionira, no govornici i prezenteri je, iz nekoga neobjašnjivog razloga, nerado koriste u pripremi. Mnogi govornici također očekuju klimanje glavom od strane publike u ime potvrde, ali do njega treba doći spontano. Govornik ga može sâm izazvati, i to prepoznavanjem reakcija svake osobe kojoj se obraća kako bi se uvjerio prima li osoba poruku ili ne. Ako je prima bit će uzvraćena potvrdnim klimanjem glavom, a ako ne povratna će informacija biti upitni pogled ili mrštenje. U nastavku govora ili prezentacije potrebno je odgovoriti na primijećenu reakciju i prilagoditi joj sadržaj izlaganja. Dobije li govornik u toj fazi klimanje glavom od osobe koja je prije odgovorila mrštenjem, problem je riješen.
Kontroliranje kadence (ritma govora) sljedeća je karakteristika dobrih govornika. Publika koja nazoči govoru ili prezentaciji ne može si priuštiti vraćanje na sadržaj kao tijekom čitanja novina. Ako izgubi nit onoga o čemu se govori mora se dobrano potruditi kako bi sustigla misao govornika. Zbog toga je potrebno govoriti ritmom koji slijedi progresiju verbalne prezentacije.