Svima je dosta podatkovnih centara

Još 2022. savezne države u SAD-u međusobno su se nadmetale subvencijama, poreznim olakšicama i ubrzanim dozvolama kako bi privukle podatkovne centre na svoje teritorije. Četiri godine poslije ista ta zakonodavna tijela pišu posve drugačije zakone, one o zabranama gradnje. Revolt je globalan i brži nego što ga je ijedna analitičarska kuća predvidjela.

I nije to ništa čudno, i u Lideru smo već pisali o fenomenu NIMBY, tj. skraćenici za pokret 'not in my backyard'. Ljudi jednostavno ne žele potencijalno ili dokazano rizične sadržaje u svojoj blizini, pa tako ne žele ni podatkovne centre koji nagrđuju okoliš, srču svu vodu koje se mogu domoći i dižu cijenu energije svima oko njih, tj. građanima koji nisu imali sreće da im se takve grdosije ne usele u dvorište.

Sva ta pomana za Ai-jem, strujom i energijom običnom građaninu ne znači mnogo. Zapravo, znači poskupljenje energije ili nestašice jer sve te centre treba napajati. A sve ih je više, sve su veći i zahtjevniji, a oni koji ih grade sve više uglavnom lažu i zamuljavaju javnost pričama kako će svima ipak biti bolje, kada se svi centri naprave. No, još nitko nije točno rekao za što bi svi ti silni centri i sva ta energija u konačnici trebala služiti, ali s obzirom na to tko ih gradi, možemo zaključiti da neće služiti čovječanstvu tj. običnim ljudima. U to možemo biti sigurni.

Struja, voda i malo radnih mjesta

A to su mnogi i shvatili pa u nekim državama postaje sve teže dobiti dozvolu za gradnju takvih megalomanskih potrošača i zagađivača.  Da biste razumjeli zašto se 78 lokalnih zajednica u SAD-u, dvije europske države i nekoliko azijskih tržišta odlučuje na moratorije, dovoljno je pogledati jednu jedinu brojku. U nekim američkim gradovima cijena struje za kućanstva porasla je, prema analizi Bloomberga  do 267 posto između 2020. i 2025. Nije to učinak rata ili energetske krize već je to učinak podatkovnih centara koji su zagušili lokalne mreže.

A uz energiju dolazi, kao što smo već rekli i voda, za hlađenje poslužiteljskih dvorana te zemlja, obično poljoprivredna ili namijenjena stambenoj gradnji. Nasuprot tim troškovima stoji razmjerno mali broj stalnih radnih mjesta jer moderni podatkovni centar od nekoliko stotina megavata zapošljava tek pedesetak do stotinjak operativnih radnika, dok lokalne zajednice postavljaju sve glasnije pitanje, za koga, zapravo, rade te subvencije?

Singapur: učio na greškama

Singapur je bio prvi. Godine 2019., kada je AI revolucija bila još uvijek u naslovima, a ne u proračunima, vlast već zaključila da podatkovni centri troše previše struje i previše prostora za tako mali otok. Uvela je moratorij, tiho, gotovo bez najave jer su mali podatkovni centri već tada konzumirali sedam posto ukupne singapurske potrošnje električne energije.

podatkovni centri

Tri godine kasnije moratorij je ukinut, ali ne i regulacija. Vlada je uvela selektivni sustav dodjele kapaciteta, pa umjesto slobodnog tržišta, dostupni su tek javni natječaji u kojemu pobjeđuju samo oni s najboljim planovima energetske učinkovitosti i korištenja obnovljivih izvora. Na prvom natječaju dodijeljeno je svega 80 MW kapaciteta četirima operaterima, Microsoftu, Equinixu, GDS-u i konzorciju AirTrunk-ByteDance. Na natječaju iz prosinca 2025. raspisano je novih 200 MW, ali uz uvjet da najmanje pola energije dolazi iz zelenih izvora.

Amsterdamski moratorij

Grad Amsterdam i pokrajina Haarlemmermeer uveli su 2019. lokalni moratorij na gradnju novih podatkovnih centara u metropolitanskom području, reagirajući na sve glasnije pritužbe zbog nestašice prostora i preopterećenja energetske mreže. Nizozemska vlada otišla je korak dalje u veljači 2022., uvevši zabranu novih hyperscale projekata na nacionalnoj razini, onih iznad 70 megavata ili površinom iznad 10 hektara.

Ministar prostornog planiranja Hugo De Jonge objasnio je to jednom rečenicom.

- Hyperscale podatkovni centri zauzimaju puno prostora i troše nerazmjerno veliku količinu dostupne

U prosincu 2023. Amsterdam i Haarlemmermeer uveli su novi krug lokalnih ograničenja, ovaj put usmjeren isključivo na kontrolu ukupne energetske potrošnje podatkovnih centara u tom području. Rezultati ograničenja doveli su do toga da je broj podatkovnih centara u cijeloj Nizozemskoj bio 2023. niži (187) nego 2019. (189), dok je broj kompanija koje nude kolokacijske usluge pao je sa 111 na 95.

Amsterdam danas zaostaje za svim rivalima u europskom FLAPD klasteru (Frankfurt, London, Amsterdam, Pariz, Dublin) kada je riječ o novim kapacitetima, ali se oko toga previše ne uzbuđuju.

Irska: kada 22 posto struje ode u poslužitelje

Dublin je godinama bio europska prijestolnica podatkovnih centara. Meta, Google, Microsoft i Amazon izgradili su tamo europska čvorišta privučeni niskim porezom na dobit, lakim regulatornim okvirom i dobrom infrastrukturnom povezanošću. Do 2024. podatkovni centri konzumirali su 22 posto ukupne irske električne energije, više nego sva urbana kućanstva zajedno. EirGrid, državni operator mreže, upozorio je da bi nekontrolirani rast mogao izazvati nestanke struje.

Vlada je 2021. povukla ručnu kočnicu. Novi podatkovni centri u dublinskom području više nisu mogli dobiti priključak na mrežu, i to ne zakonom, ne formalnim moratorijеm, nego jednostavnim ne odgovaranjem na zahtjeve za nove centre. Industrija je bila u limbu četiri godine, s investicijskim pipelineom vrijednim osam do deset milijardi eura koji nije znao hoće li ikad dobiti zeleno svjetlo.

MIDDENMEER,THE NETHERLANDS

Odgovor je stigao u prosincu 2025., kada je irski regulator, Komisija za regulaciju komunalnih usluga,  objavio novu politiku priključenja. Moratorij je formalno završen, ali uz cijenu da svaki novi podatkovni centar mora biti energetski samodovoljan. To znači vlastiti generator ili baterijski sustav koji podmiruje cjelokupnu potrošnju objekta, uz obvezu vraćanja viška struje u mrežu kada je sustav opterećen te odlukom da najmanje 80 posto ukupne energije mora dolaziti iz obnovljivih izvora.

Amerika: od 8 moratorija na 78 za godinu dana

Europska zbivanja izgledaju gotovo mirno u usporedbi s onim što se događa u SAD-u. Prema trackeru koji vodi organizacija Interconnected Capital, broj lokalnih moratorija i prijedloga za moratorije na izgradnju podatkovnih centara porastao je s osam u svibnju 2025. na 78 u svibnju 2026., a četiri od njih su trajna.

Organizacija Good Jobs First, nepristrana istraživačka skupina koja prati porezne poticaje za razvoj, dokumentirala je da su zakonodavci u najmanje 12 saveznih država podnijeli prijedloge moratorija u tekućoj zakonodavnoj sezoni, Georgiji, Marylandу, Michiganu, New Hampshireu, New Yorku, Oklahomi, Južnoj Karolini, Južnoj Dakoti, Vermontu, Virginiji i Wisconsinu. To je bez presedana u američkoj energetskoj politici.

Najdramatičnija priča odigrala se u Maineu, saveznoj državi koja nije ni blizu prvih deset destinacija za podatkovne centre. Dva predložena projekta izazvala su toliki lokalni otpor da je zakon prošao kroz oba doma zakonodavnog tijela nevjerojatnom brzinom, Dom ga je izglasao 79:62, Senat 21:13, i u travnju 2026. stigao na stol guvernerke Janet Mills. Zakon LD 307 bio je jednostavan i radikalan: zabrana svim državnim agencijama i općinama da izdaju ikakva odobrenja za podatkovne centre s potrošnjom od 20 megavata ili više, i to sve do studenog 2027.

Mills je stavila veto ali ne zbog protivljenja ideji moratorija. Razlog je bio jedan konkretan projekt, 550 milijuna dolara vrijedna investicija u Jayu, gradu koji je 2023. izgubio veliku papirnicu i s njom stotine radnih mjesta. Zakon nije sadržavao iznimku za Jay, a guvernerka nije bila spremna žrtvovati ta radna mjesta. Zakonodavno tijelo pokušalo je nadjačati veto, no glasovanje 72:65 nije dostiglo potrebne dvije trećine. Maine je tako ostao bez zakona, ali ne i bez posljedica. Mills je potpisala odvojeni propis kojim se podatkovni centri isključuju iz državnih poreznih poticaja te osnovala savjetodavno vijeće za regulaciju sektora.

Što predlažu ostale savezne države

Prijedlozi se razlikuju po opsegu i trajanju, ali logika je svugdje ista, pauza dok se ne istraže posljedice. New York je najambiciozniji s prijedlogom trogodišnjeg moratorija na dozvole za svaki podatkovni centar s kapacitetom od 20 MW ili više, uz uvjet da se prethodno provede sveobuhvatna procjena utjecaja na okoliš. Vermont ide korak dalje pa predlaže moratorij na 'AI podatkovne centre' sve do 1. srpnja 2030., dok regulatori ne definiraju zakonodavni okvir.

pobuna protiv podatkovnih centara - ilustracija

Virginia, koja ima najveću koncentraciju podatkovnih centara na svijetu, sam sjever države, tzv. 'Data Center Alley', dom je za oko 400 operativnih i projektiranih kampusa, predlaže zabranu novih lokacijskih odobrenja do 2028. ili do rješavanja svih zahtjeva za priključak na mrežu.  Missouri predlaže zabranu hyperscale centara u zonama za poljoprivredu, stanovanje ili zaštitu okoliša, uz obvezne zaštitne zone od 500 metara. Michigan bi zaustavio sva odobrenja u cijeloj državi do travnja 2027.

Lokalne zajednice brže od zakonodavnih tijela

Lokalna razina kreće se brže. Grad St. Charles u Missouriju uveo je godišnju zabranu gradnje podatkovnih centara još u kolovozu 2025., što je jedan od prvih takvih poteza u SAD-u. Bangor u Maineu priključio se šestomjesečnom zabranom. Tri okruga u Indiani suspendirala su razvoj, a DeKalb County u Georgiji odgodio je nove projekte do lipnja 2026.

Najrječitiji simbolički trenutak bio je u Warrentonu u Virginiji, gdje je Amazon planirao gradnju novog podatkovnog centra. Lokalni birači smijenili su na izborima u studenom 2024. sve vijećnike koji su glasali za projekt i instalirali potpuno novu, oporbenu vijećničku koaliciju.

Prema analizi investicijske kuće Baird, ukupno je zaustavljeno ili odgođeno više od 64 milijarde dolara vrijednih projekata, a otkazivanja su se više nego utrostručila, sa šest u 2024. na 25 u 2025. godini.