U ovoj godini nestalo je boje i tona

Pojam riječi revizija znači provjeravanje, kontrola, preinaka, preispitivanje, izmjera, ponovno razmatranje i ako pretočim ovo značenje u svoju osobnu poslovnu reviziju i reviziju cijele poduzetničke klime u Hrvatskoj naviru mi slike jedna za drugom.

Krajem 2011 svi smo se nadali da će 2012. ipak biti bolja, oni koji vode državu bili su su sigurni da to znaju, barem su tako predstavljali svoje planove. 2012 je došla i prošla, a film u mojoj glavi slaže samo crno bijeli svijet. U ovoj 2012 godini nestalo je boje i tona , a da li će u 2013 nestati i slike ili će se vratiti boja i ton to ćemo tek vidjeti.

Osobno godina je bila puna previranja, događanja, pokušaja povezivanja, brojnih novih certifikata, stvaranja projekata, ali isto tako i razočarenja, shvaćanja da mikro i malo poduzetništvo nema svijesti ili novaca za usluge poslovnog savjetovanja, koliko je bankarski i pravni lobi jak, a poduzetnici nepovezani, svjesnošću da lokalna zajednica nema sluha za gospodarstvo, svjesnošću kako je cijeli sustav lokalne zajednice postavljen naglavačke gdje u većini slučajeva jedina je briga isplatiti plaće službenicima, dok vizija gospodarstva, razvoja u toj istoj lokalnoj zakednici ne postoji ili je ograničena znanjem i sitnim političkim igrama.
Političare sam upoznala i bivše i sadašnje i shvatila samo jednu stvar, živimo u paralelnim svjetovima koji se u većini slučajeva ne poklapaju.
Poduzetnici imaju jednu viziju, a političari drugu, voze se u dvije paralelne ulice, ali nema raskršća na kojem se mogu sresti. Kada bi političari na tri mjeseca postali poduzetnici, a poduzetnici političari možda bi se i sreli i na obostrane probleme, a to je stvranje održivog poduzetništva gledali iz zajedničkog kuta.
Još jedna slika mi stalno navire ispred očiju, a to je mikro i makro svijet.
Stalno imam osjećaj da svi i političari i poduzetnici, ali i većina stanovništva vidi samo list na drvu, ali ne i drvo i njegovo okruženje. Bez sagledavanja makro svijeta nema rješenja mikro problema.
Samo jedna riječ, za to je potrebna vizija i praćenje zakonitosti ekonomije!
Zakonitosti ekonomije?
Osnovni problem svih depresivnih vijesti koje slušam duže vrijeme je nepridržavanje zakonitosti ekonomije, neisticanje i nepoticanje vlastitih komparativnih prednosti, pretakanje tih prednosti u održivo poslovanje, nedodvoravanje političkim i globalnim pristicima.
Proizvodnja eko hrane, poticanje drvne industrije, preveliki uvoz bez ograničenja, neprilagođeni poduzetnici i poljoprivrednici, zapostavljenost regija, prepuštanje stihiji, nepoticanje kreativnosti, znanja i inovativnosti.

Postoji li rješenje , da postoji vizija!
Vizija se sastoji od slijedećih zakonitosti. Makro ekonomija, održive sektorske grane; poljoprivreda, turizam, visoka industrijska tehnologija, informacijska tehnologija i znanje. Kada smo postavili okvire za ulaganja, trebamo u sve uključiti znanost i pojedince iz ekonomije i gospodarskog svjijeta koji imaju što za reći,a ne razne lobije.

Svojedobno je grad Ivanićgrad u svoje prioritete postavio osnivanje Instituta za futurizam kao centra izvrsnosti u kojem bi se provodila istraživanja svih bitnih kategorija za održivi razvitak Grada , predivna ideja za ne povjerovati , a da li će se ostvariti. Ovaj mikro primjer trebao bi postati makro.

Zašto Institut za futurizam. Zato što takav centar ima svaka ozbiljna država koje uključivanjem svih oblika društvenog djelovanja i znanosti i gospodarstva i pojedinaca , naravno i političkih struktura ima viziju za barem 20 godina i razvijaju svoje društvo u skladu sa predviđenim modelima rasta.
Ovih godina čula sam nevjerovatne izjave od strane struktura upravljanja društvom; « da se ne mogu raditi dugoročni planovi jer živimo od danas do sutra pa da zato treba raditi samo kratkoročne planove, da se velike investicije mogu napraviti u 6 mjeseci, a ja se pitam samo jedno pitanje: Kada će gospodarstvom i poduzetništvom početi upravljati stručnjaci, a ne podobnici.
Moja procjena je jedna generacija, a to je za oko 30 godina.

Što za to vrijeme?
Dnevno će se morati podizati svjesnost ljudi o potrebi njihovog osobnog sudjelovanja u svakodnevnim gospodarskim pitanjima, morati će se promijeniti vizija mikro duštva u makro sagledavanje problema, shvaćanje poduzetništva da svojim pojedinačnim nastupima na tržištu ne mogu puno napraviti već da se moraju udružiti, većim angažmanom stručnih pojedinaca u civilne uduge koje se bave ekonomskim pitanjima bez obzira na 'količinu posla' koje imaju.
Stvaranje slike u boji sa tonom između struktura koje upravljaju društvom i struktura koje ih financiraju , stvaranje kreativnog obrazovanja i poticanje inovacija jedno su od rješenja većeg rasta društva.

Danas sam otkrila da sam rođena istog dana kada i Galileo Galilei, on je bio ispred svog vremena ali je imao viziju, zar ne?! 2013. mora postati godina gospodarske i poduzetničke vizije.