Magyarova Mađarska možda se i neće mnogo razlikovati od Orbánove

Zakoračio je na veliku političku pozornicu 1989., u vrijeme urušavanja prosovjetskih komunističkih sustava u Europi, kao mladi, gorljivi prozapadni antikomunist. U povijesnome političkom govoru usred Budimpešte tražio je slobodne izbore i odlazak sovjetske Crvene armije iz Mađarske.

Nakon uvjerljivoga izbornog poraza prošle nedjelje Viktor Orbán napušta glavnu ulogu u mađarskoj politici nakon četiri uzastopna premijerska mandata (plus jedan prethodni), kao glavni Putinov pijun u Europi, glavni miner zajedničke politike EU-a oko ključnih tema (poput energetske strategije ili rusko-ukrajinskog rata). A Mađarsku je doveo u europsku političku i financijsku izolaciju, zbog čega su mu naposljetku i Mađari na izborima okrenuli leđa.

Viktor Orbán obilježio je protekla tri desetljeća ne samo mađarske nego i europske politike. Bio je možda jedini političar u EU-u s istinskom karizmom vođe, kojega je nedovoljna veličina Mađarske priječila da to postane i na europskoj razini, a pretvorio se u koruptivnoga razarača kojega može ucjenjivati​ Moskva.

Njegove političke transformacije bit će još dugo predmet proučavanja i rasprava. Mene, recimo, podsjeća na boksača Muhammada Alija (alias Cassiusa Claya): kada je postao najveći, počeo je padati jer je povjerovao da je iznad sustava i da može sve. No reflektori političke pozornice sada su na Orbánovu nasljedniku Péteru Magyaru. Što njegova izborna pobjeda znači za EU, za NATO, za Hrvatsku, za Mađarsku?