Europski novac neće uhvatiti gubitaši ni firme s maglovitim planovima

Hrvatska će u prvih šest mjeseci članstva u EU imati na raspolaganju 655,1 milijuna eura u obvezama, a 374 milijuna u plaćanjima.

Taj će se novac raspodijeliti kroz Kohezijski fond i strukturalne fondove, od kojih će poduzetnicima biti najzanimljiviji Europski regionalni fond za razvoj. A tu je još i Europski socijalni fond. Poljoprivreda zbog svojih specifičnosti ima svoj zasebni Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj, a ribarstvo Europski fond za pomorstvo i ribarstvo. No samo uz gotove projekte i osigurano sufinaciranje i međufinaciranje, poduzetnici mogu doći do tog novca. Kako ‘uhvatiti’ europski novac, otkrivaju nam vlasnik konzultantske tvrtke Promo produkt JosipŠtilinović i njegova partnerica Martina Belić, nezavisna konzultantnica za fondove EU.

• Tko se sve može prijaviti, s kakvim projektima i iz kojih branši?

Belić: Ovisi o nacionalnom programiranju koje, po najavama, neće za strukturne fondove biti jako različito od onog kakvo je bilo za pretpristupne fondove. To u nekim slučajevima nije bilo dobro obavljeno pa je za neke namjene, iako su bile deklarativno u natječajima, bilo nemoguće ili vrlo teško ishoditi bespovratna sredstva. EU uvijek puno važnosti polaže na inovacije, ekologiju, čistu energiju, zeleno poslovanje, jačanje konkurentnosti malih i srednjih poduzetnika, proizvodnju, normiranje, certificiranje, suradnju. U programima EU uvijek ima novaca i za mlade, građane, ljudska prava, cjeloživotno učenje, znanost, kulturu, javno zdravlje, sigurnost, zaštitu, itd.

Štilinović: U nekim natječajima će minimalna vrijednost projekta biti milijun eura, uz 50 posto sufinanciranja iz fonda, a nekima će maksimum vrijednosti biti 150 do 200 tisuća eura. Na neke će se moći javiti samo pravne osobe, a na neke, napose za ruralni razvitak, i fizičke osobe, obiteljska poljoprivredna gospodarstva. Kombinacija je puno. I ukupan novac na raspolaganju je puno veći od onog iz predpristupnih fondova.

• No problem je i hoće li Hrvatska imati dovoljnu propusnost sustava i sposobna tijela državne uprave za brzo i efikasno provođenje natječaja i evaluaciju projekata.

Štilinović: Dosadašnja praksa nije obećavajuća. Problem bi mogao biti i postojanje dovoljno zdravih poduzetnika, s isplativim održivim projektima jer mnogi poduzetnici jedva preživljavaju, a u takvoj se situaciji teško može tražiti novac iz fondova EU. Poljska je, primjerice, nakon početnih zapinjanja dopustila da privatni biznisi povlače sredstva EU pa je postigla zavidnu stopu realizacije.

• Kakvi projekti najbolje prolaze?

Belić: Najbolje uvijek prolaze projekti koji odgovaraju uvjetima poziva na natječaj. Ispunjava li projekt i prijavitelj sve administrativne uvjete, je li projekt u skladu sa zadanim uvjetima, hoće li pridonijeti ispunjenju javnih politika i ciljeva, ima li poduzetnik operativni i financijski kapacitet za provesti projekt, to je dobar početak za kriterije prolaska na natječaju. A dodatni bodovi se dobivaju na originalnost, dobar poslovni plan, dodanu vrijednost projekta, uključivanje ugroženih skupina, ekologiju, energetiku i drugo, ovisno od natječaja do natječaja.

Štilinović: Zanimljivo je da se na fondovima EU, pa i domaćim, primjerice Poduzetničkom impulsu, nesrazmjerno slabo prolazili ICT projekti, a odlično kupovine strojeva. To je prilično zabrinjavajući trend. Nisam još siguran zbog čega je to tako, ali mi se čini kao da se evaluatori sigurnije osjećaju kad daju zeleno svjetlo za nešto opipljivo. A svjetska ekonomija najbolje investicije ostvaruje u ICT sektoru.

• Koja su ključna polazišta za osvajanje fondova EU? Gdje se najčešće griješi?

Štilinović: Treba znati isplanirati, napisati i provesti projekt. Treba planirati realistično, a ne pumpati proračun da bi se eventualno dobila neka crkavica. Kod EU fondova ili se dobiju sva tražena sredstva, jer je projekt dobar, ili ništa. Ideja, cilj i održivost projekta moraju biti potpuno jasni – koji javni ciljevi će biti ispunjeni, hoće li projekt nastaviti živjeti nakon iskorištenja bespovratnih sredstava... Jako puno se griješi kod odabira natječaja na koji se projekt prijavljuje, a još je uvijek puno odbijenih prijava zbog nepotpune dokumentacije.

• U kojem se trenutku poduzetnici trebaju obratiti savjetnicima?

Belić: U bilo kojoj fazi traženja novaca iz fondova EU. Bilo kod osmišljavanja projekta, bilo kod prilagođavanja projekta konkretnim zahtjevima natječaja. Konzultanti obično i raspisuju projekt te ga optimiziraju za bolje bodovanje, a oni bolji i za lakše izvođenje. Postoje konzultanti specijalizrani za provođenje projekata nakon što su novci iz fonda odobreni.

• Koje su prednosti rada s konzultantima?

Štilinović: Konzultanti pridonose uspješnosti projekta dodatnim vještinama, savjetima i informacijama te dodatnom vanjskom perspektivom poduzetnika i njegove ideje ili projekta. S konzultantima je uglavnom lako uspostaviti suradnju, ali i prekinuti ako poduzetnik nije zadovoljan pa su korisni za poslove koji su povremeni ili projektni. Možda je najvažnije to što konzultanti mogu sačuvati novac poduzetnika pa tako, primjerice, iskustvo konzultanta može spriječiti skupe pogreške.

• A nedostaci?

Štilinović: Nedostaci rada s konzultantima su sporije inicijalno prenošenje informacija nego nekom unutar kuće te period učenja o klijentu, njegovim procedurama, proizvodnom ciklusu, poslovnim procesima, planovima, investicijama. Koliko god konzultanata imali, svejedno netko iz organizacije prijavitelja mora biti kontakt osoba, a djelatnici priskrbljivati informacije i dokumente. Ponekad tenzije donese različita korporativna kultura, a mogući su otpori unutar tvrtke kad se netko iznutra osjeti ugroženim. Naravno, konzultante treba i platiti.

• Koja bi bila najvažnija poruka poduzetnicima koju biste htjeli prenijeti?

Belić: Za prijavu na fondove EU morate imati zdravu firmu koja nije prijavljivala gubitak, redovito servisira svoje financijske obaveze, ima plaćene sve poreze i doprinose i suvisli plan razvoja ili viziju. Potom je najvažniji dobar projekt. U projektnoj dokumentaciji treba dati jasne poveznice za bodovanje projekta. Sve u što niste 100 posto sigurni, provjerite, bilo s nadležnim provedbenim tijelom, u dokumentima, s konzultantima. Najveći dio projektnih prijava za fondove EU je prije bio odbacivan zbog nedostatka tražene dokumentacije, a sada zbog nejasno opisanih projektnih ideja i nerelevantosti.

• Kakve su vaše prognoze za Hrvatsku?

Štilinović: Za početak, s nadležnim tijelima se teže komunicira nego s Bruxelles izravno. Hrvatska ima nekoliko velikih problema s pripremom za povlačenje novaca iz fondova EU. Prvi su ljudi. Državna uprava je izrazito potkapacitirana, ne na razini zaposlenih ljudi, nego na razini obrazovanih, sposobnih i zainteresiranih ljudi koji znaju što rade. U jednom ministarstvu radi zaposlenica u odjelu za međunarodnu suradnju koja ne govori niti jedan strani jezik. Drugi problem je naše neiskustvo s dugoročnim planiranjem, u upravi, gospodarstvu, pogotovo u malim i srednjim poduzećima. A u fondovima EU se novac troši namjenski. Što nije isplanirano, ne može se financirati. Trenutačno smo u procesu planiranja za sljedećih sedam godina. Imam osjećaj da u planiranje nisu dovoljno uključeni budući krajnjih korisnici ili su uključeni samo formalno. A to nije dobro. Volio bih da me praksa iznenadi i da povlačenje novaca EU bude efikasno.

• Koja je najvjerodostojnija adresa za uvid u svijet fondova?

Belić: Jedinstvene najvjerodostojnije adrese za informacije o EU fondovima nema. Treba pratiti informacije Ministarstva regionalnog razvoja i europskih fondova. No ovisno o području interesa i projekta koji se želi prijaviti, treba pratiti i Ministarstvo poljoprivrede ili Agenciju za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, potom Ministarstvo poduzetništva i obrta i HAMAG Invest, Ministarstvo gospodarstva, Ministarstvo turizma, općenito nadležna ministarstva i druga tijela te provedbeno tijelo konkretnog fonda. Nije loše pratiti niti forume na poslovnim socijalnim mrežama. Protok informacija, i nažalost pouzdanost informacija, nije uvijek na visini. Česte su odgode, produženja, odustajanja pa nedavno čak i suspenzija jednog dijela IPA-e.