Kako je barun Trenk iz povijesti pobjegao u legendu

Dana 27. svibnja 1741. Beč je vidio prizor kakav dotad nije poznavao: Trenkovi panduri prodefilirali su prijestolnicom Habsburške Monarhije. Egzotično odjeveni, ratnički nastrojeni i glasni, izazvali su oduševljenje, strah i nevjericu. Bio je to pomno režiran političko-vojni spektakl – i trenutak kada se povijest počela pretvarati u mit.

Povijesni Trenk: ratnik bez kočnica

Franjo Trenk (1711.–1749.) bio je habsburški barun i pukovnik pruskog podrijetla, rođen u Italiji, ali je za sebe govorio: ‘Ich bin Schlawoner’. Slavoniju je doživljavao kao svoj pravi identitet i iz nje je crpio vojničku reputaciju.

U habsburškoj službi bio je već 1727.–1731., ali bez većeg isticanja. Ratovao je i u Rusiji, stječući reputaciju pustolova i profesionalnog ratnika. Tek 1741., dolaskom novoustoličene carice Marije Terezije, dobiva priliku da organizira i povede pandure – neregularnu vojnu postrojbu kakva dotad nije viđena.

Panduri su brojili više od tisuću ljudi: dragovoljce, graničare i pomilovane hajduke, ljude s ruba zakona koji su ratovali s iznimnom učinkovitošću i brutalnošću. Trenk je osobno utjelovljavao njihovu narav – impulzivan, sklon sukobima, ali i karizmatičan.

Povijesni izvori navode podatke koji zvuče gotovo nevjerojatno: preživio je 102 dvoboja i 14 ranjavanja. To nisu legende, nego enciklopedijski zabilježene činjenice.

Panduri kao europska senzacija

Bečki defile 1741. pretvorio je Trenka i njegove pandure u europsku senzaciju. Nosili su odjeću kakva se u Beču nije viđala, uključujući i kravatu – odjevni detalj koji nisu izmislili, ali su ga popularizirali, pa je preko Beča i Pariza ušao u europsku modu kao ‘croate style'.

Panduri su imali i vlastitu vojnu glazbu, tada poznatu kao Turska banda – orijentalnog prizvuka, namijenjenu ne samo postroju nego i psihološkom djelovanju na bojištu. Bila je to jedna od prvih takvih vojnih glazbi u Europi.

Njihov ugled bio je toliki da su se diljem kontinenta izrađivali dugi lovački noževi s natpisom VIVAT PANDUR, s karakterističnim vrhom zvanim pandurspitze.

Pad koji nije ugasio mit

Slava, međutim, nije dugo trajala. Već nekoliko godina nakon bečkog defilea Trenk dolazi u sukob s vojnom hijerarhijom. Uhićen je oko 1746., a osuđen i zatvoren na Špilberku u Brnu.

Mit kaže da ga je Marija Terezija voljela, što je vinarija Kutjevo iskoristila u promotivne svrhe. Riječ je o povijesno nepotvrđenoj priči o strastvenoj vezi carice Marije Terezije i baruna Franje Trenka, koji su navodno 1741. punih sedam dana proveli u kutjevačkom podrumu uživajući u ljubavnoj moći kutjevačkih vina. Kao navodni trag te legende navode se udubljenje u središtu kamenog stola i recke na podrumarskom zidu koje i danas krase ovaj najstariji podrum u Hrvatskoj podignut 1232. 

Povijest kaže nešto suptilnije, ali jednako zanimljivo: carica je Trenka štitila. Nije dopustila smrtnu kaznu i inzistirala je da mu se boravak u zatvoru učini što podnošljivijim – s knjigama, pisanjem i posjetima.

Trenk nakon Trenka

Nakon njegove smrti panduri su uklopljeni u redovnu vojnu postrojbu, izgubivši svoju divlju posebnost. Njihova posljednja bitka bili su prosvjedi protiv uvlačenja Hrvatske u južnoslavensku državu 5. prosinca 1918. Na prosvjednike u središtu Zagreba otvorena je paljba. Među 15 prosinačkih žrtava bili su i pripadnici nasljednici Trenkovih pandura, pripadnici 53. domobranske pukovnije, koja je nakon toga rasformirana. 

No Trenk nije nestao. U Kutjevu je postao junak vinske legende, u Požegi kulturni simbol, a Trenkovo je od 1912. dobilo njegovo ime – jedinstven slučaj u Hrvatskoj da jedno naselje nosi ime povijesne osobe iz predmodernog doba.

Između sablje i vinjaka

U 20. stoljeću Trenk je postao i brend – od vinjaka do etiketa – a njegova je legenda nadživjela sve režime.

Povijesni Trenk bio je vojnik koji je završio u zatvoru. Legendarni Trenk ostao je avanturist, zavodnik, bonvivan i simbol slobode s ruba carstva.

I možda je upravo to njegova najveća pobjeda: da iz povijesti, u kojoj je pao, zauvijek pobjegne u legendu. A taj je bijeg počeo bečkim defileom prije točno 285 godina.