Bez izmjena bi porez plaćalo 557 tisuća umirovljenika

Predloženo ukidanje poreza na većinu mirovina od početka 2027. trebalo bi izvući stotine tisuća hrvatskih umirovljenika iz svojevrsnih 'poreznih škara'. No analiza Instituta za javne financije pokazuje da je do snažnog rasta broja oporezivih mirovina velikim dijelom došlo zato što porezni parametri godinama nisu pratili rast plaća, mirovina i cijena.

Ivica Urban iz Instituta za javne financije u novom Osvrtu upozorava da je od 2017. do 2025. osnovni osobni odbitak povećan samo 19 posto, dok je prosječna plaća u istom razdoblju porasla 96 posto, a aktualna vrijednost mirovine 69 posto.

Osnovni osobni odbitak trenutačno iznosi 600 eura mjesečno. Ako bi taj prag ostao nepromijenjen, a dohoci nastavili rasti, sve bi veći broj umirovljenika prelazio granicu nakon koje dio njihove mirovine postaje oporeziv.

Bez promjene zakona porez bi plaćalo 557 tisuća umirovljenika

Prema Urbanovim izračunima temeljenima na mikrosimulacijskom modelu poreza i doprinosa, bez izmjena Zakona o porezu na dohodak broj umirovljenika koji ulaze u te 'porezne škare' u 2027. dosegnuo bi oko 557 tisuća.

To bi bilo oko dva i pol puta više nego 2021., prije početka snažnog rasta dohodaka. Prosječna stopa poreza na dohodak za umirovljenike pritom bi porasla s 1,8 posto u 2021. na 3,5 posto u 2027.

Vlada je zato predložila povećanje poreznog umanjenja za mirovine s postojećih 50 na 100 posto. Prema prijedlogu, to će se umanjenje odnositi na dio porezne osnovice koji se oporezuje nižom stopom, odnosno do 60.000 eura godišnje ili 5.000 eura mjesečno. Vlada procjenjuje da bi od početka 2027. poreza na dohodak tako bilo oslobođeno oko 541 tisuću umirovljenika.

Mirovine i sada imaju povoljniji porezni tretman od plaća jer se obračunani porez na mirovinu umanjuje za 50 posto. Nakon izmjene porez bi u praksi ostao samo za vrlo visoke mirovinske dohotke, odnosno dio porezne osnovice koji prelazi prag za primjenu više porezne stope.

Veća korist za više mirovine

Urban, međutim, upozorava da ovakav potez ne rješava osnovni problem, činjenicu da osobni odbitak nije pratio rast dohodaka i troškova života. Ukidanje poreza donosi i relativno veću korist umirovljenicima s višim mirovinama, dok se istodobno dodatno povećava razlika između poreznog tretmana plaće i mirovine jednake visine.

Primjerice, prema izračunu IJF-a, uz nižu poreznu stopu od 20 posto osoba s mjesečnim dohotkom od 1.500 eura iz plaće plaćala bi 180 eura poreza na dohodak, dok umirovljenik s jednakim dohotkom nakon izmjena na mirovinu ne bi platio porez.

Što kada bi osobni odbitak porastao na 810 eura?

IJF zato daje i alternativni analitički primjer. Kada bi se osnovni osobni odbitak za sve porezne obveznike povećao sa sadašnjih 600 na 810 eura mjesečno, prosječna stopa poreza na dohodak svih obveznika u 2027. smanjila bi se s projiciranih devet na 7,3 posto, čime bi se vratila približno na razinu iz 2017.

Urban pritom ne predlaže povećanje osobnog odbitka na 810 eura kao konkretnu zakonsku mjeru, nego tim izračunom pokazuje što bi se dogodilo kada bi se porezni pragovi snažnije prilagodili rastu dohodaka.

Problem takozvane porezne progresije izazvane rastom nominalnih dohodaka IJF je isticao i ranije: kada osobni odbitak i ostali novčani pragovi godinama ne prate rast primanja, prosječno porezno opterećenje raste čak i bez podizanja poreznih stopa.

Od porezne reforme iz 2024. gradovi i općine određuju vlastite stope poreza na dohodak, dok visinu osnovnog osobnog odbitka i dalje određuje država. Prema Urbanovoj analizi, upravo bi redovitije usklađivanje tog odbitka s rastom cijena i dohodaka bilo ciljaniji način zaštite građana s nižim primanjima nego smanjivanje poreznih stopa, od kojeg veću apsolutnu korist imaju oni s višim dohocima.