Eurosong 2024.: Kako je Baby Lasagnu pobijedila dogovorna ekonomija

Hrvatski predstavnik na Eurosongu u Malmöu 11. svibnja 2024. zauzeo je odlično drugo mjesto. Bio je to veliki uspjeh dotad nepoznatog Baby Lasagne i najbolji hrvatski plasman još od pobjede grupe Riva daleke 1989. Još većem uspjehu ispriječila se – europska dogovorna politika.   

Naime: Bauk kruži Europom – bauk dogovaranja. Ovako bi, po uzoru na 'Komunistički manifest', neki novi marxovi i engelsovi, teoretičari novog poretka, mogli započeti svoj – 'Dogovorni manifest' – program stranke koja je, za razliku od Komunističke partije iz 1848., već zavladala Europom. 

Što je dogovorna ekonomija

Dogovorna ekonomija pojam je nastao u jugoslavenskom socijalizmu, koji je nastojao plivati u 'nesvrstanoj' pruzi, ne samo u vanjskoj politici nego i u ekonomiji. Naravno, tržišna ekonomija za tadašnju je vlast bila crvena krpa. 

S druge strane, klasična planska privreda prema sovjetskome modelu postala je podjednako nepoželjna nakon razlaza s SSSR-om 1948. pa se krenulo 'trećim putom', u tzv. radničko samoupravljanje, u kojem su radnici birali svoje predstavnike u radničke savjete koji su pak birali menadžment i imali ovlasti usporedive s današnjim nadzornim odborima. 

No čvrsta partijska kontrola brinula se, sve do pred kraj osamdesetih godina prošloga stoljeća, da tu ne bude nekakvih nepodobnih kadrovskih izleta, baš kao što Vlada danas 'predlaže' menadžment državnih tvrtki, što nadzorni odbori samo potvrđuju. 

Problemi s grožđem, gvožđem i boksitom 

Jugoslavenska dogovorna ekonomija dodatno je hipertrofirala kad su se u sveopće dogovaranje 'radnika s radnicima' (o proizvodnim planovima, nabavi, održavanju, investicijama) uplele republike, ojačane ustavnim promjenama 1974. To se pretvorilo u pravo licitiranje za pojedine investicije. 

Federalna je država, prema urbanoj legendi, ulagala velik novac u razvoj željezare u Smederevu zato što je jedan visoki partijski i državni dužnosnik imao slab sluh. Josip Broz Tito je, prolazeći tim krajem koji ga je podsjećao na Zagorje, navodno rekao: 'Pa tu mora da ima dobroga grožđa!', a nagluhi aparatčik čuo je 'gvožđa'. 

S druge strane, vladajuća garnitura u Hrvatskoj bila je ponosna na to što je izlobirala gradnju tvornice za preradu glinice u Obrovcu, na već iscrpljenim nalazištima boksita. Dogovornu ekonomiju posebno je utemeljeno analizirao i žestoko kritizirao ugledni novinar, ekonomski analitičar, a poslije i diplomat Drago Buvač. 

Žiriji protiv nepodobnih država

Dogovorni sustav odlučio je pobjednika 'Eurosonga' 2024.,  I bez opsjednutosti teorijama zavjere, švicarski predstavnik teško bi došao do pobjede bez prepoznatljivog obrasca glasovanja žirija. Je li to nekakva 'duboka eurovizijska država' ili su to 'vratari sudbine', sasvim je svejedno. Tek, Švicarska je te godine pobijedila. 

Tako se nije dogodilo da pobjeda ode u problematični Izrael, opet u Ukrajinu ili, nedajbože, u malu korumpiranu Hrvatsku. Ta se država ne slaže najbolje ni s prvim susjedom u EU-u (Slovenijom), a s kandidatima za EU ima neraščišćene ratne repove (Srbija) ili upitnu bilateralu (BiH). Baš u to doba u Zagrebu se na vlast uspinjala desničarska vlada izbacivanjem iz koalicije predstavnika najveće manjinske grupacije. A baš agenda političke korektnosti prema manjinama (o kojima – nebinarnima – govori švicarska pjesma) bila je dodatni poguranac za eurovizijsku pobjedu. 

Bauk dogovaranja vodi u stagnaciju

Dakle, zarazna pjesmica 'Rim Tim Tagi Dim' bila je tržišna pobjednica Eurosonga prema glasovima gledatelja, ali gubitnica dogovornog glasovanja službenih žirija članica Eurovizije.   

Zbog bauka dogovaranja – koji je došao do izražaja 11. svibnja 2024. - Hrvatska skupa s cijelom Europom, od politike, biznisa i znanosti do popularne glazbe, srlja u dugotrajnu prosječnost.