Zagrebačka pivovara zasjala 15 godina prije zagrebačkih ulica

Zagrebačka dionička pivovara i tvornica slada svečano je otvorena 12. srpnja 1893. godine. Toga dana tisuće Zagrepčana pohitalo je posjetiti novo zdanje na današnjoj lokaciji. Bio je to događaj o kojem se pričalo. Veliki vrt bio je osvijetljen električnim svjetlima čak petnaest godina prije nego je Zagreb dobio električnu rasvjetu.

Osnivači: Hrvatska eskomptna banka, Turković i Pongratz

Pivovaru su godinu ranije osnovali Hrvatska eskomptna banka d. d., Dragan Petar Turković i Gustav vitez Pongratz. Pokazalo se, naime, da mali zagrebački pivari s Gornjeg grada ne mogu proizvesti dovoljno piva za grad koji se sve više širio i razvijao. Osnivačka skupština održana je 19. svibnja 1892., pa u Pivovari taj datum smatraju ishodišnim. 

Proizvodnja je ispočetka bila ručna, malog kapaciteta i usmjerena na opskrbljivanje zagrebačkog područja. Uz tvornicu je bila predviđena i gradnja velikog vrta koji bi mogao primiti nekoliko tisuća gostiju. Prvih je šest godina poduzeće raslo, a zatim je zbog poreznih propisa ugarskoga dijela Monarhije i teških prilika na tržištu počelo upadati u krizu. 

Aleksander i Lobe preuzeli vodeću ulogu

Vlasništvo je restrukturirano 1912., a glavnim je dioničarem postao Samuel Aleksander. U Zagrebačku pivovaru tada je kapitalom ušla i obitelj Lobe, vlasnik novogradiške pivovare u kojoj se Ožujsko proizvodilo još od kraja 19. stoljeća. Ožujsko će poslije postati najpoznatiji brend Zagrebačke pivovare.

Sa Sisačkom pivovarom Zagrebačka pivovara udružila se 1926., a s Karlovačkom 1928. Iste je godine osnovan obiteljski koncern Aleksander, u kojem su uz Zagrebačku pivovaru poslovali Prva hrvatska tvornica ulja i Mirna – ugljenokop.

Politički i vlasnički preokreti

Vlasti Banovine Hrvatske potkraj 1940. donijele su diskriminatorne mjere kojima je Židovima onemogućeno bavljenje proizvodnjom i prodajom hrane, a u Zagrebačku pivovaru postavljen je komesar banske vlasti. Obezvlašćivanje obitelji Aleksander nastavljeno je za vrijeme NDH, kada je kontrolu nad pivovarom 1942. preuzelo Povlašteno hrvatsko industrijsko i trgovačko d. d. – POHIT.

Nakon II. svjetskog rata pivovara je nacionalizirana, a od 1971. posluje kao RO Zagrebačke pivovare s pivovarama Karlovac, Daruvar, Zagreb i Otočac, te pogonima u Županji i Labinu. Do dezintegracije poduzeća došlo je 1977. zbog neriješenoga zajedničkog nastupa na tržištu, te je od tada Zagrebačka pivovara poslovala samostalno, a labinski pogon izdvojio se 1984. 

Zagrebačka pivovara i danas najveća

Tijekom 1946–70. Zagrebačka pivovara ostvarivala je udio od 52 posto ukupne proizvodnje piva na području Hrvatske, a do 1990. taj je udio pao je na 30 posto. Godine 1987. poduzeće je zapošljavalo oko 1000 radnika.

Pivovara je privatizirana 1993. Belgijsko poduzeće Interbrew postalo je većinski vlasnik godinu dana poslije, a 2012. Zagrebačka pivovara postala je članicom Molson Coors Brewing Company, u sklopu koje posluje i danas. 

Ostala je najvećom hrvatskom pivovarom, a 2025. je s gotovo 600 zaposlenih ostvarila 224,6 milijuna eura prihoda, oko 51 posto više od prvoga konkurenta, Heinekena Hrvatska.