Svaki tjedan na posao u drugu zemlju

Dvadesetčetverogodišnji diplomirani inženjer aeronautike iz Pariza Jan Lachner osmislio je i u djelo provodi uistinu jedinstven projekt; svaki tjedan u drugoj europskoj zemlji radi određeni posao.

Trenutno se nalazi u Hrvatskoj u kojoj predaje njemački i fiziku učenicima iz zagrebačke 4. gimnazije, ali samo ovaj tjedan! Sljedeća destinacija mu je Poljska gdje će u hotelu na tjedan dana biti sve po malo; od sobarice do recepcionara. Riječ je o projektu koji je nazvao ‘Euro-Jobs Project’, a u otprilike osam mjeseci misli raditi na tjedan dana u čak 33 europske zemlje. Hrvatska mu je 16 zemlja po redu, a do sada je radio najneobičnije poslove.

U Malti je bio ribar, u Rumunjskoj farmer, u Švicarskoj je pomagao u izradi alpskog roga, u Grčkoj je sudjelovao u arheološkim iskapanjima, u Sloveniji je radio u organizaciji koncerata, u Irskoj je bio konobar u pubu, a u Španjolskoj se iskušao kao profesor flamenca! Rođen od majke Francuskinje i oca Nijemca taj neobični mladić uz francuski i njemački izvrsno govori i engleski jezik. Svoje doživljaje iz zemalja uz prigodne slike opisuje na svojoj web stranici www.eurojobsproject.com, ima i svoj Facebook profil, a mediji su ga vjerno pratili u svakoj zemlji u kojoj je do sada boravio.

Zanimalo nas je koji je zapravo cilj i smisao njegova cijela projekta. Iskreno nam je odgovorio da mu je inicijalni cilj bio sam put i putovanje odnosno upoznavanje drugih zemalja, različitih životnih stilova i kultura. A najbolje možete osjetiti i iskusiti kako se živi u nekoj zajednici ako u njoj radite, pojašnjava Lachner. No, projekt ima i dublju dimenziju, govori njegov kreator, a to je slanje poruke svima da bez obzira u kojoj se zemlji rodili ili iz kakve obitelji potječu, svatko je sposoban raditi gdje god to hoće i želi.

- Ako je Europska unija zamišljena kao ujedinjenje europskih zemalja bez granica, onda bi to ona uistinu trebala i biti. Koliko sam do sada vidio nema velike razlike između Europljana, svi se slično ponašamo, imamo slične nade i želje. I Nijemci i Francuzi i Španjolci i Hrvati. Uostalom, na razini Europe puno više možemo napraviti nego svaka zemlja pojedinačno. Stoga bi isti standardi morali vrijediti za sve - pojašnjava svoju viziju Lachner. Isto tako, ovim projektom želi poslati poruku drugima, posebice mladima, da se ne boje i da ne odustaju bez obzira koliko im se neki projekt ili posao činio težak.

- Naučio sam da možemo biti dobri i u mnogim drugim poslovima, a ne samo za one za koje smo se školovali. Pa ni ja nemam neke posebne vještine i talente, pa sam uspio biti i ribar i raditi u proizvodnji piva, pa čak i plesati flamenco- smije se Lachner. - Istina, direktor te plesne škole rekao mi je da bi za nekoliko godina, ukoliko bi svakodnevno naporno vježbao flamenco nešto od mene i bilo, ali ja se nisam dao obeshrabriti - priča Lachner te ističe da bi njegovo iskustvo trebalo ohrabriti ljude sve dobi koji su zbog sveopće krize ostali bez posla.

- Moj primjer, iako je eksperiment, pokazuje da se u životu može nekoliko puta promijeniti i posao i cijela karijera. Bez obzira koliko godina imali. I u četrdesetoj i u pedesetoj možete početi ispočetka i promijeniti karijeru, samo prije toga morate osvijestiti u sebi da to možete i to naravno to željeti - poručuje ovaj mladi entuzijast svima koji se danas nalaze u teškoj situaciji i bez posla i koji možda vjeruju da nisu dovoljno sposobni da nauče nešto novo raditi jer u svojoj profesiji više ne mogu naći posao.
A kako je u doba nezaposlenosti uspio naći posao baš u svakoj zemlji koju je zacrtao na svojoj ruti? Pa nije baš bilo lako, priznaje. Cijeli projekt je planirao punih godinu dana i dosta je radnih mjesta ugovorio unaprijed. Tražio je na internetu kompanije i tvrtke s poslovima što specifičnijim za određenu zemlju. Tako je na Malti ribario, u Irskoj bio konobar u pubu, a Hrvatskoj je odlučio biti profesor jer smo zemlja koja će uskoro ući u EU, pa je htio naglasiti kako je edukacija bitna.

Do sada, osim uobičajenih sitnih problema koje svakog prate na putu, nije imao većih neugodnosti. Svugdje je upoznao ljubazne i pristupačne ljude koji su ga dobro prihvatili.
A gdje mu se najviše svidjelo? U Sloveniji, priznaje, uz opasku da se nećemo valjda zbog toga puno ljutiti. I u Hrvatskoj su ga, tvrdi, lijepo primili, a od velike pomoći mu je Hrvatska studentska asocijacija koja mu pomaže u kontaktu s medijima, a jedna njihova članica pružila mu je i gostoprimstvo, odnosno kod nje boravi za vrijeme boravka u našoj zemlji.

Projekt mu je dijelom sponzoriran; podržale su ga neke javne institucije u Francuskoj, a i neke privatne tvrtke poput Trenkwaldera, vodeće kompanije za privremeno zapošljavanje u centralnoj i istočnoj Europi. - Istodobno ne trošim puno, ne idem u skupe restorane i hotele, a spavam kod dobrih ljudi s kojima stupim u kontakt preko ‘Couchsurfing’ zajednice na internetu preko koje mladi ljudi i nalaze smještaj u drugim zemljama - pojašnjava Lachner. Sponzore mu nije bilo lako naći, jer se radi o uistinu jedinstvenom projektu, pa su u kompanijama bili zbunjeni jer nisu naišli na sličan projekt da bi mogli usporediti njegovu isplativost. Stoga naš mladi i neustrašivi sugovornik nema ništa protiv toga da mu se jave sponzori i iz Hrvatske. Naime, on na svojoj web stranici, kroz medije i samim projektom promovira svaku zemlju i kompaniju u kojoj je radio, pa tako i one koje mu pomažu da završi svoju neobičnu misiju.

Na kraju nas je zanimalo što planira nakon završetka ovog neobičnog eksperimenta i avanture. Prvotni mu je plan bio zaposliti se u svojoj profesiji, ali sada više nije siguran. Naime, shvatio je da ima i drugih zanimljivih poslova koje bi mogao raditi, a na nekima od njih su ga i zvali da se vrati.
Stoga će za početak, dok ne riješi tu nedoumicu, možda i napisati knjigu o proživljenim iskustvima u 33 zemlje i kroz 33 posla u osam mjeseci. Vjerujemo da će biti zanimljiva.
- Kao ribar na Malti s egipatskom posadom koja ne zna niti riječi engleskog, proveo sam 5 dana na moru, a bili smo udaljeni 25 kilometara od libijske obale dok su tom zemljom buktali nemiri- možda će biti početak knjige. Dalje nećemo otkrivati.