Carinski sporazum sa SAD-om: Privremeno primirje pod prisilom

U ranim jutarnjim satima u srijedu, pregovarači Europskog parlamenta i Vijeća EU-a postigli su privremeni dogovor o implementaciji carinskih obveza iz Zajedničke izjave EU-SAD potpisane u kolovozu 2025. godine. No, iza diplomatske formule o 'stabilizaciji odnosa' krije se strukturno asimetričan sporazum sklopljen pod izravnim pritiskom Washingtona, koji Bruxelles prihvaća jer nije imao snage ni volje za otvoreni trgovinski rat.

Što je dogovoreno

Izvorni kompromis koji su u kolovozu 2025. dogovorili Donald Trump i predsjednica Komisije Ursula von der Leyen postavio je gornju granicu američkih carina od 15 posto na većinu europskog izvoza, uključujući automobile i autodijelove. Zauzvrat, EU se obvezao na potpuno ukidanje carina na američku industrijsku robu i otvaranje tržišta za poljoprivredne proizvode, svinjetinu, mliječne proizvode i slično. Sporazum mora formalno stupiti na snagu do 4. srpnja 2026., roka koji je Trump jednostrano postavio prijetnjom podizanja carina na europske automobile na 25 posto.

Da je prijetnja djelovala, otvorenoću je potvrdio i Bernd Lange, predsjednik Odbora za međunarodnu trgovinu Europskog parlamenta i stalni izvjestitelj za SAD.

- Ne bih ovo opisao kao dobar posao. On je nejednak: 15 posto prema nula posto - rekao je Lange na konferenciji za medije, dodavši da on osobno ovaj sporazum ne bi sklopio na ovaj način. Svejedno, dogovor je podržao jer je Parlament u tekst ugradio niz pravnih mehanizama koji bi trebali ublažiti najgore scenarije.

Europski pravni štit

Mehanizmi koje je Parlament iznudio nisu kozmetički. Sve trgovinske povlastice za američku industrijsku i agrarno-prehrambenu robu automatski istječu 31. prosinca 2029. Komisija je dužna provesti analizu utjecaja na europsku industriju i mala i srednja poduzeća prije nego što se odluči o eventualnom produljenju. Uz to, uspostavlja se sustav kvartalnog praćenja uvoza, pa ako američki izvoz počne ozbiljno ugrožavati europske proizvođače, Komisija, države članice ili Parlament mogu pokrenuti istragu i suspendirati povlastice.

Posebno je osjetljivo pitanje derivata čelika i aluminija. SAD je, mimo dogovorenog, uveo carine na 407 kategorija izvedenih proizvoda, od perilica rublja nadalje. EU je postavio jasan uvjet, ako Washington do kraja 2026. ne spusti te carine ispod 15 posto, preferencijalni tretman za američku robu odlazi sa stola. Isti mehanizam trenutačne suspenzije vrijedi ako SAD prekrši bilo koju drugu preuzetu obvezu, što nije nevažna odredba s obzirom na to da pravna osnova za američko carinsko izuzeće istječe već 24. srpnja 2026., a što će se nakon toga događati u Washingtonu, nitko ne može predvidjeti.

Kao rubni politički ustupak, dogovoreno je i petogodišnje produljenje bescarinskog uvoza američkih jastoga, retroaktivno od kolovoza 2025. do srpnja 2030.

Ucjena i nejednaki pragovi 

Lange je na konferenciji bio neobično iskren o okolnostima u kojima je Von der Leyen u kolovozu prihvatila uvjete. Trump je navodno u pregovorima u Škotskoj izravno povezao carinska pitanja s europskom sposobnošću obrane i financiranja Ukrajine, što je klasična ucjena sigurnosnom politikom. Uz to, Lange je napomenuo da se 27 država članica ne nalazi u jednakom položaju te da ne postoji jedinstven prag tolerancije za otvoreni sukob s Washingtonom, što je od početka slabilo europsku pregovaračku poziciju.

Na pitanje predstavlja li dogovor kapitulaciju pred Trumpovim prijetnjama s Truth Sociala, Lange je hladno odgovorio. 

- U posljednjih godinu dana vidio sam toliko različitih objava na tom takozvanom Truth Socialu, od kojih većuna nije bila istina. nije me briga - rekao je.

Također je istaknuo i jednu ključnu razliku između dviju strana. Lange kaže kako je europsko zakonodavstvo otporno na sudsko osporavanje, za razliku od Trumpovih unilateralnih dekreta koji redovito padaju pred američkim sudovima.

Što to znači za tvrtke

Za europski poslovni sektor, posebice automobilsku industriju, dogovor donosi uvjetovano primirje do kraja desetljeća, ne i jamstvo stabilnosti. Trump će pred domaćom publikom moći proglasiti pobjedu zbog nultih carina za američku robu, dok europska strana kupuje vrijeme u nadi da će ga iskoristiti za ekonomsku prilagodbu i jačanje pregovaračke pozicije.

No, stvarni test nastupa prije nego što se može naslutiti. Rok za derivate čelika i aluminija pada već krajem 2026., a pravna osnova za cijeli dogovor s američke strane istječe sredinom iste godine. Tvrtke koje planiraju investicije i lance opskrbe na temelju pretpostavljene stabilnosti transatlantske trgovine rade s jednom temeljnom pretpostavkom koja nije zajamčena, da će Washington poštovati ono što je potpisao.