Svjetsko prvenstvo: Hoće li maksimizacija profita ubiti nogomet?

Gotovo jedno stoljeće poslije, Svjetsko prvenstvo izgleda neusporedivo drukčije. Turnir koji upravo traje, kojeg zajednički organiziraju SAD, Kanada i Meksiko, okupio je rekordnih 48 reprezentacija koje igraju 104 utakmice u čak 39 dana.

Na prvi pogled riječ je o demokratizaciji nogometa. Sve veći broj država dobiva priliku nastupiti na najvećoj svjetskoj pozornici. FIFA danas okuplja 211 nacionalnih saveza, što znači da se za mjesta na završnom turniru natječe praktički cijeli nogometni svijet. 

 

No mnogi u tom procesu vide nešto drugo – postupno podređivanje sporta logici profita.

 

Svjetsko prvenstvo odavno više nije samo sportsko natjecanje. Katar 2022. donio je FIFA-i rekordnih 7,57 milijardi dolara prihoda. Najveći dio tog iznosa, 3,43 milijarde dolara, ostvaren je prodajom televizijskih prava, dok je od marketinških i sponzorskih ugovora uprihođeno gotovo 1,8 milijardi dolara. Turnir je dosegnuo publiku od više od pet milijardi ljudi diljem svijeta što ga je učinilo najgledanijim Svjetskim prvenstvom u povijesti.  

Razumljivo je stoga zašto FIFA neprestano širi svoje najvažnije natjecanje. Više reprezentacija znači više utakmica, više televizijskih prijenosa, više oglasnog prostora, više ulaznica, više VIP-paketa i više sponzora. FIFA je za ciklus 2023.–2026. najprije planirala prihod od 11 milijardi dolara, a kasnije su procjene povećane prema razini od oko 13 milijardi dolara. Ključni pokretač tog rasta upravo je prošireno Svjetsko prvenstvo.  

 

Svaka ekspanzija ima svoju cijenu. Sportski kritičari upozoravaju da proširenje na 48 reprezentacija nužno donosi i određeno razvodnjavanje kvalitete. Razlika između svjetskog vrha i reprezentacija koje su se nekoć teško mogle nadati plasmanu na završni turnir često je velika, pa raste broj utakmica koje ne nude vrhunsku natjecateljsku razinu. 

 

Međutim, od četiri debitanta jedan je uspio izboriti drugu fazu natjecanja - Zelenortski otoci. Ispali su od svjetskih prvaka Argentine tek nakon dramatičnih produžetaka. Zagovornici proširenja tvrde da upravo takvi primjeri potvrđuju smisao reforme. Još pet reprezentacija prvi put je ušlo u drugu fazu, a Norveška i Egipat otišle su i korak dalje. 

Istodobno, vrhunski igrači plaćaju cijenu sve gušćeg kalendara. Nastupaju u nacionalnim prvenstvima, domaćim kupovima, europskim natjecanjima, reprezentativnim kvalifikacijama, Ligama nacija, klupskim svjetskim prvenstvima i završnicama velikih natjecanja. Nije neuobičajeno da najbolji tijekom jedne sezone odigraju više od 70 utakmica.

 

Među najopterećenijima u sezoni 2024./25. bio je Federico Valverde sa 76 nastupa za Real i reprezentaciju Urugvaja, a do Svjetskog prvenstva sakupio je još više od 50 utakmica. Drugim riječima, u nepune dvije godine odigrao je više od 130 utakmica. Neki će upravo u takvom opterećenju najboljeg igrača tražiti jedan od razloga iznenađujućeg ispadanja Urugvaja već u prvome krugu.

 

Zbog povećanog broja utakmica sindikati igrača i brojni treneri već godinama upozoravaju na preopterećenost nogometaša, povećan rizik od ozljeda i sve kraće razdoblje za odmor između sezona. Tog odmora ovog ljeta za neke praktički ni nema, jer su kvalifikacije za europska klupska natjecanja počele već za vrijeme Svjetskog prvenstva – 7. srpnja.

U tom kontekstu mijenja se i sama filozofija organizacije prvenstva. Katar je 2022. dobio domaćinstvo unatoč skromnoj nogometnoj tradiciji, a zbog ekstremnih ljetnih temperatura turnir je prvi put u povijesti premješten iz standardnog lipanjsko-srpanjskog termina u studeni i prosinac. 

 

Trend gigantizma nastavlja se i dalje. Nakon tri države domaćina 2026. godine, jubilarno Svjetsko prvenstvo 2030. igrat će se u čak šest država na dva kontinenta – većinom u Španjolskoj, Portugalu i Maroku, uz uvodne utakmice u Urugvaju, Argentini i Paragvaju.

 

Od skromnog turnira s 13 reprezentacija u Montevideu do natjecanja sa 48 sudionika, milijardama gledatelja i prihodima koji se mjere u desecima milijardi dolara, Svjetsko prvenstvo izraslo je u jedan od najvećih globalnih događaja. 

 

Od Montevidea 1930. do Sjeverne Amerike 2026., Svjetsko prvenstvo nikada nije bilo veće, bogatije ni dostupnije. No nikada nije bilo ni toliko opterećeno utakmicama, putovanjima i komercijalnim sadržajima. Zato se danas ne postavlja samo pitanje koliko nogometa mogu izdržati igrači, nego i koliko ga još žele gledati navijači.