Zašto (ne)volim konzultante?

Superguru strateškog managementa Gary Hamel dao je preporuku konzultantima: Ako ste tradicionalni konzultanti strategije, čuvajte se. Da sam ja glavni direktor, zašto bih plaćao vašeg dvadesetdevetogodišnjaka da me podučava o industriji? Zar ne bi bilo bolje da to radi moj dvadesetdevetogodišnjak, ili bilo tko drugi iz mojeg poduzeća?

Mladi gospodin s gelom u kosi, skupim odijelom na sebi, skupom mrcinom od sata u poslovnom autu vozi se kroz pustoši hrvatskog kamenjara te ugleda uz cestu starog didu kako čuva ovce. Poslovni izazov odmah proradi kod njega, te zaustavi kao slučajno auto, izađe van te započne konverzaciju s didom o vremenu, malo politici, sportu, da bi nakon desetak minuta bacio pitanje: „Dida, ajd da ja pogodim koliko ti imaš ovaca. Ako pogodim ti meni jedno janje, a ako ne ja tebi sto eura. Jel' pošteno?“ Mota dida cigaru, pogleda ga onako ispod oka i nakon nekog vremena izbaci: „Aj nek ti bude sinko.“
Ode sinko u auto, otvori laptop, prikopča se na tko zna što i za desetak minuta izlazi van govoreći: „Dida imaš točno sto petnaest ovaca. Jesam pogodio?“ Gleda dida i nakon „hm“ izbaci: „Jesi vala sinko, tvoje janje.“ Ni pet ni šest, mladim gospodin uhvati plijen ubaci ga u gepek i taman da će otići javi se dida: „E sinko, pa neš vala tek tako otić, a da mi ne daš priliku da se povratim?“ „A što bi ti dida, pa zar nisam pošteno zaradio.“
Na to će dida: „Ma nikako sinko, pošteno je pošteno, ali zar ne bi bilo i pošteno da mi daš priliku da se povratim.“ „Kako si ti to mislio dida?“, pita mladi gospodin. „Pa evo ovako, ako ja pogodim čime se ti baviš onda ti to meni vratiš, a ako ne pogodim onda ja tebi još jedno janje. Ja mislim da je to pošteno.“ „Pa dobro dida, dogovoreno“, pristade mladi gospodin.
Mota dida cigaru, šeretski se nasmije i izvali: „Ti si moj sinko konzultant. Jesam li pogodio?“ Strese se malo gospodin te će: „Dobro, doista si pogodio, ali oš mi reći kako si to pogodio?“ Opet će dida nakon hm: „Ma nije ti to niti tako teško bilo. Ima tri stvari zašto je bilo lako. Prvo, došo si a nitko te zvao nije. Drugo, govoriš mi ono što ja već odavno znam i to mi oš skupo naplatiti. A treće, samo da znaš da to tvoje i nije neko znanje, jer to što si uzo nije janje već moj šarov.“

Puno viceva o konzultantima sam čuo, ali ovaj mi je nekako najbolje "sjeo", ne toliko zbog janjeta, već više što je najbolje opisao (jasno po mom mišljenju) standardni konzultantski posao u Hrvata. Da stvar može biti i drugačija podsjećaju me citati i tekstovi primjerice „supergurua strateškog managementa“ Garyja Hamela koji je dao preporuku konzultantima: - Ako ste tradicionalni konzultanti strategije, čuvajte se. Da sam ja glavni direktor, zašto bih plaćao vašeg dvadesetdevetogodišnjaka da me podučava o industriji? Zar ne bi bilo bolje da to radi moj dvadesetdevetogodišnjak, ili bilo tko drugi iz mojeg poduzeća? Stoga počnite stvarati kod onih koje savjetujete, sposobnost strateške inventivnosti. Radite tako da Vaš posao postane suvišan!

Mora se priznati kako je to vrlo iskrena i poštena preporuka koja slijedi staru poslovicu kako čovjeku koji treba pomoć ne treba dati ribu već udicu. Slijedeći njega i mnogi strani čak jako poznati CEO-i zabranjivali su korištenje konzultanata u svojoj tvrtki s opravdanjem da sve o tržištu, mogućnostima, konkurenciji moraju najbolje znati njegovi ljudi, a ne netko izvana.

No, hrvatske prilike su ipak nešto drugačije. Ovdje uprave (pogotovo državnih tvrtki) angažiraju vanjske konzultante (jasno ne pitajući za cijenu) ponajviše zato kako bi pred vlasnicima mogli opravdati svoju nesposobnost tvrdnjom "Vidite kako su se oko naših planova i strategija složili i stručnjaci".

Uprave u načelu nisu stručne da takve strateške dokumente kreiraju sa svojim timovima i ljudima koje su sa sobom doveli, stoga je razumsko pitanje za što su uopće stručne? S druge strane ti angažirani stručnjaci, uvijek napišu ono što želi onaj koji će im platiti fakturu, jer znaju da to na kraju ionako nitko ne čita. A za one koji te dokumente budu čitali onda se primjenjuje stara dva pravila - prvo: Studija mora biti debela, s puno grafova u boji i - drugo: Svi grafovi pokazuju uzlazni trend, osim jednog. Taj graf koji ima silazni trend nosi naziv troškovi.

Najplodonosnija godina za konzultante u Hrvata je sigurno godina nakon izbora. Kao što je godina prije izbora sušna, tako je onda godina nakon izbora prava plodonosna godina. Nakon izbora obično se mijenja vlast, onda krene podjela funkcija, ali i ono puno puno važnije upoznavanje nove ekipe sa situacijom. Uzmimo za primjer naše autoceste. Milijuni piksela i tonera su potrošeni u raspravama o njima, ali novog ministra transporta nije dočekala niti jedna suvisla studija, analiza, prijedlog što i kako s njima. Tamo su se uprave izmjenjivale kao na pokretnoj traci, pa je valjda to i razlog što niti jedna još nije suvislo odgovorila na pitanja - "Je li to jedini model koji predlažete i koji je najbolji?" Jer budimo realni, ako stare uprave nisu mogle dati odgovore na ta pitanja, postavlja se pitanje zašto su dobivali plaću i …

I onda ne tako davno uleti EBRD i da ministarstvu pola milijuna eura da se napravi studija. Duboko vjerujem kako je uz novac došao i uvjet da takvu studiju mora raditi neki od stranih konzultanata, jer taj novac je upravo koliko oni koštaju, dok naši domaći konzultanti bi ipak trebali koštati puno puno manje.
No bez obzira na sve to, kada ta studija bude gotova, volio bih vidjeti prijedloge i može li odgovori na moja pitanja - isplati li se uvesti vinjete za automobile i što je s kamionima? Postoji li mogućnost da se npr. u zimskom periodu uvede tzv. happy days. Drastično smanjenje cijene cestarine, jer bolje je da se nešto zaradi kada je autocesta ionako prazna. Možda dođe i taj dan da ćemo cijenu autoceste do mora znati tek dan prije puta, jer će se cijena mijenjati kako i cijena benzina. Sukladno starom ekonomskom zakonu o ovisnosti o ponudi i potražnji na kojeg su čini mi se mnogi u svojim studijama zaboravili.