Radićeve ‘guske u magli’ iz 1918. aktualne su i 108 godina poslije

U Zagrebu je 8. kolovoza 1928. umro Stjepan Radić, političar čije je ime postalo sinonim za hrvatsku borbu za nacionalnu ravnopravnost, ali i za uvjerenje da se politički ciljevi ostvaruju organiziranjem naroda, izborima i parlamentarnom borbom, a ne nasiljem. 

Umro je od posljedica ranjavanja zadobivenog u atentatu u beogradskoj Narodnoj skupštini 20. lipnja 1928. 

Sprovod – najimpresivniji politički skup

Pucajući na zastupnike HSS-a srpski radikal Puniša Račić usmrtio je Đuru Basaričeka i Stjepanovog nećaka Pavla Radića, te ranio Ivan Pernara i Ivana Granđu.  

Radićev sprovod smatra se najvećim ili jednim od najvećih sprovoda u hrvatskoj povijesti. Procjene govore o oko 150.000 okupljenih, što je za tadašnji Zagreb i tadašnje prometne mogućnosti predstavljalo događaj bez presedana i najimpresivniji masovni politički skup u hrvatskoj povijesti.

Pritisci, uhićenja, suđenja…

Radić je tijekom života više puta bio uhićivan i zatvaran. Još kao student sukobljavao se s tadašnjim vlastima zbog protivljenja mađarizaciji, a kasnije i zbog zagovaranja hrvatskog prava na političko samoopredjeljenje. Njegova politička karijera bila je obilježena stalnim pritiscima, suđenjima, zabranama i nadzorom, ali je unatoč tomu uspio izgraditi HSS u najjaču hrvatsku političku stranku međuratnog razdoblja. 

Najjača hrvatska politička metafora

Ipak, nijedna Radićeva rečenica nije ostala toliko duboko usađena u hrvatsku političku svijest kao upozorenje iz 1918.:

‘Gospodo! Još nije prekasno! Ne srljajte kao guske u maglu!’

Tom je rečenicom upozoravao hrvatske političke predstavnike da ne ulaze nepromišljeno u zajedničku državu sa Srbijom bez jasnih jamstava ravnopravnosti. Bez obzira na različita tumačenja povijesti, ‘guske u magli’ ostale su možda najmoćnija politička metafora u hrvatskom javnom prostoru. I više od stoljeća kasnije koristi se svaki put kada se želi upozoriti na političke odluke donesene bez dovoljno promišljanja o posljedicama.  

Borba za hrvatsku političku ravnopravnost

Radićev politički ideal nije bio prvenstveno stvaranje države pod svaku cijenu, nego stvaranje politički osviještenog naroda koji će sam odlučivati o svojoj sudbini. Bio je nacionalni političar, ali i demokrat, uvjeren da hrvatsko pitanje treba rješavati političkom snagom, a ne revolucionarnim metodama. Upravo zato njegova ostavština nadilazi dnevnu politiku i stranačke podjele.

Gdje je danas Radićev HSS?

No, kada se danas postavi pitanje gdje je Radićeva misao institucionalno naslijeđena, odgovor je znatno složeniji. HSS formalno baštini Radićevu tradiciju, ali teško je reći da današnja stranka ima političku težinu ili prepoznatljivost kakvu je imala gotovo cijelo stoljeće. Štoviše, moglo bi se argumentirati da je nakon 2000. godine HSS bio poznatiji po sposobnosti sudjelovanja u vladajućim koalicijama nego po dosljednom promoviranju izvornog radićevskog programa.

U tom smislu zanimljiva je ironija hrvatske politike: stranka koja se poziva na političara poznatog po jasnim i često neugodnim upozorenjima vlasti, veći je dio posljednjih desetljeća provela kao manji koalicijski partner različitih vlada. 

Od Račanove koalicije početkom 2000-ih, preko Sanaderovih i Kosoričinih vlada, pa do današnjeg pretvaranja HSS-a u svojevrsni politički priljepak Plenkovićeve većine, stranka je češće sudjelovala u raspodjeli vlasti nego u oblikovanju vlastite prepoznatljive politike.

Upozorenje za sva vremena

Zbog toga se danas može postaviti legitimno pitanje: je li Radićeva ostavština ostala življa u hrvatskoj političkoj kulturi nego u samome HSS-u?

Jer ‘guske u magli’ i dalje citiraju gotovo svi, od ljevice do desnice. Radićevo upozorenje protiv političke lakomislenosti preživjelo je i monarhiju, i Jugoslaviju, i komunizam, i tranziciju.

Nije slučajno da se ta rečenica ponovno često spominjala početkom 2010-ih tijekom rasprava o ulasku Hrvatske u Europsku uniju. Dok su jedni tvrdili da je članstvo ostvarenje hrvatskih nacionalnih interesa i povratak u krug zapadnih demokracija, drugi su upozoravali da Hrvatska i tada ulazi u veliku nadnacionalnu zajednicu bez dovoljno jasne rasprave o dugoročnim posljedicama. U oba slučaja kao politička metafora ponovno se pojavljivala Radićeva poruka o ‘guskama u magli’.

Zašto su 'guske' i danas aktualne

Upravo je u tome snaga te misli. Njezina aktualnost ne proizlazi iz toga što je Radić bio u pravu ili krivu 1918. godine, nego iz upozorenja da velike političke odluke ne smiju biti donesene bez jasne svijesti o interesima i položaju hrvatskog naroda.

Njegova stranka, međutim, već dugo traži vlastiti identitet između tradicije, pragmatizma i političkog preživljavanja.

Možda je upravo to najveći paradoks 8. kolovoza. Stjepan Radić ostao je među najživljim figurama hrvatske političke povijesti. HSS, stranka koju je stvorio, danas je daleko od političke snage koju je nekoć predstavljao, ali njegove riječi i dalje žive kao da su izgovorene jučer, a ne prije više od sto godina.