Luda godina u kojoj su male tvrtke i s lošijim pokazateljima poslovale bolje od velikih

Tisuću najvećih kompanija obuhvaća 69 posto prihoda, 65 posto dobiti, 47 posto gubitaka i 45 posto zaposlenih u hrvatskom gospodarstvu. Stoga je to svakako pravi pokazatelj stanja. Pa što nam otkriva taj put?

Dosadašnje ‘gladne’, recesijske godine imale su dva zajednička trenda: tvrtke su uglavnom poslovale slabije nego u prethodnom razdoblju, ali je 1000 najvećih ostvarivalo bolje rezultate od ostatka gospodarstva. I mogli smo zaista tvrditi da su to (bile) lokomotive. Prošle godine situacija se izmijenila.

I sumrak i eksplozija dobiti

Tisuću najvećih - prema podacima Fine prikupljenih na osnovi kompanijskih godišnjih financijskih izvještaja - smanjilo je ‘neto dobit’ (razlika između dobiti i gubitaka prije oporezivanja) za 23 posto. A to je kumulativno čak 41 posto manje dobiti koju je 1000 najvećih iz lanjske publikacije ostvarilo u 2012. Istodobno, kompletno gospodarstvo podignulo je lani dobit za iznenađujućih 27 posto.
Što se to dogodilo sa 61 posto gospodarstva koji iskazuje dobit, pogotovu u svjetlu podatka da su najveće kompanije lani bile manje profitabilne. Svih deset najvećih dobitaša iskazalo je u 2013. manju dobi nego godinu prije. Znači li to da su mali poduzetnici 2013. poslovali toliko bolje? Iz dostupnih podataka nije dokraja jasno gdje je završio taj novac, koliko je dobiti isplaćeno, a koliko zadržano. Nešto je svakako reinvestirano (investicije u novu dugotrajnu imovinu povećane su lani 14 posto), a neke kompanije sklonile su dio profita u temeljni kapital kako bi izbjegle oporezivanje. Ipak, ne mogu se oteti dojmu da su mali poduzetnici spremali dobit ‘u čarapu’.

Otkuda više zaposlenih?

Ista je to logika prema kojoj je potrošnja na početku recesije dignula prodaju relativno jeftinijih proizvoda, koji su se mogli kupiti ‘u kešu’ ili u nekoliko rata, jer za veća ulaganja i nove kreditne obveze više nije bilo ni mogućnosti ni hrabrosti. U međuvremenu nestaje i taj oblik potrošnje, ali raste štednja građana u recesiji. Tako i iskazivanje dobiti malih poduzetnika prema istom modelu može biti svojevrsno poduzetničko osiguranje za crne dane. A i prema ovome se čini da poslovna zajednica dijeli pesimistične prognoze većine analitičara do kraja godine, i ne vjeruje Vladinim dežurnim optimistima.
Paradoks u vezi s iskazivanjem dobiti nije jedini koji je obilježio prošlu godinu. Začuđuje i lanjski porast broja zaposlenih u gospodarstvu. Čak 22.235 više radnih mjesta koje bilježi statistika zvuči nestvarno u sudaru s podacima Zavoda za zapošljavanje, koji je lani registrirao gotovo jednak porast nezaposelnih - 21.519. Raste, dakle, i zaposlenost i nezaposlenost!? Ili, 1000 najvećih otvorilo je lani 3000 radnih mjesta, a ostatak gospodarstva više od 19 tisuća.

Kako izvući novac 'iz čarapa'

Kad se tomu doda da je 1000 najvećih podignulo prihode samo jedan posto, a ostatak gospodarstva tri posto, nameće se zaključak da je ovo bila luda godina u kojoj su male tvrtke poslovale bolje od velikih. Odnosno, manje loše. Unatoč tome što podaci o financiranju, zaduženosti, aktivnosti i profitabilnosti, koje je u ovoj publikaciji izračunala Dubravka Jurlina-Alibegović, pokazuju da velike kompanije još dišu nešto lakše od malih.
Prošla godina bila je u znaku pokušaja preživljavanja, odnosno predstečajnih nagodbi, koje su Linića na kraju stajale ministarske fotelje. Najavljeno prepuštanje predstečajeva pravosuđu vjerojatno će donijeti veću pravnu sigurnost, ali generirati dodatnu poslovnu nesigurnost jer će usporiti cijeli proces. Koji je i (bio) izmišljen zato da se zaobiđu neefikasni i dugogodišnji pravosudni stečajni postupci. U tom kontekstu, a respektirajući ‘disanje na škrge’ koje potvrđuju i podaci, može se razumjeti pesimizam i spremanje dobiti ‘u čarapu’. A za aktiviranje tog kapitala i za preokret u poslovnoj logici država će poduzetnicima trebati ponuditi više od prvih stidljivih znakova oporavka.

>>>Prilog 1000 najvećih objavljujemo uz novi broj Lidera