Pet milijuna robota već radi, humanoidi još na čekanju

Ako je suditi prema videosnimkama s tehnoloških sajmova i društvenih mreža, budućnost industrije pripada AI robotima koji hodaju na dvije noge, podižu kutije, slažu dijelove i sve više nalikuju ljudskim radnicima. No brojke pričaju drukčiju priču. Dok se većina humanoidnih robota još nalazi u fazi prototipa, testiranja ili vrlo ograničene proizvodnje, u pogonima diljem svijeta već radi više od pet milijuna klasičnih industrijskih robota.

Prema podacima Međunarodne federacije za robotiku (IFR), njihov broj ubrzano raste pa je prošle godine instalirano rekordnih 603 tisuće novih industrijskih robota, odnosno 11 posto više nego godinu prije, dok je ukupan broj strojeva u radu dosegnuo 5,08 milijuna. Najveći dio novog vala automatizacije dolazi iz Azije, prije svega Kine, dok Europa, unatoč više od 700 tisuća robota u svojim tvornicama, počinje gubiti korak za konkurentima.

Upravo je to možda važnija priča od utrke za humanoidima. Dok investitori pokušavaju procijeniti hoće li roboti nalik čovjeku postati sljedeće veliko tržište, proizvođači već danas ulažu milijarde u mnogo manje atraktivne strojeve koji vare, premještaju, pakiraju i sastavljaju proizvode. U robotici se tako sve jasnije otvara jaz između hypea i stvarnog poslovanja.

- Industrijska automatizacija napreduje velikom brzinom. Granica od pet milijuna robota koji rade u tvornicama diljem svijeta više je nego dvostruko viša nego prije sedam godina – poručila je predsjednica IFR-a Jane Heffner.

Europa ima sve više robota, ali ulaže sve sporije

Europska unija prošle je godine prvi put prešla granicu od 700 tisuća industrijskih robota u pogonu. Ukupno ih je bilo oko 712 tisuća, što čini približno 84 posto svih robota koji rade u europskim tvornicama. U odnosu na 2015., kada ih je bilo oko 390 tisuća, riječ je o rastu većem od 80 posto, pa se na prvi pogled može zaključiti da europska industrija ozbiljno ulaže u automatizaciju.

Međutim, problem je u tempu novih ulaganja. Prošle je godine u Europskoj uniji instalirano oko 60.500 novih industrijskih robota, 11 posto manje nego godinu prije, dok je prosječna godišnja stopa rasta tijekom posljednjih pet godina iznosila tek oko tri posto. Drugim riječima, baza instaliranih robota jest velika, ali se jaz prema tržištima koja trenutno znatno agresivnije automatiziraju proizvodnju počinje povećavati.

To se posebno vidi na primjeru Njemačke, koja ostaje uvjerljivo najveće europsko tržište i na koju otpada oko 41 posto svih novih instalacija u Uniji. I ondje je, međutim, broj novih robota smanjen osam posto, na manje od 25 tisuća. Slabljenje njemačke automobilske industrije pritom je posebno važno jer je upravo taj sektor desetljećima bio jedan od glavnih kupaca robotskih sustava, od strojeva za zavarivanje i lakiranje do sve složenijih automatiziranih montažnih linija. Sličan trend vidljiv je i u Italiji, Francuskoj i Španjolskoj. Svaka od tih zemalja instalirala je između približno 4.300 i 7.800 novih robota, ali su ulaganja u sve tri pala dvoznamenkastim stopama.

Dominacija Kine

Najveći kontrast Europi danas je Kina. U kineskim je tvornicama prošle godine instalirano oko 354 tisuće novih industrijskih robota, 20 posto više nego godinu prije. To znači da je na jednu zemlju otpalo čak 59 posto svih novih instalacija na svijetu. Brojka je još dojmljivija usporedi li se s cijelom Europskom unijom. Naime,  Kina je u jednoj godini instalirala gotovo šest puta više novih industrijskih robota nego svih 27 članica EU zajedno. Takav razvoj nije iznenađenje jer Kina već godinama pokušava smanjiti ovisnost svoje proizvodnje o velikom broju relativno jeftinih radnika i istodobno se pomaknuti prema tehnološki zahtjevnijoj industriji. Robotizacija je pritom jedan od načina za povećavanje produktivnosti i održavanje konkurentnosti čak i kada rastu plaće i kada se zemlja suočava s nepovoljnijim demografskim trendovima.

Humanoidni Hype

Sjedinjene Države također ubrzavaju, iako su apsolutne brojke znatno manje od kineskih. U američkim je tvornicama instalirano oko 38.500 novih robota, 12 posto više nego godinu prije, čime je SAD prestigao Japan i postao drugo najveće pojedinačno tržište novih industrijskih robota.

U tom kontekstu postaje jasnije zašto su konvencionalni industrijski roboti za poslovanje trenutačno važniji od humanoida. Njihovo tržište već postoji, tehnologija je provjerena, povrat na investiciju uglavnom se može izračunati, a tvornice točno znaju koje procese žele automatizirati. Humanoidi, s druge strane, još moraju dokazati da mogu ponuditi dovoljno veliku ekonomsku prednost da bi opravdali složenost i visoku cijenu.

Sedam tisuća humanoida

IFR je prošle godine prvi put zasebno pratio tržište humanoidnih robota i ta brojka dobro pokazuje koliko je stvarni sektor udaljen od slike koju stvaraju promotivni videozapisi i tehnološke konferencije. U cijelom svijetu prodano je oko sedam tisuća humanoidnih robota namijenjenih industrijskoj i profesionalnoj uporabi. Međutim, ti roboti uglavnom nisu kupljeni da bi zamijenili čovjeka na proizvodnoj liniji. Dio ih se koristi za prikupljanje podataka potrebnih za treniranje AI modela, razvoj softvera i testiranje različitih oblika kretanja i manipulacije predmetima. Automobilske kompanije koje posljednjih godina najglasnije eksperimentiraju s humanoidima u pojedinim pogonima često testiraju tek nekoliko strojeva, nerijetko manje od deset. No, to nije spriječilo vrlo optimistične prognoze.

Bank of America procjenjuje da bi već ove godine moglo biti isporučeno oko 90 tisuća humanoidnih robota, dok bi do 2030. godišnje isporuke mogle dosegnuti 1,2 milijuna jedinica. Takav bi rast doista pretvorio humanoide u ozbiljnu industriju, ali upravo na prijelazu od desetaka ili stotina prototipova prema desecima tisuća serijski proizvedenih strojeva počinju najveći problemi.

Atlas kao simbol

Boston Dynamics dobro pokazuje koliko je teško impresivnu robotiku pretvoriti u održiv biznis. Njegov Atlas postao je simbol humanoidnih robota, ali još nije proizvod koji se masovno koristi u tvornicama, a kompanija i dalje nije profitabilna. I planovi za izlazak na burzu navodno su odgođeni.

Sličan oprez pojavljuje se i u Kini, gdje regulator pokušava usporiti val IPO-a proizvođača humanoida zbog straha da su očekivanja investitora odmaknuta od stvarne komercijalne primjene. Čak je i Elon Musk priznao koliko je teško humanoide proizvoditi u velikim količinama.

- Ovo će biti najteži proizvod koji smo ikada pokušali proizvoditi u velikim količinama u Tesli jer je gotovo sve na robotu novo. Opskrbni lanac praktički ne postoji – rekao je Musk investitorima.

Zašto robot uopće mora izgledati kao čovjek?

Upravo je to jedno od ključnih pitanja robotike. Humanoid se, barem u teoriji, može kretati prostorima projektiranima za ljude i koristiti postojeće alate, vrata, police i proizvodne linije. No ljudski oblik istodobno stvara probleme koje klasična robotska ruka ili robot na kotačima nema.

Arthur D. Little zato procjenjuje da će veći dio vrijednosti u sljedećim godinama nastati u široj kategoriji fizičke umjetne inteligencije, od industrijskih robota i autonomnih skladišnih vozila do samovozećih automobila i humanoida. To tržište danas procjenjuje na oko 18 milijardi dolara, od čega humanoidi čine tek dvije do tri milijarde, dok bi do 2030. moglo narasti na 60 do 100 milijardi dolara.

Prednost klasičnih industrijskih robota jest u jednostavnosti. Tvornice i skladišta predvidljiva su okruženja, zadaci se ponavljaju, a putanje su jasno određene. Zato je robotska ruka često brža, jeftinija i pouzdanija od humanoida koji mora hodati, održavati ravnotežu, prepoznavati predmete i sigurno raditi pokraj ljudi.

- Zašto bismo se ograničavali na kopiranje ljudskog oblika - pita direktor PickNik Roboticsa Dave Grant.

Humanoidi će prvo morati dokazati da se isplate

Najveće prepreke nisu samo u hodanju. Robot koji bi trebao zaista zamijeniti čovjeka u većem broju industrijskih poslova mora imati vrlo precizne ruke, razumjeti promjene u okolini, sigurno reagirati kada nešto krene drukčije od očekivanoga i dovoljno dugo raditi bez ljudske intervencije. Uz to dolaze cijena, održavanje, potrošnja energije, sigurnosni propisi te pitanja odgovornosti i osiguranja u slučaju da autonomni stroj prouzroči materijalnu štetu ili ozljedu.

Unatoč tome, velike industrijske kompanije žele što ranije utvrditi postoji li posao u kojem humanoid može opravdati svoju cijenu. Siemens je tako u pogonu u Erlangenu testirao robote u logističkim poslovima, a BMW eksperimentira s humanoidima u proizvodnji automobila i baterija. Upravo bi postojeće tvornice mogle biti jedno od prvih područja u kojima će ljudski oblik imati ekonomskog smisla, jer su strojevi, police, radne stanice i prolazi već projektirani prema dimenzijama i pokretima čovjeka. Ako humanoid može ući u takav pogon bez skupe rekonstrukcije linije, njegova viša cijena u nekim bi slučajevima mogla biti opravdana.

Za sada, međutim, takvi projekti uglavnom ostaju eksperimenti s malim brojem strojeva. Nasuprot njima stoji više od pet milijuna klasičnih industrijskih robota koji već svakodnevno zavaruju karoserije, slažu elektroniku, prenose teret, pakiraju robu i obrađuju proizvode u pogonima diljem svijeta.

Upravo se u toj razlici najbolje vidi gdje se robotika danas doista nalazi. Humanoidi su vjerojatno jedan od najzanimljivijih tehnoloških pokušaja ovoga desetljeća i mogli bi s vremenom otvoriti potpuno nova tržišta. No, zasad se najveća transformacija industrije ne događa zahvaljujući strojevima koji izgledaju poput ljudi, već kod onih koji donose profit.