Zašto isti ChatGPT jednom radniku diže učinak, a drugom troši vrijeme

Patricija Topić, osnivačica Instituta za umjetnu inteligenciju, objašnjava kako firme stvarno prelaze iz razgovora o AI-ju u rad s njim. U timovima koje educira razvojni inženjeri utrostručuju produktivnost, a cijeli odjeli unutar tri mjeseca postižu punu adopciju alata, što u njezinoj praksi znači da svaki zaposlenik ima barem jedan tjedno ponavljajući AI-podržani zadatak u svom radu. Dok jedni ostvaruju tri do četiri puta veću produktivnost, drugi tvrde da kod njih to ne radi jer su specifični. Jesu li?

Dva zaposlenika u istom timu. Ista ChatGPT licenca, ista interna obuka, isti ponedjeljak ujutro. Dva mjeseca kasnije prvi je iz svog radnog dana izbrisao tri sata rutine. Drugi je pokušao, dvaput, i vratio se na stari način.

U tekstu je ChatGPT naslovni primjer jer ga u hrvatskim firmama 2026. koristi najveći broj ljudi, iako ga Claude ubrzano sustiže. Paradoks o kojem je riječ ne ovisi o alatu. Ponavlja se u svakoj firmi u kojoj Patricija radi, neovisno o tome što zaposlenici drže na ekranu.

Većina hrvatskih firmi u 2026. stoji točno na toj granici. AI je stigao, licence su plaćene, dio zaposlenika iz toga stvarno vadi rezultat, a dio otvori alat dva puta tjedno i zatvori ga. Vlasnici najčešće tu razliku čitaju kao 'neki naši ljudi ne razumiju tehnologiju'. To je gotovo uvijek kriva dijagnoza. Razlika je mnogo manje o tehnologiji, a mnogo više o tome kako se AI uvodi u svakodnevni posao.

- Razlika između zaposlenika kojima AI radi i onih kojima ne radi nije u tehničkoj pismenosti ni u godinama. Razlika je u nečemu što se događa u prvih deset sekundi svakog korištenja alata, a što nitko u firmi ne mjeri. U tvrtkama s kojima radim taj obrazac vidim gotovo svaki put - kaže Patricija.

Tri su tihe razlike koje razdvajaju zaposlenike kojima AI postaje resurs od onih kojima postaje teret. Plus jedan sistemski rizik koji sve tri pojačava, a vlasnici ga gotovo nikad ne vide na vrijeme.

'Koristim ChatGPT' nije isto što i 'znam koristiti ChatGPT'

Zamislite sastanak od deset ljudi. Pitanje: tko koristi Excel? Sve ruke. Pitanje: tko zna složiti pivot tablicu? Dignu se dvije. Ostalih osam 'koristi Excel', upisuju brojke, filtriraju kolone, zbrajaju. Razlika između te dvije skupine mjeri se u satima izgubljenima svakoga tjedna.

S ChatGPT-om je situacija gotovo identična, samo ju malo tko primjećuje. Svi postave pitanje, svi dobiju odgovor. Vrlo rijetki znaju složiti naredbu koja vraća tekst spreman za slanje klijentu. Još rjeđi koriste AI za analizu dokumenata, pripremu materijala, pregled ugovora. 'Probao sam, nije mi ništa posebno pomogao' najčešća je rečenica u firmama. I gotovo uvijek dolazi od osobe koja je AI koristila kao Google, a ne kao alat.

 -Razlika nije u talentu, ni u godinama pred računalom. Razlika je što netko sjedne uz čovjeka i kaže, evo kako. U tvrtkama s kojima radim taj obrazac vidim gotovo svaki put - kaže Patricija.

Privatni ChatGPT račun u poslovnom okruženju je tihi leak podataka

Zamislite svog djelatnika u srijedu poslijepodne. Treba mu brza preformulacija ponude za klijenta. Otvara svoj privatni ChatGPT račun, jer licencu firme nikad nije dobio, i lijepi cijeli dokument u prozor. Dobije uredan prepravak, šalje mail, ide dalje. U toj sekundi, dokument klijenta postaje materijal za treniranje modela.

Isto vrijedi za besplatne i Pro verzije Claudea, Geminija i većine drugih konzumerskih AI alata. Poslovne verzije, ChatGPT Business i Enterprise, Claude for Work, Microsoft 365 Copilot, ugovorno jamče da se podaci ne koriste za treniranje modela i ostaju unutar firminih granica.

Većina hrvatskih firmi tu razliku ne poznaje. A istovremeno s klijentima ima potpisan NDA o povjerljivosti. U sekundi u kojoj djelatnik zalijepi ponudu klijenta u privatni račun, taj NDA je tehnički prekršen i nitko u firmi za to ne zna, jer o tome nitko nije razgovarao.

Prvi korak nije zabraniti AI. Prvi korak je razumjeti razliku između privatnog i poslovnog računa i pretpostaviti da vaši ljudi, ako nemaju drugu opciju, koriste privatni.

'Gdje sam ja u ovom poslu, a gdje alat?'

Administracijski tim dobije AI licence. Polovica počne rješavati dvostruko više predmeta. Druga polovica, često najiskusniji referenti, povuče se u tišinu. Za šest mjeseci ih nema. Ne zato što ne znaju koristiti alat. Zato što im nitko nije rekao što u njihovom poslu ostaje njihovo, a što prelazi alatu. Isti scenarij se ponavlja u računovodstvu, nabavi, pravnom odjelu.

Zaposlenik kojem ne razjasniš podjelu uloga, sam će je izmisliti. Ako je izmisli u svoju korist, stvorio si prostor za rast s alatom. Ako je izmisli protiv sebe, otišao je prije nego što si primijetio. Ovo je najskuplji oblik odljeva talenta jer se događa tiho, bez razgovora o odlasku, često pod izlikom 'drugih planova'.

Što s tim može napraviti vlasnik

Ono što vlasnici vide u tablici produktivnosti zapravo je zbroj dva tiha razgovora koje svaki zaposlenik vodi sam sa sobom i jednog sistemskog propusta na razini organizacije. Ako se ti razgovori ne usmjere kroz dizajn uvođenja alata, ishod je nasumičan. Nekim zaposlenicima će AI pristajati, drugima neće, a vlasnik će gledati u grafikon i tražiti pogrešku u ljudima.

Najvažnije pitanje za vlasnika 2026. nije 'koji AI da uvedemo'. Najvažnije pitanje je kako ga uvesti tako da zaposlenik u ponedjeljak ujutro osjeti da i dalje on odlučuje, da raste, da mu alat ne krade ulogu i da mu firma pruži sigurnu licencu za njegov rad.

U jednoj srednje velikoj hrvatskoj tvrtki iz profesionalnih usluga s kojom je Patricija radila krajem 2025., ta četiri pitanja su dizajnirana u tri tjedna. Tri mjeseca kasnije, 84 posto zaposlenika imalo je barem jedan tjedno ponavljajući AI zadatak, polazili su od 11 posto. Dva ključna referenta koja su u rujnu razmišljala o odlasku u prosincu su vodila internu radionicu za kolege.

Firme koje ta četiri pitanja dizajniraju unaprijed dosežu punu adopciju u tri mjeseca. Firme koje ne, plaćaju licence koje se otvaraju dva puta tjedno i NDA-ove koji se tiho krše u srijedu poslijepodne.

Dijagnostički razgovor, 60 minuta, bez obveze nastavka

Ako ste vlasnik ili direktor i prepoznali ste barem jednu od tri tihe razlike u vlastitoj firmi, postoji brz način da vidite gdje vam točno stoji AI adopcija prije nego što uložite još jedan euro u licence.

U strukturiranom razgovoru od 60 minuta Patricija s vama prolazi kroz:

* gdje je vaša firma na skali nulte, djelomične i pune adopcije, konkretna procjena iz brojki koje već imate, ne generička

* koji od tri tiha razgovora kod vas trenutno ne ide u vašu korist i koji zaposlenici su u kojem

* jedan sistemski rizik koji kod vas najvjerojatnije već radi štetu, a ne vidi se u mjesečnom izvještaju

* tri poteza koje možete povući sljedeći tjedan, bez dodatnog budžeta, bez novih licenci, bez nove obuke

Razgovor je besplatan i bez obveze nastavka suradnje. Ako nakon 60 minuta imate samo jasniju sliku i tri konkretna poteza, to je već rezultat koji opravdava sat vremena. Ako nakon 60 minuta zaključite da vam Institut za umjetnu inteligenciju sada nije pravi partner, Patricija će vam iskreno reći tko jest.

Patricija osobno vodi do osam ovakvih razgovora mjesečno. Ostatak vremena radi s postojećim timovima u implementaciji. Travanjski termini su popunjeni, trenutno se upisuju termini za svibanj 2026.

* Prijavite termin ovdje: institutzaui.hr

* Ili pišite direktno: [email protected]

Ako niste sigurni je li vaša firma u fazi u kojoj razgovor ima smisla, napišite u jednoj rečenici gdje trenutno stojite. Patricija osobno odgovara unutar 24 sata i iskreno kaže je li razgovor za vas relevantan sada, za šest mjeseci ili uopće ne. Tu iskrenost ne naplaćuje.

P.S. Sljedećeg ponedjeljka oko 9:15 netko u vašoj firmi će otvoriti ChatGPT, upisati tri riječi, pogledati odgovor i zatvoriti prozor. Neće vam to spomenuti. Za šest mjeseci taj isti čovjek će dati otkaz i u izlaznom intervjuu reći da traži “nove izazove”. Sat razgovora u svibnju može biti razlika između te scene i one u kojoj isti čovjek, istog ponedjeljka, za 40 minuta završi posao koji je prije trajao dva sata i ostane.