Rekordno SP, ali skroman učinak na velika gospodarstva

Svjetsko prvenstvo u nogometu 2026., koje zajednički ugošćuju SAD, Kanada i Meksiko, najveće je u povijesti ovog natjecanja i predstavlja strukturni zaokret u odnosu na prethodna izdanja. Broj reprezentacija povećan je s 32 na 48, a broj utakmica s 64 na čak 104, koje će se odigrati u 16 gradova domaćina. Prvenstvo će zapravo pokazati može li se turnir koji se tradicionalno igra u jednoj zemlji uspješno pretvoriti u događaj raspoređen po cijelom kontinentu, a da pri tome ne izgubi atmosferu, gledanost i komercijalnu snagu.

Prema najnovijoj analizi Allianz Tradea, tijekom šest tjedana natjecanja u lipnju i srpnju 2026. očekuje se dolazak oko 6,5 milijuna posjetitelja, uključujući 2,6 milijuna međunarodnih gostiju, što bi trebalo generirati približno 9 milijardi američkih dolara dodatne gospodarske aktivnosti u Sjevernoj Americi.

Za usporedbu, turneja Eras Tour pjevačice Taylor Swift, s 149 nastupa, donijela je prihod od približno 2,1 milijarde dolara, dok je Renaissance World Tour pjevačice Beyoncé, s 56 nastupa, ostvarila oko 579 milijuna dolara. FIFA pak očekuje rekordnih 13 milijardi američkih dolara komercijalnih prihoda u ciklusu od 2023. do 2026., no analitičari upozoravaju da će makroekonomski učinak biti znatno koncentriraniji nego transformativan, a najveći dio ukupnog djelovanja dolazit će upravo od turističke potrošnje.

Turistička potrošnja

Procjenjuje se da će ukupna turistička potrošnja iznositi oko 8 milijardi američkih dolara, od čega se 6,8 milijardi odnosi na prihode od stranih posjetitelja, a 1,2 milijarde na domaću potrošnju, nakon što se uzmu u obzir efekti supstitucije potrošnje. Očekuje se da će oko 40 posto posjetitelja biti međunarodni gosti, a 60 posto domaći navijači, pri čemu svaki u prosjeku ostaje između šest i deset dana i dnevno troši između 180 i 350 američkih dolara, ovisno o zemlji domaćinu. Dodatnih milijardu dolara donijet će prihodi zrakoplovnih kompanija, a približno isti iznos bit će uložen u sigurnosne operacije, uglavnom kroz državnu potrošnju.

Unatoč tome, ulazak u Sjedinjene Države dodatno je opterećen strožom viznom politikom. Stopa odbijenih viznih zahtjeva u prosjeku iznosi 33 posto za građane zemalja koje inače ispunjavaju uvjete za dobivanje vize, dok za Senegal iznosi čak 74 posto, a za Iran 61 posto. Bez obzira na to, Sjedinjene Države ostvarit će najveći gospodarski učinak, s procijenjenih 5,4 milijarde američkih dolara dodatne aktivnosti, slijede Meksiko s 1,4 milijarde i Kanada s 1,2 milijarde američkih dolara.

Najveći dobitnici prvenstva bit će sektori vezani za turizam i mobilnost. Hoteli u gradovima domaćinima očekuju popunjenost između 90 i 95 posto, uz rast cijena smještaja od 15 do 20 posto u odabranim gradovima nakon objave rasporeda utakmica. Zrakoplovne kompanije profitirat će zbog strukturno ograničenog rasta kapaciteta, koji će u drugom tromjesečju 2026. iznositi između 0,4 i 2,1 posto, što im omogućuje snažniju cjenovnu moć na ključnim domaćim i međunarodnim linijama. Ugostiteljstvo, maloprodaja i industrija zabave također će ostvariti značajan rast prihoda zahvaljujući povećanoj potrošnji navijača na dane utakmica, a taj učinak bit će posebno izražen u Meksiku, gdje je društvena potrošnja vezana za nogomet duboko ukorijenjena u potrošačke obrasce.

Ograničen učinak

Ipak, unatoč impresivnim brojkama, makroekonomski učinak prvenstva ostat će razmjerno ograničen u odnosu na veličinu gospodarstava zemalja domaćina. Procjenjuje se da će Svjetsko prvenstvo povećati američki BDP za oko 6,1 milijardu američkih dolara, odnosno 0,1 postotni bod tromjesečnog rasta, meksički za 1,7 milijardi ili 0,3 postotna boda, a kanadski za 1,3 milijarde američkih dolara ili 0,2 postotna boda.

Autori analize zaključuju kako će Svjetsko prvenstvo 2026. prije svega predstavljati intenzivan, ali kratkotrajan poticaj potražnji, a ne dugoročni pokretač gospodarskog razvoja. Najveće koristi ostvarit će hoteli, zrakoplovne kompanije i gradski turistički ekosustavi, dok će konačni učinak uvelike ovisiti o kvaliteti organizacije, prometnoj infrastrukturi i učinkovitoj suradnji između triju zemalja domaćina, kao i o ograničenjima koja donose efekti supstitucije, kapacitetske prepreke i regulatorne prepreke poput viznih politika.