Smrt Luke Ritza bila je alarm, ali bullying nije smanjen; naprotiv

Dana 12. lipnja 2008. preminuo je zagrebački maturant Luka Ritz od posljedica ozljeda koje je zadobio dvanaest dana ranije, kad ga je napala skupina mladića. Hrvatska je tada shvatila da vršnjačko nasilje nije eksces nego problem.

Bio je učenik, sportaš i mladić bez ijednoga zabilježenog sukoba – upravo zato njegova je smrt duboko potresla javnost. U trenucima koji su uslijedili roditelji su donirali njegove organe, a njegova priča prerasla je u simbol nade, solidarnosti i spremnosti da se i u tragediji spasi nečiji život.

Od cipelarenja do tragedije

Luku Ritza i njegov razredni kolega napadnuti su 1. lipnja navečer na autobusnoj stanici na Mostu Slobode, gdje su čekali autobus za Dugave. Petorica su od njih tražili novac i mobitele, ali kako nisu imali ništa od toga, pustili su ih na miru. 

No, dvojica su se vratila i napala maturante Grafičke škole. Srušili su ih na asfalt i počeli nemilosrdno cipelariti. Luka je pretrpio teže ozljede, zadržan je na liječenju u KBC-u Rebro, i nakon nekoliko dana pušten je na kućnu njegu. No, stanje mu se u međuvremenu zakompliciralo, hitno je prevezen natrag na Rebro, ali bilo je prekasno. Umro je od izljeva krvi u mozak. 

Smrt upalila medijski alarm

Da nije bilo tog tragičnog epiloga cijeli incident prošao bi ispod radara. No, tada je upaljen medijski alarm za vršnjačko nasilje, koje se dotad često gurkalo na margine, relativiziralo i opisivalo kao “dječje sukobe”. 

Nakon 12. lipnja 2008. činilo se da je društvo barem nakratko otvorilo oči: govorilo se više, reagiralo brže, uvodili su se programi prevencije i pokušavalo jasnije imenovati problem.

Kako se razvijao bullying

Što se promijenilo u protekla gotovo dva desetljeća? Iako europska istraživanja pokazuju da je klasično vršnjačko nasilje u školama u posljednja dva desetljeća čak i padalo, problem nije nestao – nego je promijenio oblik. Preselilo se u digitalni prostor i ondje bilježi rast, pa danas oko svakog šestog učenika pogađa neki oblik internetskog nasilja. 

Time se promijenila i njegova priroda: bullying više nije ograničen na školsko dvorište ni na nekolicinu sudionika, nego se širi među cijelim razredima, seli se na društvene mreže i traje dugo nakon što školsko zvono utihne. 

U tom smislu, problem nije nestao – postao je raspršeniji, vidljiviji i dugotrajniji.

Fizičko i virtualno nasilje

Hrvatski podaci dodatno upozoravaju. Novija istraživanja pokazuju da se velik dio djece susreće s nekim oblikom vršnjačkog nasilja, a ono se sve češće događa istodobno u stvarnom i digitalnom okruženju. U razredima više nisu samo pojedinci počinitelji, nego u nasilju sudjeluju i šire skupine vršnjaka. Istodobno, stručnjaci upozoravaju na porast nasilnog ponašanja i sve brutalnije oblike napada, kao i na činjenicu da sustav reagira sporo i neujednačeno.

Djecu 'odgajaju' društvene mreže

Drugim riječima, ono što je 2008. bio problem fizičkog nasilja među vršnjacima, danas je kompleksniji fenomen u kojem se isprepliću fizičko nasilje i virtualni napadi na integritet mladih ljudi. Hrvatsko školstvo i dalje nema dovoljno učinkovit odgovor. Sapeto je negativnom kadrovskom selekcijom i intervencijama roditelja koji u sve većem broju slučajeva ne priznaju da je njihovo dijete loš đak, a kamoli da je nasilnik.

Tako se odgoj sve više seli iz školske i obiteljske domene u virtualni svijet nemilosrdnih društvenih mreža, pa su zato slučajevi bullyinga sve raznovrsniji i nemilosrdniji. 

Nasilje u 'najsigurnijoj državi' 

Smrt još jednog maturanta Luke, ovih je dana ponovo na sličan način ujedinila javnost. Drniškog maturanta Luku Milovca ubio je 50-godišnji recidivist, već ranije osuđivani ubojica. I opet su u prvome planu državne institucije, ovaj put ne obrazovne nego pravosudne, koje su omogućile da se nasilje ponavlja. 

Tome treba dodati katastrofalnu situaciju s obiteljskim nasiljem i 19 slučajeva femicida u prošloj godini. Tu je i divljanje nogometnih navijačkih skupina, te ekonomsko, verbalno i fizičko nasilje prema stranim radnicima…

Tako postaje jasno da 'najsigurnija država na svijetu' (kako Hrvatskoj tepaju političari na vlasti) nema efikasno rješenje u borbi protiv nasilja.

Epilog – devet mjeseci zatvora za prekinuti život

A kakav je epilog slučaja Ritz? Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih ustanovilo je Nagradu 'Luka Ritz' za promicanje tolerancije i škole bez nasilja, a Grad Zagreb osnovao je Centar Luka Ritz – ustanovu socijalne skrbi za skrb o djeci i mladima u riziku i djeci s razvijenim problemima u ponašanju. 

Jedini napadač koji je dobio zatvorsku kaznu osuđen je na godinu i pol zatvora, i pušten je nakon devet mjeseci. 

Luka Ritz danas bi imao 36 godina.