Lažljivi Sam i rat za umjetnu inteligenciju koji trese Silicijsku dolinu

Savezni sud u Oaklandu, 27. travnja 2026. Na klupi tužitelja sjedi čovjek čija je osobna vrijednost procijenjena na više od 300 milijardi dolara, a na klupi tuženika sjede čelnici kompanije koja vrijedi 852 milijarde dolara i koja danas, po svim mjerilima, diktira tempo razvoja najmoćnije tehnologije što ju je čovječanstvo stvorilo. Između njih tinja spor o tome tko je kome obećao što i nikakav pisani ugovor.

Musk protiv OpenAI-a nije samo najveće korporativno suđenje u povijesti Silicijske doline. To je, u svojoj suštini, spor o pitanju koje industrija godinama izbjegava izravno postaviti. Može li se razvoj umjetne opće inteligencije voditi kao profitni posao i pritom ostati ono za što se javno predstavlja, a to je projekt od globalnog javnog interesa? Svjedočanstva iznesena u prva dvije tjedne suđenja daju zabrinjavajuće konkretan odgovor.

Kako je počelo

Da bismo razumjeli što se događa u Oaklandu, potrebno je vratiti se desetljeće unatrag. OpenAI je osnovan 2015. kao neprofitna istraživačka organizacija. Uz Muska i Altmana, među osnivačima su bili Greg Brockman i Ilya Sutskever. Misija je bila razviti umjetnu opću inteligenciju na način koji koristi cijelom čovječanstvu. Musk je u projekt uložio oko 38 milijuna dolara i pomogao privući prve ključne istraživače.

Ono što je uslijedilo nije bilo predviđeno u toj misiji. Već 2018. OpenAI osniva profitnu podružnicu, a Musk iste godine napušta odbor, formalno zbog sukoba interesa s Teslom, koja je razvijala vlastitu AI tehnologiju. Microsoft potom ulaže 10 milijardi dolara u Opena AI, a  onda, krajem 2022., OpenAI lansira ChatGPT i skuplja 100 milijuna korisnika za dva mjeseca, brže od bilo kojeg digitalnog produkta u povijesti. Kompanija koja je počela kao akademski projekt danas se privatno vrednuje na više od 850 milijardi dolara.

Musk nije bio dio te transformacije. Godinu dana nakon lansiranja ChatGPT-a pokrenuo je vlastitu AI kompaniju xAI, a 2024. tužio OpenAI, Altmana i Brockmana. Njegova teza je da su mu obećali jedno,  a napravili drugo, te da su pritom postali nevjerojatno bogati.

Tjedan prvi: Musk kao svjedok

Musk je svjedočio više od sedam sati u tri dana. Njegova teza je ta da je osnivački sporazum obvezivao  OpenAI da ostane neprofitna organizacija, te da su Altman i Brockman prekršili sporazum radi osobnog bogaćenja.

Problem je što unakrsno ispitivanje nije išlo u njegovu korist. Musk je priznao da pisani sporazum o uvjetima njegovih donacija nikada nije postojao, što je temeljna pravna slabost cijele tužbe. Također, prizano je i da njegova kompanija xAI 'destilira' modele OpenAI-a kako bi trenirala vlastiti Grok, što direktno krši OpenAIjeve uvjete korištenja. Jednostavnije rečeno, tužio je kompaniju čije modele istovremeno koristi besplatno.

OpenAI-eva obrana nudi jednostavno objašnjenje cijelog slučaja. Oni kažu da je Musk 2018. tražio potpunu kontrolu nad kompanijom, a kada to nije dobio, da je otišao, te da sada, dok ChatGPT dominira tržištem koje je sam pomogao stvoriti, pokreće tužbu. Ne iz principijelnih razloga, nego iz bijesa, tvrdi obrana.

Tjedan drugi: Brockman, dnevnici i Mars

U drugom tjednu centar pažnje prebacio se na Grega Brockmana, predsjednika OpenAI-a i jednog od dvojice tuženih. Ključna Brockmanova teza bila je da Musk nije imao ništa protiv profitnog modela,  sve dok je on sam na čelu. Brockman je posvjedočio da je Musk tražio potpunu kontrolu nad kompanijom, navodeći kao razlog i financiranje izgradnje 'grada na Marsu' za što je, prema Brockmanovim riječima, Musk tada procjenjivao da treba 80 milijardi dolara. SpaceX, koji danas posjeduje xAI, priprema se za IPO s ciljem prikupljanja 75 milijardi dolara, što daje ovoj izjavi određeni kontekst.

Brockmanov osobni dnevnik, koji je deblokiran za sud ranije ove godine kao dokazni materijal dao je Muskovim odvjetnicima obilato gradivo. Unos iz 2017. glasi: 'Financijski, što će me dovesti do milijarde dolara?' Drugi, iz istog razdoblja, još je eksplicitniji: Brockman piše da je 'otvoren prema tome da se neprofitna organizacija preuzme od [Muska] i pretvori u b-corp (profitni, ali s društvenom misijom) bez njega', dodajući: 'Elon će ispravno tvrditi da s njim nismo bili iskreni o tome što smo još uvijek htjeli napraviti'.

Brockmanov odvjetnik opisao je ove zapise kao izraz frustracije, a ne konkretan plan. Muskovi odvjetnici pitali su koliko puta je Brockman uvježbao to objašnjenje prije svjedočenja.

Brockman je također priznao da nikada nije ispunio vlastitu početnu obvezu da donira 100 tisuća dolara neprofitnoj grani OpenAI-a, iako njegova vrijednost u profitnoj podružnici iznosi oko 30 milijardi dolara.

Potom je otkrio nešto što je privuklo pozornost i izvan sudnice. Musk je zamolio nekoliko zaposlenika OpenAI-a da slobodno, bez naknade, rade za Teslu, konkretno, da pomognu restrukturirati Teslin Autopilot tim i pristup razvoju autonomne vožnje.

Četiri dana prije početka suđenja, Musk je Brockmanu poslao poruku, nakon koje je Brockman predložio da obje strane povuku tužbe.

- Do kraja ovog tjedna, ti i Sam bit ćete najomrženiji ljudi u Americi – navodno mu je odgovorio Musk

Srce procesa: Mira Murati

Najdulje odjeci u sudnici nisu, međutim, ostali od Muskovog ili Brockmanovog svjedočenja. Najglasnije je bilo svjedočanstvo Mire Murati, bivše tehničke direktorice (CTO) OpenAI-a, jedne od najrespektabilnijih figura u industriji, žene koja je izgradila neke od najvažnijih AI modela u povijesti kompanije.

Murati, koja je nakratko bila i privremena CEO kompanije u studenom 2023., a 2024. je napustila OpenAI da bi osnovala vlastiti startup Thinking Machines, pristupila je svjedočenju s preciznom lakoćom inžinjerke. Bez dramatike, bez izvlačenja. Samo činjenice.

- Moja zabrinutost ticala se toga da Sam jednoj osobi govori jednu stvar, a drugoj potpuno suprotnu -  rekla je pred porotom. Opisala je Altmana kao nekoga tko 'stvara kaos' i tko je u više navrata prema njoj i prema kolegama postupao varljivo. Konkretno, Altman joj je izravno rekao da je pravni tim kompanije utvrdio da novi AI model ne treba prolaziti pregled sigurnosnog odbora (Deployment Safety Board) prije lansiranja. Kada je provjerila s glavnim pravnikom Jasonom Kwonom, otkrila je 'neusklađenost', a Kwon joj je rekao nešto sasvim drugo. Model je na kraju prošao pregled, ali samo zato što ga je ona osobno forsirala.

Na izravno pitanje je li joj Altman govorio istinu, Murati je odgovorila jednostavno: Ne.

Njeno svjedočenje imalo je i ironiĉni prizvuk jer je upravo ona, u studenom 2023., podržala Altmanov povratak na čelo kompanije, ali iz razloga koji ne govore puno u Altmanovu korist. Kao što je rekla pod prisegom, smatrala je da je kompanija u 'katastrofalnom riziku od potpunog raspada' pod upravnim odborom koji ga je smijenio. Podržala ga je ne zato što je vjerovala u njega, već zato što je vjerovala da je raspad bio gora alternativa.

Shivon Zilis: Proxy Elon

Završnica drugog tjedna suđenja pripala Shivon Zilis. Zilis, bivša članica uprave OpenAI-ja i majka četvero Muskove djece, svojim je iskazom iznijela detalje koji izravno utječu na Muskovu tezu o 'izdaji neprofitnih ciljeva'.

Zilis je opisala svoju ulogu u kompaniji kao most između Muska i ostatka osnivačkog tima,  posebno u razdoblju nakon njegova odlaska 2018., kada je Musk bio, prema Brockmanovim riječima, 'uglavnom nedostupan za sastanke'. Upravo je to dovelo do toga da su je unutar OpenAI-a neformalno nazivali 'Proxy Elon', jer se samo preko nje moglo doći do Elona.

Zilis, koja se našla u nezavidnom položaju između privatne lojalnosti ocu svoje četvero djece i profesionalne odgovornosti bivše članice uprave OpenAI-ja, pred sudom je razotkrila Muskovu strategiju iz 2017. i 2018. godine. Njezin iskaz potvrdio je da Musk nije samo pasivno promatrao transformaciju kompanije, već je aktivno pokušavao usisati OpenAI u ekosustav Tesle, nudeći Samu Altmanu utješnu nagradu u obliku mjesta u upravi te automobilske kompanije.

Prezentirani dokazi, od namjernog zamrzavanja donacija kako bi se izvršio pritisak na osnivače, do tajnih planova o preotimanju ključnih inženjera oslikali su portret čovjeka koji je OpenAI vidio ili kao Teslin odjel ili kao budućeg rivala. Dok Musk pred kamerama optužuje Altmana za 'krađu dobrotvorne ustanove', svjedočenje žene koja ga najbolje poznaje sugerira da se pravi sukob nije vodio oko etike, već oko toga čiji će profitni laboratorij na kraju dominirati tržištem umjetne inteligencije.

Može li se ukrasti dobrotvorna organizacija?

Na tom pitanju počiva cijelo suđenje. Konkretnije: je li 'Osnivački sporazum' iz 2015. bio pravno obvezujući ugovor ili samo neformalna izjava namjere? Musk je sam priznao da nikakav pisani dokument nije postojao, pa porota mora odlučiti je li lanac emailova, razgovora i internih dokumenata dovoljno konkretan da stvori pravno izvršivu obvezu.

Sutkinja Rogers podijelila je suđenje u dvije faze. Prva, faza odgovornosti, treba utvrditi je li uopće došlo do povrede obveze i trebala bi završiti do 21. svibnja. Druga, faza naknade, određuje posljedice. Porotna presuda je savjetodavna pa konačna riječ ostaje na sutkinji.

Ulozi su također asimetrični. Ako Musk pobijedi, OpenAI bi mogao biti prisiljen ili se vratiti u čisto neprofitni okvir ili javno objaviti svoje modele, a obje opcije bile bi potres za cijelu industriju. Ako izgubi, sud će de facto potvrditi da je komercijalizacija OpenAI-a bila legitimna, a tužba ono što OpenAI od početka tvrdi, osveta čovjeka kojemu nije pošlo za rukom preuzeti kompaniju koju je pomogao osnovati.

Portret moći: Lažljivi Sam

Suđenje u Oaklandu razotkrilo je obrazac ponašanja koji nadilazi puki poslovni sukob. Iskazi svjedoka, od bivših članica odbora poput Helen Toner do operativaca poput Mire Murati, ocrtavaju portret Sama Altmana kao lidera koji upravlja putem 'informacijskog kaosa'. Dok se javno zalaže za regulaciju AI-ja, unutar kompanije Altman je optužen za sustavno zaobilaženje sigurnosnih protokola, tajenje ključnih informacija od vlastitog odbora i marginaliziranje onih koji upozoravaju na rizike.

Dokazi sugeriraju da je sigurnost unutar OpenAI-ja svedena na marketinški alat, što potvrđuje nekoliko ključnih trenutaka u razvoju kompanije. Prvi u nizu je egzodus stručnjaka koji je kulminirao gašenjem Superalignment tima i odlaskom pionira poput Ilye Sutskevera i Jana Leikea, koji su javno upozorili da je razvoj novih proizvoda postao važniji od sigurnosnih protokola. Taj prioritet brzine ispred opreza jasno se vidio pri lansiranju modela GPT-4o, koji je pušten u javnost s minimalnim testiranjem samo kako bi se preduhitrila Googleova konferencija.

Istovremeno je unutar tvrtke vladala kultura šutnje nametnuta restriktivnim ugovorima koji su bivšim zaposlenicima pod prijetnjom gubitka imovine zabranjivali svaku kritiku, dok su porezni dokumenti iz 2025. godine otkrili tihu promjenu same misije kompanije iz koje je izbrisana riječ 'sigurno'.

Više od sukoba ega

Iako je suđenje u Oaklandu lako svesti na mjerenje 'čiji je veći' dvojice milijardera, ulog je daleko veći od njihovog osobnog prestiža. Razlika između njih je civilizacijska, dok Musk nastupa kao klasični poduzetnik s jasnim komercijalnim interesima, Altman se pozicionira kao moralni autoritet na čelu institucije koja bi trebala čuvati 'opće dobro čovječanstva'.

Međutim, svjedočanstvo Mire Murati i ostali izneseni dokazi sugeriraju da je ta neprofitna misija postala tek zgodna fikcija, marketinški štit iza kojeg se kriju agresivni korporativni ciljevi. Posebno zabrinjava Altmanov obrazac ponašanja manipulacija informacijama, tajenje ključnih poteza od vlastitog odbora i sustavnog uklanjanja sigurnosnih kočnica.

Sve to ukazuje na osobu čije djelovanje opasno odudara od standarda odgovornog lidera. Njegov nastup pred javnošću, u kojem se prikazuje kao altruist dok istovremeno demontira zaštitne mehanizme unutar kompanije, graniči s mesijanskim kompleksom koji ne trpi nadzor.

Stvarno pitanje za društvo je možemo li povjeriti razvoj vjerojatno najmoćnije tehnologije ovakvoj ekipi i čovjeku koju na sigurnost gleda kao na neki slogan, i koji će preskočiti svaki sigurnosni korak za koji dolar više. Na kraju, presuda sutkinje Gonzalez Rogers riješit će pravnu stranu priče, ali pitanje stvarne odgovornosti onih koji bi trebali držati kočnicu razvoja AGI-ja ostaje otvoreno i zastrašujuće.