Rat carinama nije ubio trgovinu, ali je Europu stjerao u kut

Godinu dana nakon što je Donald Trump iz Bijele kuće proglasio 'Dan oslobođenja' i uveo recipročne namete za više od 50 država, ekonomska slika svijeta ne nalikuje na apokalipsu kakvu su mnogi predviđali. Upravo suprotno, najnovije izvješće McKinsey Global Institutea pod nazivom 'Geopolitika i geometrija globalne trgovine' otkriva zanimljiv paradoks, taj da je unatoč najvišim američkim carinama od Drugog svjetskog rata, globalna razmjena rasla je brže od svjetskog gospodarstva.

Kako se navodi u izvješću McKinseyja, trgovina nije nestala, samo je promijenila oblik. I dok su neki vješto zajahali valove novih tehnologija, Europska unija se našla u opasnom vrtlogu koji McKinsey naziva 'dvostrukim stiskom'.

Pobjeda statistike nad politikom

Donald Trump je carine uveo uz dramatičnu retoriku o nacionalnoj hitnosti i kroničnom deficitu koji ugrožava američki način života. No, statistika je neumoljiva i pokazuje da je američki trgovinski deficit ostao gotovo netaknut, smanjivši se za zanemarivih 0,2 posto. Iako je jaz u trgovini s Kinom pao na najnižu razinu u dva desetljeća, taj se manjak jednostavno 'preselio' južnije.

Glavni dobitnici ovog preslagivanja su zemlje ASEAN-a, ponajviše Vijetnam, Tajland i Malezija, koji su postali novi opskrbni centri za američke potrošače. Indija je pak preuzela primat u proizvodnji pametnih telefona, dok je uvoz iz Kine pao za 18 milijardi dolara, Indija je taj prazan prostor popunila s gotovo 15 milijardi dolara izvoza.

Kina, s druge strane, pokazuje nevjerojatnu prilagodljivost. Postala je 'tvornica za tvornice', isporučujući industrijske komponente i kapitalna dobra ekonomijama u usponu, dok su kineski izvoznici, kako bi ostali konkurentni, srezali cijene potrošačke robe za 8 posto. Rezultat? Kineski suficit ponovno je na rekordnim razinama.

AI kao pogonsko gorivo

Ono što je u konačnici održalo globalnu trgovinu nije bila politika, nego tehnologija. Umjetna inteligencija u 2025. postaje ključni pokretač rasta, odgovorna za otprilike trećinu ukupnog povećanja svjetske razmjene. Poluvodiči, serverska infrastruktura i oprema za podatkovne centre danas čine više od 35 posto globalne trgovine, pretvarajući AI u novu okosnicu industrijskog ciklusa.

U tom segmentu Sjedinjene Američke Države imaju jasnu prednost jer su osigurale približno polovicu novih globalnih kapaciteta podatkovnih centara i generiraju najveći dio potražnje. No proizvodnja ostaje koncentrirana u Aziji, ponajprije u Tajvan i Južna Koreja, čime se dodatno učvršćuje međuovisnost velikih ekonomija.

Za razliku od carina, koje djeluju kao kratkoročni poremećaj, umjetna inteligencija predstavlja dugoročni strukturni trend. Dok su političke odluke pokušavale ograničiti trgovinu, tehnološki val ju je istodobno ubrzavao i preusmjeravao. Upravo u tom raskoraku između politike i tehnologije nastaje nova karta globalne ekonomije, navodi se u izvješću.

Europska drama i povijesni obrat u Njemačkoj

Od svih velikih gospodarskih blokova, Europska unija danas je možda i najjasniji primjer kako se globalni trgovinski poremećaji prelijevaju u realnu ekonomiju. Prema analizi McKinseyja, Unija se suočava s takozvanim 'dvostrukim škripcem'. S jedne strane, njezin trgovinski deficit s Kinom raste, uvoz se povećava, dok izvoz slabi. S druge strane, istodobno se smanjuje trgovinski suficit sa SAD-om.

Problem nije samo u brojkama, nego i u strukturi tržišta. Kako europski izvoz prema Kini pada, a uvoz raste, EU se istodobno natječe s Kinom na trećim tržištima koja su tradicionalno bila ključna odredišta europskih proizvoda. Drugim riječima, Kina više nije samo dobavljač već je postala izravan konkurent.

Najveći udar u Uniji pretrpjela je automobilska industrija. Izvoz europskih automobila u SAD pao je za 17 posto, dok je izvoz u Kinu potonuo za više od 30 posto tijekom 2025. godine. Paralelno s tim padom, kineski električni automobili snažno su ušli na europsko tržište, te je njihov uvoz porastao za oko 50 posto i premašio 800 tisuća vozila.

Simbolički najjači signal dolazi iz Njemačke, industrijskog srca kontinenta, koja je prvi put u svojoj modernoj povijesti uvezla više automobila iz Kine nego što ih je tamo izvezla. Taj obrat jasno pokazuje koliko se brzo mijenja ravnoteža snaga u globalnoj autoindustriji. Na razini cijelog gospodarstva, slika je jednako zabrinjavajuća, posebno ako se izuzmu privremeni skokovi u farmaceutskom sektoru, europski suficit u robnoj razmjeni smanjio se za oko 40 milijardi dolara. To je konkretan pokazatelj gubitka industrijske snage i konkurentnosti.

U Bruxellesu su svjesni tog pritiska i pokušavaju smanjiti ovisnost o dvama najvećim partnerima. Zato je Europska komisija početkom godine potpisala dva ključna trgovinska sporazuma, jedan s Indijom, kojim se, primjerice, carine na automobile postupno smanjuju sa 110 na 10 posto kroz pet godina, te drugi sa zemljama Mercosura, koji također otvara tržišta za automobile i farmaceutske proizvode.

Također, nedavno je najavljen i novi sporazum o slobodnoj trgovini s Australijom, tijekom posjeta predsjednice Komisije Ursula von der Leyen. Taj dogovor liberalizira protok robe, ali zadržava kvote za osjetljive poljoprivredne proizvode iz EU-a. Svi ti potezi imaju isti cilj, a to je diverzificirati trgovinu i smanjiti oslanjanje na Washington i Peking, koji zajedno čine oko trećine ukupne vanjske trgovine Unije.

Ipak, problem je u vremenu jer tržišta poput Indije i Mercosura danas čine manje od osam posto europske trgovine. Iako brzo rastu i dobro se nadopunjuju s europskom industrijom, njihov utjecaj zasad je ograničen.

Politika ili ekonomija

Godinu dana nakon početka carinskog rata postaje jasno da su carine više politički alat nego ekonomsko rješenje. One nisu uklonile trgovinske neravnoteže, nego su ih samo premjestile, iz Kine prema jugoistočnoj Aziji, čime su izravnu razmjenu zamijenile složenijim, posrednim rutama. Deficit nije nestao, promijenio je adresu.

U tom smislu, ideja da se globalna trgovina može 'disciplinirati' carinama pokazuje se kao iluzija. U svijetu duboko isprepletenih lanaca opskrbe, roba uvijek pronađe put, samo kroz druge zemlje, druge tvornice i neke druge statistike.

Za Europska unija to je posebno neugodan zaključak. Dok se najveće svjetske ekonomije prilagođavaju i traže nove ravnoteže, Europa istodobno gubi pozicije na oba fronta i tek pokušava redefinirati svoju ulogu. Novi trgovinski sporazumi nude smjer, ali ne i brz izlaz.

Ako postoji pouka ove godine, onda je jednostavna: trgovinu više ne oblikuju granice, nego tehnologija i fleksibilnost. A u toj igri, oni koji se najbrže prilagođavaju – pobjeđuju.