Znamo li koji će nam kadrovi trebati za deset godina?

U Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici početkom tjedna održana je svečana sjednica Vijeća studenata veleučilišta i visokih škola, u sklopu koje je održana panel-rasprava 'Stručno obrazovanje je pokretač gospodarstva - visoko obrazovanje i tržište rada: sinergija i neusklađenosti'.

Predsjednik Vijeća Toni Ganjto istaknuo je da je to koordinativno i predstavničko tijelo koji okuplja više od 42 tisuće studenata veleučilišta i visokih škola, što je gotovo 25 posto kompletne studentske populacije.
- Vijeće postoji nešto manje od dvije godine i u tom razdoblju postigli smo velike rezultate. Moramo biti odgovorni prema svojim članovima. Radimo u interesu studenata i mislim da možemo pomoći da se hrvatsko gospodarstvo pokrene. Fokusirani smo na projekte i cilj je našeg vijeća da budemo aktivni sudionici u raspravama i pokušavamo naći odgovore na konkretne probleme - rekao je Ganjto.
Ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak, koji je i sam bio aktivan u studentskim udrugama, istaknuo je da se trebamo ugledati na Južnu Koreju, iz posjeta kojoj se upravo vratio, a gdje su ulaganja u obrazovanje velika.
- Prije četrdeset godina oni su odlučili uložiti u svoje ljude, u njihovo obrazovanje. To im se isplatilo jer im je dohodak po stanovniku od tada do danas skočio sa sedam na 27 tisuća dolara. To su njihovi podaci i to je pravi pokazatelj. Mi smo proteklih 20 godina previše ulagali u infrastrukturu, a sada se moramo okrenuti ulaganjima u ljude jer to je pravi put - rekao je ministar Vrdoljak.

Potrošeni model

U sklopu sjednice Vijeća održana je panel-rasprava na kojoj su sudjelovali predstavnici ministarstava, poslodavaca i visokih učilišta. Uvod s prezentacijom trenutačnog stanja dao je prof. dr. sc. Robert Kopal, dekan Visoke škole za financije i pravo Effectus, koji je istaknuo da hrvatski poslodavci ne znaju što će im trebati za pet do deset godina te da ne prepoznaju status prvostupnika, već traže studente koji imaju master diplomu, za razliku od europskih kolega. Da je to problem složio se i dekan Vern'a Vlatko Cvrtila.
- To su podaci koji trebaju brinuti. Došli smo do situacije u kojoj se treba ozbiljno zamisliti kako dalje. Što i kako se prilagoditi da fleksibilnije pratimo tržište rada. Sadašnji model bio je primjenjiv za 20. stoljeće, ali sada se stvari mnogo brže mijenjaju. Promjene su nužnost i upozorenje za sve nas da se probudimo. Ništa se ne može dogoditi preko noći, već treba minimalno pet godina da bi se vidjeli rezultati - rekao je Cvrtila.
Svi su se sudionici panela složili da studenti moraju steći temeljna stručna znanja, ali da više-manje na tome i ostaju. Vesna Štefica, direktorica Centra za razvoj ljudskih potencijala Hrvatske gospodarske komore, istaknula je da nedostaje dodatnih znanja i ulaganja u sebe. Prema njezinim riječima problem je što studenti ne shvaćaju da trebaju stalno učiti i ulagati u sebe.
- U Hrvatskoj je 98 posto malih i srednjih poduzeća, a ona nemaju kadar koji bi kompetentno analizirao što će im trebati za pet godina. Za neke od njih to je gubljenje vremena, ne shvaćaju da se moraju pripremiti za budućnost i da će tada i njima biti lakše - rekla je Štefica.

Loše obavljena praksa

Nezaobilazno je bilo dotaknuti se i velikog problema sa stručnom praksom, koju studenti ne odrađuju efikasno. Jedan od prijedloga rješenja je da se poslodav-cima to stimulira putem porezne olakšice ili subvencije, a da se studentima prizna kao staž.
- Zašto bi neki poslodavac uzeo studenta na praksu kad o toga nema koristi. Njemu je to samo trošak vremena i ljudi, a jedino što može od toga ostvariti je da upozna buduće radnike. Ali to nije dovoljno već se poslodavca mora na neki način stimulirati. To bi podignulo kvalitetu prakse i olakšalo studentima - objas-nio je Cvrtila.
Glavna savjetnica u Ministarstvu rada i mirovinskog sustava Sanja Crnković-Pozaić zadovoljna je što je država napokon napravila strategiju pametnih specija-lizacija.
- To je prvi put da država gleda u budućnost kroz tu strategiju. Sada se moramo fokusirati na najbolje i ulagati u njih. Također moramo više koristiti se analiti-kom kako bismo bolje znali što nam treba - istaknula je Crnković-Pozaić.
Sudjelovanje ministra gospodarstva Ivana Vrdoljaka otvorilo je i pitanje industrijske strategije te njezine uloge u obrazovnom smislu. Spominje se obrazova-nje kao važan dio, ali svi upozoravaju da ne smije ostati samo mrtvo slovo na papiru.
- Sada imamo industrijsku strategiju te strategiju za obrazovanje, tehnologiju i znanost. Logika nalaže da njih dvije budu povezane jer imaju isti cilj. Bez obrazovanoga kadra nema kvalitetne industrije - rekao je Kopal.

Stručan kadar odmah

S njim se složio Cvrtila, a pomoćnica ministra znanosti obrazovanja i sporta Ružica Beljo Lučić dodala da se ne smije zaboraviti Hrvatski kvalifikacijski okvir, kojemu je cilj uvesti red.
- Mi smo na bolonjski sustav prešli naglo, a s HKO-om uredit ćemo to područje. Otvara nam se velika prilika ulagati u ljude i obrazovanje pomoću EU-fondova i to je prilika koju moramo iskoristiti. Važno je prepoznati problem i rješavati ga platformom koju smo postavili, koja ne smije biti statična, već se mora prilagoditi tržištu rada - smatra Beljo Lučić.
Na kraju panel-diskusije dekan Kopal istaknuo je važnost veleučilišta i visokih škola u oporavku hrvatskoga gospodarstva.
- Nitko ne tvrdi da treba podcijeniti sveučilišta, ali ona su više orijentirana na znanost, a nama treba kvalitetan i stručan kadar koji je odmah spreman početi raditi. Treba iskoristiti potencijal studenata veleučilišta i visokih škola za ubrzavanje oporavka gospodarstva. Naravno, treba povećati ulaganja i u sveučilišta jer su ona jednako važan segment visokog obrazovanja - naglasio je Kopal.
Svi sudionici složili su se da nije jednostavno utvrditi tko je krivac za neusklađenost, ali i da se taj problem mora riješiti zbog sljedećih generacija. Promjene preko noći nisu dobre, pogotovo u tako osjetljivom poslu, gdje prve rezultate treba čekati minimalno pet godina. Najvažnije je da se svi sudionici u procesu ubrzaju jer za razliku od dvadesetoga stoljeća promjene se sada događaju mnogo brže i kompletno visoko obrazovanje mora dati kadar budućnosti za zanima-nja koja još ne postoje. To je, kažu, nimalo lak zadatak, ali jednako tako jedini ispravan put kako bi se hrvatsko gospodarstvo oporavilo i bilo konkurentno. Inače će ostati izvor radne snage s niskom dodanom vrijednošću.