Na svojoj je 115. sjednici, održanoj 12. rujna 2013. Vlada prihvatila i u saborsku proceduru uputila paket zakona iz resora prostornog planiranja i graditeljstva. Treba odmah podržati što je jedna tako kompleksna materija kao što je planiranje, gradnja i inspekcija sada podijeljena u tri zakona. Dobilo se na preglednosti i jednostavnijoj primjeni, a to su svakako snažni argumenti u prilog takvog rješenja.
Unutar brojnih novih rješenja izdvajamo dva - po jedno iz zakona o planiranju (pitanje tzv. građevinskih zona koje nisu iskorištene) i drugo iz zakona o gradnji (koje je radove moguće zabraniti za vrijeme turističke sezone). Oba predložena rješenja bolja su od dosadašnjih, a za vrijeme saborske rasprave ima dovoljno vre-mena da se dodatno poprave.
Naše i 'njihovo'
U čl. 38. Prijedloga zakona o prostornom uređenju propisano je za izdvojeno građevinsko područje izvan naselja da, ako prođe pet godina, a da nije donesen urbanistički plan uređenja ili do tog zemljišta ili na njemu nije počela gradnja osnovne infrastrukture, prestaje biti građevinsko područje. Praktično riječ je o situaciji koja se do sada rješavala tako da se mijenjala planska dokumentacija, a to je uvijek, naročito u manjim sredinama, vrlo složen posao, koji izaziva tenzije koje često onemogućavaju pravilno i potpuno sagledavanje problema, samim tim i iznalaženje najboljeg rješenja.
Nedavno su tako mediji zabilježili pravo događanje naroda u Starom Gradu na otoku Hvaru, gdje se jedno godinama neiskorišteno građevinsko područje prenamijenilo i istodobno planski stvorilo novu građevinsku zonu s poznatim investitorom koji je navodno spreman početi graditi. Argumenti 'protiv' svodili su se na to da nije u redu domaćem stanovništvu oduzimati građevinsku zonu (makar godinama stoji neiskorištena i nije na korist ni vlasnicima ni lokalnoj zajednici) i dati je strancima koji su navodno nekad jeftino kupili poljoprivredno zemljište (naravno i to od domaćeg stanovništva) i sada će (ako prenamjena bude realizirana) mno-go zaraditi.
Kolika je šteta
Uz puno razumijevanje prema svima koji prenamjenom gube treba jasno kazati ono što je svuda u tzv. razvijenom svijetu već davno kazano - nužan je razuman kompromis između javnog i pojedinačnog interesa. Razuman kompromis sigurno nije situacija u kojoj vlasnici godinama ne grade (i to smatraju toliko logičnim i samo po sebi razumljivim da to ni ne pokušavaju objasniti), lokalna zajednica ne dobiva sredstva za komunalni (i drugi) doprinos, a zemljište stoji zapušteno. Znači, ako je netko imao mogućnost graditi pa je nije iskoristio, razumno je da tu mogućnost dobije netko drugi, pri čemu nije bitno tko je tu domaći, a tko je stranac.
Lokalna bi zajednica pritom morala imati odgovornost za stvaranje uvjeta da investitori grade i da za to plate potrebna davanja. No ipak treba još nešto dodatno i jasno kazati. Ako razlog prestanka statusa građevinskog područja 'leži' u onima koji su dužni skrbiti se o infrastrukturi (a vlasnik želi graditi), onda je to ponašanje protupravno i za posljedicu će svakako imati i odgovornost za nastalu štetu. Pri tome šteta je razlika u vrijednosti metra kvadratnog zemljišta koje je i onog koje nije u građevinskom području, pa makar riječ bila o istom zemljištu koje je samo u jednom trenutku promijenilo status.
Ograničenja za 'lokalce'
Prema čl. 124. Prijedloga zakona o gradnji jedinica lokalne samouprave može donijeti odluku o zabrani zemljanih radova i gradnje konstrukcije građevine. Naime, predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave prema prethodno pribavljenom mišljenju turističke zajednice općine, odnosno grada može odlukom za određene vrste građevina na određenim područjima odrediti razdoblje iduće kalendarske godine i vrijeme u kojemu se ne mogu izvoditi zemljani radovi i graditi konstrukcija građevine. Ta se odluka ne odnosi na građevine za koje postoji državni interes, kao ni na uklanjanje građevina na temelju rješenja građevinske inspekcije i naravno građenje građevina, odnosno izvođenje radova u godini u kojoj je odluka stupila na snagu.
Sada, prema čl. 251. aktualnog zakona nema nikakvog ograničenja ni na zemljane radove ni na gradnju konstrukcije građevine i lokalna zajednica može to ograničenje uvesti i bez ograničenja i bez ikakve odgovornosti, uzrokujući tako štetu mnogima kojima nikada neće biti nadoknađena jer nije protupravna, nego je u skladu sa zakonom. Predloženo je rješenje bolje. Donekle su uslišane molbe građevinara, koji dio godine ne mogu raditi što zbog vremenskih (ne)prilika, što zbog odluka lokalne zajednice, a unatoč tome ipak moraju osiguravati plaće za zaposlenike svih 12 mjeseci i, naravno, plaćati poreze i doprinose svih 12 mjeseci.
