Rajna i Dunav presušuju: Europskoj industriji prijeti novi udar
Povijesno nizak vodostaj već otežava transport robe, povećava troškove energije i stvara probleme industriji u Njemačkoj i regiji
Povijesno nizak vodostaj Rajne i Dunava ozbiljno otežava riječni prijevoz, povećava troškove logistike i stvara dodatne probleme energetskom i industrijskom sektoru u dijelu Europe. Iako se u kratkom roku ne očekuje značajniji oporavak vodostaja, posljedice bi se mogle osjećati tijekom narednih mjeseci, osobito u Njemačkoj, Mađarskoj i Rumunjskoj, stoji u priopćenju Cofacea.
Europa se već mjesecima suočava s iznimno toplim i sušnim vremenskim uvjetima koji su značajno smanjili protok brojnih rijeka. Posebno su pogođene Rajna i Dunav, dva ključna plovna puta za europski promet i gospodarstvo. Vodostaj Rajne kod njemačkog Kauba 18. kolovoza pao je na samo osam centimetara, čime je potučen i prethodni povijesni minimum od 25 centimetara zabilježen 2018. godine. Pritom je riječ o razini višestruko nižoj od 78 centimetara, praga pri kojem plovidba na toj dionici već postaje ograničena.
Razmjeri problema vidljivi su i u količini robe koju mogu prevoziti brodovi. Početkom kolovoza teretni brodovi na Rajni mogli su prevoziti tek oko 20 posto uobičajenog tereta, dok su na pojedinim dionicama Dunava prijevoznici također morali značajno smanjiti opterećenje plovila. U Rumunjskoj su, primjerice, ograničenja dosezala 40 posto.
Važnost ovih dviju rijeka za europsko gospodarstvo pritom je mnogo veća nego što bi sugerirao njihov udio u ukupnom teretnom prometu. Rajna i Dunav zajedno čine čak 72 posto europskog unutarnjeg riječnog teretnog prometa, pri čemu na Rajnu otpada 60 posto, a na Dunav 12 posto.
Problem je posebno izražen u zemljama koje se snažno oslanjaju na riječni prijevoz. U Njemačkoj se riječnim putovima prevozi 5,4 posto tereta, dok u Rumunjskoj taj udio doseže 19,2 posto. Kada plovidba postane otežana, mogućnosti preusmjeravanja robe na druge vrste prijevoza vrlo su ograničene. Jedan riječni brod može prevesti gotovo dvije tisuće tona robe, dok teretni vlak prevozi do 1.500 tona, a cestovna cisterna svega oko 25 tona.
Zbog toga se posljedice niskog vodostaja već prelijevaju na cijele opskrbne lance. Manji teret koji brodovi mogu prevoziti znači da je za istu količinu robe potrebno angažirati više plovila, dok preusmjeravanje na željeznicu i ceste stvara dodatne troškove i logistička uska grla. Tijekom velike suše 2018. godine troškovi riječnog prijevoza porasli su 2,5 puta za rasute terete, a čak 4,5 puta za tekuće terete zbog ograničenja ukrcaja i dodatnih naknada prijevoznika.
Pritisak i na energetiku
Problem ne završava u logistici. Nizak vodostaj Dunava već je poremetio rad nuklearnih elektrana Paks u Mađarskoj i Cernavodă u Rumunjskoj, koje se oslanjaju na rijeku za hlađenje. Riječ je o jedinim nuklearnim izvorima električne energije u tim državama.
Elektrana Paks proizvodi oko 40 posto mađarske električne energije, dok Cernavodă pokriva približno 20,5 posto potreba Rumunjske. Smanjenje proizvodnje stoga stvara dodatni pritisak na elektroenergetske sustave, koji manjak moraju nadoknađivati uvozom ili proizvodnjom iz plinskih elektrana, što je skuplja opcija.
Iako zasad nema rizika od širih nestanaka električne energije, povećani troškovi proizvodnje dodatno opterećuju energetska tržišta. U Rumunjskoj je uvozna električna energija, prema podacima Cofacea, dva do dva i pol puta skuplja od domaće proizvodnje.
Vlade Mađarske i Rumunjske već su poduzele mjere za privremeno smanjenje potrošnje električne energije kod pojedinih velikih industrijskih potrošača kako bi rasteretile sustav. Posebno su izložene energetski intenzivne industrije, među kojima su automobilska, kemijska i proizvodnja građevinskih materijala. Za njih kombinacija skuplje energije i poremećaja u transportu predstavlja dodatni udar na konkurentnost.
Njemačka kemijska industrija među najizloženijima
Poseban rizik postoji za njemačku kemijsku industriju, čiji su pogoni snažno koncentrirani uz Rajnu i ovise o riječnom transportu sirovina i gotovih proizvoda.
Jedan od najizloženijih primjera je BASF-ovo veliko postrojenje u Ludwigshafenu, smješteno južno od kritične točke kod Kauba. Oko 40 posto ukupnog tereta te lokacije transportira se riječnim putem. Daljnji pad vodostaja mogao bi dodatno otežati povezanost s ključnim europskim lukama poput Amsterdama, Rotterdama i Antwerpena, koje imaju važnu ulogu u opskrbnom lancu kompanije.
Problem dolazi u posebno nezgodnom trenutku za njemačku kemijsku industriju, koja se već suočava s visokim troškovima energije i padom konkurentnosti. Ukupna proizvodnja sektora smanjena je za približno 20 posto u odnosu na 2018. godinu, pa novi logistički poremećaj predstavlja dodatni pritisak na industriju koja se još nije u potpunosti oporavila od ranijih udara.
Njemačko gospodarstvo već osjetilo posljedice
Koliko niski vodostaji mogu utjecati na gospodarstvo pokazuje iskustvo iz 2018. godine. Tijekom tadašnje velike epizode suše realni rast njemačkog BDP-a bio je smanjen za između 0,3 i 0,4 posto. Ovogodišnja situacija zabrinjava utoliko više što se problem pojavio ranije tijekom godine i s većim intenzitetom nego 2018., dok je europski gospodarski rast već oslabljen.
Kratkoročne hidrološke prognoze zasad ne upućuju na značajnije poboljšanje. Na Rajni razdoblje niskog vodostaja tradicionalno traje do jeseni, što znači da bi problemi za prijevoznike i industriju mogli potrajati i tijekom narednih tjedana.
Dugoročnije, rizik bi mogao postajati sve veći. Smanjenje snježnog pokrivača, povlačenje ledenjaka i sve češći toplinski valovi povećavaju vjerojatnost ponavljanja ekstremno niskih vodostaja. Ono što je nekoć bilo povremeni klimatski poremećaj tako sve više postaje poslovni rizik koji kompanije moraju uračunavati u planiranje opskrbnih lanaca.
- Nizak vodostaj Rajne i Dunava pokazuje da ekstremni vremenski događaji više nisu isključivo ekološki problem. Oni sve više postaju gospodarski faktor koji istodobno utječe na logistiku, energetiku i industrijsku proizvodnju. Trenutna situacija posebno zabrinjava jer se dogodila ranije tijekom godine i s većim intenzitetom nego 2018., u trenutku kada je europski gospodarski rast već oslabljen - istaknula je Eve Barré, ekonomistica Cofacea.
Za kompanije koje ovise o riječnom prometu problem stoga više nije samo kako premostiti jednu sušnu sezonu. Sve važnijim postaje pitanje diversifikacije opskrbnih lanaca, alternativnih transportnih pravaca i sposobnosti prilagodbe uvjetima u kojima ekstremni vremenski događaji postaju sve češći.
