Svaka tvrtka na čelu svoje organizacije ima šefa. No, to ne znači da je ta osoba u isto vrijeme i pravi vođa, lider.
Jedno je biti šef, nešto potpuno drugo biti lider. Mali broj kompanija na čelnom mjestu ima osobu koju se može okarakterizirati kao lidera. Postoje lako prepoznatljivi znakovi i obrasci ponašanja koji mogu pomoći u raspoznavanju ova dva navedena tipa, a ovo su neki od njih.
Šef usađuje strah, dok lider stvara atmosferu punu entuzijazma.
Šef za greške krivi druge; lider odmah krene u ispravljanje situacije, pokušava razumjeti što je dovelo do greške.
Dok šef misli najprije na sebe , lider razmišlja za cijelu grupu. Prvi koristi zamjenicu ‘ja‘, drugi ‘mi‘.
Šef zna kako se rade stvari, ali lider to pokazuje na vlastitom primjeru.
Šef ovisi o svome autoritetu, kada ga izgubi izgubio je i poštovanje. Lider je dio tima, on ovisi o međusobnom poštovanju i povjerenju. Prvi navedeni daje naredbe, lider pita i sluša svoje ljude.
Šef pripisuje zasluge sebi, dok pravi lider zasluge dijeli sa svojim ljudima.
Ono što je temeljna razlika u svakom od navedenih primjera je shvaćanje samoga sebe. Lider sebe vidi kao čovjeka koji je ovdje zbog drugih, da radi s njima i nauči od njih, kao i oni od njega. ‘Šef‘ smatra da je nepogrešiv, bitniji od ostalih. Veliki ego je nešto čega bi se svatko tko je na vrhu piramide, trebao odreći. Misliti da ste uvijek u pravu, ne prihvaćanje ničijeg mišljenja osim vlastitog, zatvoreni um za nove mogućnosti...To su glavne prepreke u transformaciji iz šefa u lidera.