Hrvatska predvodi EU po rastu cijena usluga, ali rasle su i marže

piše: Lidija Kiseljak

 

Cijene usluga u Hrvatskoj od 2021. porasle su gotovo 49 posto, a od 2021. do 2025. rasle su gotovo tri puta brže nego u EU-u. Liderova analiza pokazuje da su istodobno snažno rasle plaće, ali i profitne marže, premda se odnos tih triju veličina bitno razlikuje među djelatnostima.

 

Dok se javna rasprava o inflaciji uglavnom vrtjela oko cijena hrane, energije i trgovačkih marži, Hrvatska je postala zemlja s najbržim rastom cijena proizvođača poslovnih usluga u Europskoj uniji.

 

Godišnja stopa inflacije u kolovozu iznosila je 4,2 posto. Dok su se cijene hrane, pića i duhana stabilizirale, usluge su na godišnjoj razini poskupjele više od sedam posto. Prema harmoniziranom indeksu potrošačkih cijena hrvatska inflacija iznosila je 3,7 posto.

 

Da se inflacijski pritisak sve više seli prema uslugama, upozorio je i Ante Žigman na Liderovu Danu velikih planova. Ocijenio je da cijene usluga više neće rasti kao prethodnih godina, ali i da će njihovo kretanje ponajprije ovisiti o potražnji.

Još je izraženija slika kada se pogleda indeks cijena proizvođača usluga, SPPI, koji pokazuje po kojim cijenama pružatelji prodaju svoje usluge poslovnim i drugim korisnicima.

 

U drugom tromjesečju 2026. ukupni indeks dosegnuo je 148,9 bodova uz bazu iz 2021. Cijene usluga koje DZS prati tom statistikom u nešto više od četiri godine porasle su gotovo 49 posto.

 

Najviše su poskupjele usluge vodnog prijevoza, čak 132,8 posto. Slijede smještaj s rastom od 121,1 posto, zaštitarske i istražne djelatnosti sa 72,2 posto, priprema i usluživanje hrane i pića sa 64,5 posto te putničke agencije i rezervacijske usluge sa 62,6 posto.

 

Poštanske i kurirske usluge poskupjele su 59,6 posto, održavanje zgrada i krajolika 57,4 posto, djelatnosti zapošljavanja 48,4 posto, a izdavaštvo 47 posto.

 

Na drugom kraju ljestvice nalaze se telekomunikacije, koje su poskupjele 26,3 posto, IT programiranje i savjetovanje s rastom od 27,2 posto te oglašavanje i istraživanje tržišta s 29,6 posto. Gotovo da nema segmenta poslovnih usluga koji danas nije skuplji nego 2021.

Prema Eurostatovim podacima, cijene proizvođača poslovnih usluga u EU-u od 2021. do 2025. porasle su oko 15,1 posto, a u Hrvatskoj oko 40 posto. Hrvatska je tako zabilježila najveći rast u EU-u, ispred Mađarske i Litve, u kojima je također premašio 35 posto.

 

Dio tog skoka može se objasniti konvergencijom. Hrvatska je u razdoblje snažnog rasta plaća i domaće potražnje ušla s nižom početnom razinom cijena od većine zapadne Europe, a turistička potražnja dodatno je povećala prostor za korekciju cjenika.

 

Međutim, Eurostatovi indeksi pokazuju da je ukupna hrvatska razina cijena osobne potrošnje 2025. bila na oko 78 posto prosjeka EU-a, ali su cijene restorana i hotela dosegnule oko 90 posto europskog prosjeka, dok su komunikacijske usluge već bile iznad njega. Argument da hrvatske usluge samo sustižu Europu stoga vrijedi tek djelomično.

Inflacija u Hrvatskoj ubrzala je još 2021., a dodatni prijelom dogodio se s uvođenjem eura početkom 2023. Iskustva zemalja koje su ranije prešle na zajedničku valutu upozoravala su na mogućnost rasta cijena pojedinih usluga, no euro teško može biti jedino objašnjenje.

 

Hrvatska ga je uvela u razdoblju snažnog rasta međunarodnih cijena, domaće potražnje i plaća. Kombinacija većih troškova rada, manjka radnika i snažne potražnje omogućila je nastavak poskupljenja i nakon popuštanja dijela vanjskih troškovnih pritisaka.

 

Pritisak nije dolazio samo iz privatnog sektora. Povećanje plaća u državnim i javnim službama podiglo je ljestvicu s kojom se privatni poslodavci natječu za radnike, osobito u djelatnostima s njihovim manjkom i slabijim mogućnostima povećanja produktivnosti.

Jesu li snažna poskupljenja bila samo odgovor na rast troškova rada ili su poduzetnici povećavali i zaradu? Liderova usporedba podataka DZS-a i Fine pokazuje da su rasle i cijene i plaće, ali i profitne marže.

 

Za cijene se koristi 2021. kao zajednička bazna godina službene serije, dok se plaće i profitabilnost uspoređuju s pretpandemijskom 2019. kako pandemijski poremećaj ne bi iskrivio promjenu marži. Zbog različitih razdoblja postoci nisu izravno usporedivi kao mjera uzroka poskupljenja, ali pokazuju razlike među djelatnostima.

Izvori: DZS i Fina; izračun Lidera. Neto marža izračunata je kao neto rezultat razdoblja podijeljen ukupnim prihodima.

 

U smještaju i ugostiteljstvu cijene su od 2021. do drugog tromjesečja 2026. porasle 91,8 posto, gotovo dvostruko više od rasta bruto plaća između 2019. i 2024., koji je iznosio 44,9 posto. Neto profitna marža istodobno je porasla s 5,11 na 7,24 posto.

 

U informacijama i komunikacijama cijene su porasle 26,1 posto, a bruto plaće 47,6 posto. Neto marža povećana je s 8,73 na 11,83 posto. U stručnim, znanstvenim i tehničkim djelatnostima cijene su porasle 32,6 posto, plaće 37,9 posto, a marža s 11,19 na 14,95 posto.

 

U administrativnim i pomoćnim uslugama bruto plaće porasle su čak 65,9 posto, najviše među četiri promatrana područja, dok su cijene povećane 47,4 posto. Neto marža porasla je s 2,76 na 3,75 posto.

 

Relativno gledano, marža je porasla oko 42 posto u smještaju i ugostiteljstvu, 36 posto u informacijama i komunikacijama, 34 posto u stručnim djelatnostima te 36 posto u administrativnim i pomoćnim uslugama. U sva četiri područja bruto plaće rasle su brže od neto marže.

 

Poduzetnici su dio rasta troška rada prebacili u cijene, ali su istodobno povećali profitabilnost u odnosu na pretpandemijsku 2019. Podaci ipak ne podupiru tezu da su cijene usluga rasle prvenstveno zbog širenja marži jer najveći rast cijena ne prati automatski najveći rast marže.

Utjecaj troška rada posebno se vidi u zaštitarstvu. Cijene zaštitarskih i istražnih usluga od 2021. do drugog tromjesečja 2026. porasle su 72,2 posto. Prosječna bruto plaća u toj djelatnosti između 2019. i 2024. povećana je s približno 698 na 1198 eura, odnosno 71,7 posto.

 

Razdoblja nisu ista pa se stope ne mogu izravno izjednačiti, ali njihov sličan red veličine pokazuje snagu pritiska troška rada.

 

 - S obzirom na to da je riječ o radno intenzivnoj djelatnosti, trošak rada čini čak 80 posto ukupnih operativnih troškova zaštitarskih tvrtki, što znači da svaka promjena u primanjima radnika izravno utječe na krajnju cijenu usluge - kažu u AKD-Zaštiti.

 

Sličan obrazac vidi se kod održavanja zgrada i krajolika. Cijene tih usluga porasle su 57,4 posto, dok je prosječna bruto plaća između 2019. i 2024. povećana s približno 752 na 1252 eura, odnosno oko 66,5 posto.

 

Iz AKD-Zaštite upozoravaju da prostor za daljnji rast troška rada nije nestao.

 

- Usporedbe radi, standardna satnica fizičkog zaštitara u susjednoj Sloveniji u prosjeku se kreće između 19 € i 35 €. No, čak ni uz povećane komercijalne cijene nismo u mogućnosti isplaćivati plaće koje bi bile u razini prosječnih plaća u Republici Hrvatskoj. Naime, naš zaštitar u prosjeku ostvaruje mjesečnu neto plaću od 1.100 eura - kažu u toj kompaniji.

 

Za obavljanje zaštitarskih poslova potrebni su odgovarajuće dopuštenje, stručna osposobljenost i poznavanje hrvatskog jezika, pa se nedostatak radnika ne može jednostavno nadomjestiti zapošljavanjem iz inozemstva.

 

- Podizanje cijena stoga nije stvar našeg izbora, nego ekonomske odgovornosti prema zaposlenicima i klijentima. Zadržavanje cijena na starim razinama u radno intenzivnoj djelatnosti poput naše izravno bi ugrozilo održivost poslovanja, ali što je najvažnije – i samu razinu sigurnosti te kvalitetu usluge koja primarno ovisi o motiviranom i adekvatno plaćenom zaštitaru - poručuju iz AKD-Zaštite.

Cijene, plaće i marže ne daju cijelu sliku. Četvrti element je produktivnost. Iz podatka da su sve tri veličine porasle ne može se zaključiti da je povećana i količina realno proizvedene usluge ili dodane vrijednosti po zaposlenom ili satu rada.

 

Na taj problem upozorava ekonomski analitičar Velimir Šonje.

 

- Cijene gotovo svih usluga već nekoliko godina rastu brže od cijena roba, što je posljedica gospodarskog rasta koji je do ove godine bio zasnovan na rastu domaće potražnje. Produktivnost rada u sektoru usluga uvijek raste sporije od produktivnosti u sektorima proizvodnje roba pa ne može kompenzirati pritisak rastuće potražnje.

 

Zadnjih mjeseci primjećujemo polagano usporavanje rasta cijena usluga što je logična posljedica usporavanja rasta domaće potražnje - nema prostora za daljnje jačanje fiskalne ekspanzije (deficita), a napetost tržišta rada je oslabila i gospodarski rast usporava. Takvo stanje će se vjerojatno nastaviti (osim ako energetski šok ne ojača) -  kaže Šonje.

 

Rast plaća ne mora izazvati jednak rast cijena ako ga prati rast produktivnosti. Problem nastaje kada plaće i potražnja rastu brže od količine usluga koju gospodarstvo može proizvesti.

Dok dio dosadašnjih inflacijskih pritisaka slabi, pojavljuje se novi rizik – energenti. Cijene benzina u kolovozu su na mjesečnoj razini porasle 5,3 posto, a dizela 10,7 posto. Rast troška prijevoza može se kroz logističke lance preliti na turizam, dostavu, održavanje i druge usluge koje ovise o terenskom radu.

 

Na mogućnost nastavka nestabilnosti upozorio je ministar gospodarstva Ante Šušnjar. Vlada razrađuje mogućnost dnevnog formiranja cijena naftnih derivata kako bi se promjene burzovnih cijena brže prenosile na domaće tržište.

 

- Mi svjedočimo danas povijesno najvećoj cijeni dizela otkad se prate burze. S obzirom na sadašnje kretanje cijena, razrađujemo model da možda pređemo na dnevno formiranje, kako bi šokovi bili što manji - rekao je Šušnjar.

 

Slabija domaća potražnja i sporiji rast plaća djeluju prema smirivanju cijena, ali novi energetski šok može ponovno povećati troškove poslovanja.

Pitanje je posebno važno za turizam, u kojem je rast cijena bio najizraženiji. Cijene smještaja u drugom tromjesečju 2026. bile su 121 posto više nego u prosjeku 2021. Samo u odnosu na prvo tromjesečje porasle su 49,7 posto, no pri tumačenju treba uzeti u obzir izrazitu sezonalnost.

 

Rast turističkih cijena nije samo hrvatski fenomen. Cijene paket-aranžmana u kolovozu su u EU-u bile 3,2 posto više nego godinu prije, a u Hrvatskoj 4,6 posto. Slovenija je bilježila rast od 8,4 posto.

 

U Prosperus Investu, čiji je Prosperus Growth ove godine preuzeo Medora hotele, smatraju da ne postoji unaprijed određena granica nakon koje cijene više ne mogu rasti.

 

- Prostor za porast cijena uvijek postoji ukoliko poraste potražnja na emitivnim tržištima u odnosu na ponudu - kažu u Prosperus Investu.

 

Dok gosti prihvaćaju više cijene, pružatelji usluga imaju prostor za njihovo povećavanje. Kada cijena počne utjecati na broj gostiju, duljinu boravka ili njihovu potrošnju, taj se prostor sužava. Hrvatska se pritom već približila europskim cijenama jer su restorani i hoteli 2025. bili na oko 90 posto prosjeka EU-a.

HNB očekuje da će se prosječna godišnja inflacija mjerena harmoniziranim indeksom u 2026. usporiti na 4,1 posto, s 4,4 posto u 2025.

 

- Na smanjivanje inflatornih pritisaka djeluje usporavanje domaće potražnje i rasta plaća, prigušeni rast inozemne potražnje za turističkim uslugama djelomice povezan i s već dostignutom visokom razinom cijena kao i slabiji uvozni pritisci, što uključuje uvozne cijene prehrambenih sirovina na svjetskom i europskom tržištu. Pod pretpostavkom postupnog pada cijena energenata, kontinuirano restriktivne fiskalne politike i slabljenja domaće potražnje, očekuje se daljnji pad inflacije u projekcijskom razdoblju te bi se ona mogla spustiti na 2,8% u 2028. - kažu u HNB-u.

 

To bi moglo značiti da se razdoblje gotovo automatskog podizanja cijena približava kraju. Hrvatska je još cjenovno ispod europskog prosjeka, ali ne u svim djelatnostima. Rast plaća i dalje će pritiskati radno intenzivne usluge, osobito ondje gdje nedostaje radnika, a novi rast energenata može dodatno zakomplicirati smirivanje inflacije.

 

Sljedeća faza približavanja europskim standardima zato se neće moći oslanjati samo na podizanje cjenika. Sve će više ovisiti o produktivnosti, kvaliteti usluge i rastu dohodaka koji te cijene mogu podnijeti.