Čini se da kod nas baš nijedno ulaganje, nijedan poslovni pothvat ne može proći ni približno onako glatko i uspješno i poticajno za njegova investitora ni sve druge investitore kao u drugim konkurentskim zemljama.
Nekako se uvijek u takvim prigodama sjetimo crnog humora o turistima kojima se savjetuje da pošalju novac, a ako nije nužno ne moraju ni doći. Upravo je aktualan jedan takav slučaj koji ima sve elemente skandala i koji je već nanio ogromnu štetu investitoru, ali i državi, koju će loš glas, loša poruka za investitore, sigurno mnogo stajati - kako izravno tako i neizravno.
Evo o čemu je riječ. Na otoku Šolti, koji se sigurno ne ubraja u turistička top-odredišta, stjecajem okolnosti dogodio se investitor kojemu bi slobodno mogli dodati atribut ‘iz bajke’. Kupio je od tadašnjeg Fonda za privatizaciju i na najvišoj razini preuredio jedan stari dvorac u sada mali superluksuzni hotel u mjestu najudaljenijem od Splita. Uredio je i prekrasnu marinu, koja je turističku ponudu cijelog otoka podigla na mnogo višu razinu i od te marine korist imaju praktično svi na otoku, čak i turistička konkurencija. Oko dvorca je velika potpuno neuređena parcela koja je prirodno okruženje dvorca i investitor se obratio jedinici lokalne samouprave (općini) te od nje u propisanom postupku (javni natječaj, početna cijena utvrđena prema sudskom vještaku...) kupio (naravno i platio) to zemljište.
Sreća u nesreći Nakon što je sve naprijed navedeno obavljeno, odjednom su se javile Hrvatske šume tvrdeći da je u naravi riječ o šumi, da one upravljaju svim šumama koje su u vlasništvu Republike Hrvatske i da pritom nije od važno što ta činjenica nije razvidna iz zemljišne knjige. Došlo je do parnice između države, općine i investitora, što samo po sebi blokira investiciju. Za sada je, ako se to uopće tako može kazati (jer ako općina mora vratiti prodajnu cijenu to će morati učiniti sa zateznom kamatom, a investitor će onda to isto zemljište kupiti od države bez kamata, a ako općina uslijed toga bude onemogućena u urednom funkcioniranju tražit će i dobiti pomoć od te iste države?!) pobijedila država.
Iako sve izneseno deprimira (treba naglasiti da je riječ o investiciji većoj od deset milijuna eura), izgleda da ipak ima i svjetlo na kraju tunela. Naime, sreća u nesreći je da je nedavno donesen Zakon o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske (dalje: Zakon), koji ima članak 78. kao napisan za takve situacije i to zato jer propisuje da ‘ako su treće fizičke ili pravne osobe u dobroj vjeri stekle pravo vlasništva na nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske, a nekretnine su stečene temeljem raspolaganja od strane jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, putem javnog natječaja, smatra se da su treće osobe te nekretnine stekle neposredno od Republike Hrvatske, a Republika Hrvatska je ovlaštena ostvarivati svoja prava obveznopravnim zahtjevom protiv jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave’.
Potrebna hitna reakcija Ipak, s optimizmom, tako nas iskustvo uči, treba malo pričekati. Naime, Zakon je stupio na snagu 30. srpnja 2013. i nažalost sadrži odredbu prema kojoj će se započeti postupci dovršiti prema prethodnom zakonu, koji nažalost ne sadrži odredbu kao što je aktualni članak 78. Zakona i nema odredbe o povratnom učinku Zakona. Da je kojim slučajem raniji zakon bio dobar, sigurno ne bi Vlada predložila, a Hrvatski sabor donio Zakon. Ako je tako, onda oni koji su mjerodavni (prije svih resorno ministarstvo, ali i cijela Vlada, zatim onaj tko zastupa RH u ovakvim postupcima, a to je Državno odvjetništvo) moraju odmah reagirati i već za aktualno zasjedanje po hitnom postupku, svakako s povratnim učinkom donijeti izmjenu i dopunu Zakona na način da čl. 78. ima povratni učinak. Naravno, tu aktivnost treba medijski popratiti i tako popraviti štetu koja je već nastala i koja se svodi na još jedan dokaz negativne klime za svaku investiciju
Lako je i detektirati problem, lako je i predložiti rješenje koje svima ide u korist, teško je samo iskreno kazati vjerujemo li da će netko na vlasti pozitivno reagirati. Zašto je to teško - zato što moramo napisati da se može očekivati da se neće dogoditi ništa, barem ne u kratkom roku.
