Mate Rimac ikona je velikog dijela mlade generacije poduzetnika. To više ne smije si dopustiti da tolerira i kao ‘neugodnost‘ opisuje vožnju svojom Neverom 230 km/h po Jadranskoj magistrali
Prednost tjednih kolumni jest mogućnost da se važni povodi i teme ne zaborave dan-dva nakon što se dogode i nakon što dnevni mediji dobiju nove povode. Predstavljanje Rimčeve Nevere u Dubrovniku i događaji koji su se zbivali zaslužuju da ne budu brzo zaboravljeni. Poduzetnik Mate Rimac uzor je velikom dijelu mlađe generacije poduzetnika, a i Vlada ga je odabrala kao nositelja razvoja industrije električnih automobila u Hrvatskoj.
Dakle, poduzetnik Mate Rimac predstavio je u Dubrovniku superbrzi i superstartni električni automobil Neveru. Proizveden u Hrvatskoj, spreman za serijsku proizvodnju. Taj dio zaslužuje sve pohvale. Jednako tako, bez obzira na sulude rokove, Rimac treba potporu za projekt autonomnih električnih taksija. Čak i da projekt ne uspije u zadanim rokovima, novac neće biti bačen uzalud. Ostali bi brojni inženjeri i developeri koji bi već našli druge niše u rastućoj industriji električnih automobila.
E, sad, postoji i druga strana priče. Ona o videoisječku koji pokazuje da se netko išao pohvaliti kako je Neveru vozio u realnom prometu, po Jadranskoj magistrali, 230 kilometara na sat. Mate Rimac izjavio je kako se vozač sâm prijavio policiji. Nije govorio istinu jer je policija opovrgnula da se prekršitelj sâm javio. Zatajio je i da je vozač, po svemu sudeći, jedan od njegovih menadžera. I treću stvar, ugrožavanje života sudionika u prometu, Rimac je banalizirao ocijenivši to kao 'neugodnost'.
Velike vrline – velike mane
U tvrtki s visokim korporativnim standardima djelatnik koji bi napravio takav prekršaj dobio bi otkaz. Ili bar opomenu pred otkaz. Rimac o prekršitelju nije rekao nijednu riječ osude. Pa je tako dao argument onima koji tvrde da je objava videoklipa zapravo namjerno napravljena kao dio PR-a. Jer onaj tko da velik novac za jurilicu kao što je Nevera, vrlo vjerojatno neće biti zadovoljan voziti je samo na zatvorenim pistama. Prema toj logici, trebalo je pokazati što sve Nevera može u stvarnom prometu.
Poduzetnici, u koje se ubraja i Mate Rimac, poseban su soj ljudi. Definicija da su to pojedinci koji spajaju ideje, ljude, financije i sredstva ne pruža cjelovitu sliku. Ako je riječ o rasnim poduzetnicima, onda je tu mnogo strasti, upornosti i spremnosti na rizike različitih vrsta. Kad nakon nekoliko desetljeća poduzetništva neki od njih opisuju svoj put, često kažu da su im prve godine prošle gotovo u nesvjesnosti svega što se zbivalo.
Intenzitet je strašan. Poduzetnici su, većina njih, ljudi s velikim vrlinama i velikim manama. Jedni opsesivno ne vjeruju nikomu. Provjeravaju i najmanje sitnice. Drugi biju bitke, ako treba i s krimipodzemljem. Ne boje se. Ali kad javno trebaju reći četiri rečenice, boje se tjednima. Onda su tu oni koji, dok je bura, mnogo toga obećaju. A kad zapuše jugo, jave da su se predomislili. Pa su tu oni koji se okružuju laskavcima, a sami vuku za sve njih. Pa oni koji su spremni benignu izjavu svoga najbližeg suradnika nakon tenisa u petak u stilu 'ma svega mi je dosta' iskoristiti da u ponedjeljak objave kako je tom i tom članu uprave svega dosta i da je odlučio otići iz poduzeća.
Ima i onih koji, uza sve milijunske dobiti, nikada nisu nekomu platili kavu. Pa oni koji namjerno, iako imaju, ne plaćaju dobavljače u rokovima, nego ih muče. Pa su tu kockari. Pravi i u prenesenom smislu, oni koji ne znaju kad je dosta sa zaduživanjem. Ima i onih koji, kad im napokon krene, rasture obitelj.
Dvije zapovijedi
Svega ima. Na kraju, u usko poslovnom smislu, gleda se koliko su održivih radnih mjesta ti poduzetnici stvorili, što ostavljaju za stvaranje dodane vrijednosti u budućnosti. Mane im se zaboravljaju. Gdje ipak povući crtu zaslužuje li neki poduzetnik priznanje društva (a to je mnogima ono što ne mogu kupiti i što im jako nedostaje)? Jedna je razina da se ne bave unaprijed smišljenim kriminalom i da ne pribjegavaju fizičkoj sili. Takvi se eufemistički nazivaju 'kontroverzni poduzetnici'.
Na drugoj razini, uz to da ne smije javno lagati, poduzetnik, u kakvom god filmu i poslovnoj euforiji bio, ne smije ugrožavati tuđe živote. A ni poticati druge da to čine. Ne osuditi vožnju svoga čovjeka u kompanijskom proizvodu od 230 kilometara na sat na magistrali, gdje obični smrtnici voze ususret bolidu, u najmanju je ruku za Matu Rimca žuti karton. Tu će mu u budućnosti, pogotovo kao ikoni nove generacije poduzetnika, biti možda i najteži ispit.