Izmjenama Zakona o porezu na dodanu vrijednost, koje stupaju na snagu 1. siječnja 2015. godine, omogućava se poreznim obveznicima koji su u prethodnoj kalendarskoj godini ostvarili vrijednost isporuka dobara i usluga u iznosu koji nije veći od tri milijuna kuna obračunavanje i plaćanje PDV-a na temelju naplaćenih naknada. Time Hrvatska ispunjava preporuku Europske komisije kojom se takve mjere predlažu državama članicama u cilju smanjivanja posljedica gospodarske krize.
Do sada je obračunavanje PDV-a prema naplaćenim naknadama bilo dopušteno samo obrtnicima i drugim fizičkim osobama obveznicima poreza na dohodak i oni su na svojim izlaznim računima bili obvezni stavljati oznaku R-2. Fizičkim osobama koje su obveznici poreza na dobit i svim pravnim osobama koje su do posljednje izmjene Zakona bile dužne obračunavati i plaćati PDV prema obavljenim isporukama, obveza uplate PDV-a u državni proračun dospijevala je u propisanim mjesečnim ili tromjesečnim rokovima, iako često nisu od kupca naplatili izlazni račun. Od 1. siječnja 2015. svaki poslovni subjekt koji je obveznik PDV-a s godišnjim prometom koji ne prelazi tri milijuna kuna može do kraja te godine izabrati između plaćanja PDV-a prema izdanim ili prema naplaćenim naknadama.
Tri godine bez promjene Graničnik koji obveznicima PDV-a daje pravo izbora metode obračunavanja PDV-a godišnji je promet od tri milijuna kuna, bez uključenog PDV-a. U taj se iznos uračunava vrijednost isporučenih dobara i usluga oporezivih PDV-om, ali i izvozne isporuke dobara, isporuke izjednačene s izvozom i isporuke u vezi s međunarodnim prijevozom koje su oslobođene PDV-a. Također u svotu od tri milijuna kuna godišnjeg prometa uračunava se vrijednost isporučenih nekretnina i usluga povezanih s osiguranjem, davanjem kredita i kreditnih garancija, posredovanjem u prodaji vrijednosnica i druge točno određene usluge financijskog sektora koje su oslobođene PDV-a.
Pravo prelaska na obračun PDV-a prema novčanom načelu ima svaki porezni obveznik koji ispunjava uvjet ostvarenoga godišnjeg prometa, neovisno o pravnom obliku organiziranja. Ako želi prijeći na plaćanje PDV-a prema naplaćenim naknadama, dužan je o tome obavijestiti Poreznu upravu do 1. siječnja sljedeće godine i ta ga odluka obvezuje u sljedeće tri godine. Iznimno je za 2015. godinu rok dostavljanja izjave nešto duži, pa su porezni obveznici dužni Poreznoj upravi dostaviti izjavu do 20. siječnja 2015. godine. No i oni se već od 1. siječnja 2015. ponašaju sukladno izjavi koju su dostavili Poreznoj upravi. Opredijele li se za tu opciju, odluka ih obvezuje za 2015., 2016. i 2017. godinu i tek od 2018. godine mogu, ako imaju interesa, promijeniti način obračunavanja PDV-a. Ako bi im i prije isteka roka od tri godine godišnji promet premašio brojku od tri milijuna kuna, obvezni su od 1. siječnja sljedeće godine ponovno se vratiti na način obračunavanja PDV-a prema izdanim računima.
Porezni obveznici koji ne mijenjaju način obračunavanja PDV-a u odnosu na postupanja u 2014. godini ne dostavljaju nikakvu izjavu. Ako su obveznici poreza na dohodak i ako su i u 2014. plaćali PDV prema naplaćenim računima i žele ostati u tom režimu, ne dostavljaju nikakvu izjavu. Isto tako, pravne osobe i obrtnici obveznici poreza na dobit koji nemaju interesa prelaziti na obračun PDV-a prema naplaćenim računima o tome ne podnose nikakvu izjavu, već nastavljaju primjenjivati dosadašnji postupak oporezivanja.
Pravo izbora i donošenje odgovarajuće odluke ovisit će o nizu čimbenika koji utječu na način poslovanja obveznika PDV-a. Na primjer, ako su mu pretežiti kupci građani koji plaćaju bez odgode, prelazak na obračunavanje PDV-a prema naplaćenim naknadama vjerojatno ne znači veliku promjenu u poslovanju i obrnuto, ako izlazne račune naplaćuje s velikom odgodom, obračun PDV-a prema naplaćenim naknadama mogao bi pridonijeti poboljšanju likvidnosti poreznog obveznika.
I pretporez prema naplati Važno je voditi računa i o povezanom utjecaju prava na odbitak pretporeza. Ako se izlazni PDV obračunava prema naplaćenim naknadama i pravo na odbitak pretporeza ostvaruje se samo prema ulaznim računima koji su plaćeni. Za poduzetnika koji možda u sljedećim godinama namjerava investirati u opremu i drugu dugotrajnu imovinu, ali s odgodom plaćanja dobavljaču, to možda i nije najbolji izbor. Dodatno, kod nekih isporuka prema sili zakona ne smije se primjenjivati novčano načelo, kao npr. u slučaju premještanja i stjecanja dobara iz druge države članice, prometa usluga u druge države članice EU ili treće države, kod prijenosa porezne obveze u tuzemstvu (građevinske usluge obavljene drugom poreznom obvezniku, prodaja otpada) i dr., pa poreznom obvezniku koji pretežito ostvaruje godišnji promet od takvih transakcija neće biti isplativo mijenjati model obračunavanja PDV-a.
Ako se opredijele za tu opciju, porezni obveznici koji prijeđu na obračunavanje PDV-a prema naplaćenim naknadama obvezni su na svim izlaznim računima upisati takvu napomenu. U poreznom knjigovodstvu moraju osigurati dvije grupe podataka: o izdanim i o naplaćenim izlaznim računima i isto tako podatke o ulaznim računima s kojih odbijaju pravo na pretporez. Ako je riječ o trgovačkom društvu ili drugoj pravnoj osobi koja vodi računovodstvenu evidenciju prema načelu nastanka poslovnog događaja, to će iziskivati potrebne prilagodbe.
