Guverner Rohatinski 2010. u Lideru: Pad završava, počinje stagnacija!

Guverner HNB-a Željko Rohatinski u Lideru je 11. lipnja 2010. objavio jednu dobru i jednu lošu vijest. Dobra je bila ona o završetku gospodarskog pada, a loša da počinje stagnacija. 

Kao i obično, najtemeljitiji hrvatski makroekonomist bio je u pravu. Pad je zaustavljen, ali recesija koja je počela 2009. protegnula se na punih šest godina. Rohatinski je pogodio i to da će gospodarstvo stagnirati na razini nižoj od one iz 2009.

Kako je Rohatinski ublažio recesiju

Rohatinski je odigrao presudnu ulogu u financijskoj krizi nakon 2008. Bankarima se dizala kosa na glavi kad je ograničio rast kredita, ali smatra se da je svojim mjerama hlađenja pregrijane ekonomije spriječio bankovni slom. 

Pojednostavnjeno, dok su svi tražili dodatan novac za ulaganja, a banke su bile spremne omogućiti svako zaduživanje, on je ograničio rast kredita na 12 posto, što je bilo upola manje nego 2006. Na sve iznad toga bio je propisan svojevrstan porez, odnosno kupnja HNB-ovih blagajničkih zapisa. Banke su poludjele: odmah su najavile dizanje kamata, prebacivanje kredita u profitabilnije kratkoročne te smanjenje kreditiranja poduzeća. 

Neovisan, stručan i nepopustljiv

Rohatinski je izdržao sve pritiske, što se poslije pokazalo spasonosnim. Naime, uza sve oštre mjere središnje banke svaki deseti građanin i svako treće poduzeće u jeku krize prestali su otplaćivati kredite. Ipak, financijski je kolaps spriječen. Pomoglo je i aktiviranje HNB-ovih rezervi. Banke su počele pojačano financirati državu i gotovo prestale kreditirati privatni sektor. Kao kolateralne žrtve pale su i one tvrtke koje bi s bankovnim pogurancem preživjele ili bi se prije oporavile. 

Dva mandata Željka Rohatinskog na HNB-ovu čelu obilježile su neovisnost, stručnost i nepopustljivost prema političkim pritiscima. To mu je donijelo nagrade uglednoga časopisa The Banker za najboljega guvernera Europe i svijeta, ali i odnijelo treći mandat, koji je već bio praktički dogovoren. 

Stagnacija ga koštala trećeg mandata u HNB-u

Međutim, Rohatinski je u Lideru i nakon toga predviđao višegodišnju stagnaciju nakon recesije, a Kukuriku-koalicija propagirala je 'put brza oporavka'. Na opasnosti stagnacije u novim okolnostima javno je upozorio i u svibnju 2012. na skupu ekonomista u Opatiji. To je bilo kobno. 

Novi premijer Zoran Milanović odmah je naložio ministrima da učine sve kako bi se ostvario rast već te godine. Ubrzo je nazvao i Rohatinskoga te mu rekao da ga ipak neće predložiti za guvernera. BDP je, naravno, te 2012. pao za dodatnih 2,3 posto, uz još dvije godine stagnacije (pad od 0,3 posto svake godine). 

Zašto nije ušao u politiku

Odnos između Rohatinskog i Milanovića mogao bi se svrstati u kategoriju teatra apsurda. Naime, guvernera su još 2011. neki poslovni i politički krugovi nagovarali da uđe u politiku. On nije bio zainteresiran, ali nagovaranja nisu prestala pa je čak, mimo njegova znanja, objavljena anketa koja mu je predviđala da bi mogao osvojiti od 10 do 12 posto glasova. 

Sam je otkrio što je bio cilj te operacije: 'Uzeti što više glasova SDP-u i tako zapravo pomoći HDZ-u da u koaliciji ostane na vlasti.' Objavljeno je to u studenome 2019. u njegovoj autobiografiji Persona non grata, čije predstavljanje zbog iznenadne smrti nikad nije održano. 

Iz HNB-a vratio se u Agrokor kao savjetnik za makroekonomske analize. Njegovo ime povlačilo se u kontekstu Istražnoga povjerenstva za Agrokor Hrvatskoga sabora, no on je tvrdio da nije imao utjecaja na poslovne odluke Koncerna. 

Iako nerijetko žestok prema bankama, Rohatinski je bio rezerviran prema švicarcima, a dvojbena je i njegova odluka o prodaji zlatnih rezervi stečenih sukcesijom. Godine 2001. HNB je prodao 13,127 tona zlata stečenog sukcesijom za 117,2 milijuna dolara, odnosno za nešto manje od devet milijuna dolara po toni. Prema cijenama iz 2025., ista količina vrijedila bi više od milijardu dolara.

Ekonomski i politički vuk samotnjak

Usprkos tomu taj ljubitelj rock’n’rolla i Alana Forda te ekonomski i politički vuk samotnjak odigrao je iznimno pozitivnu i stabilizacijsku ulogu na javnoj sceni. Iako se od djetinjstva borio s govornom manom, Hrvatska udruga za odnose s javnošću proglasila ga je Komunikatorom godine. 

Nije slučajno što ga je na počinak ispratila pjesma Simona & Garfunkela The Sound of Silence. Njegova tišina često je bila je glasnija od tuđih riječi.