Može li veći PDV osigurati veće prihode?

Planiranje prihoda od promjene stope PDV-a je nesigurno jer na njih, osim stopa utječe niz faktora, ističe Danijela Kuliš u najnovijem newsletteru Instituta za javne financije (IJF) u kojem analizira promjene u sustavu PDV-a.

Učinke izmjena poreznih zakona snose svi, od javnog i gospodarskog sektora, do građana, ističe Kuliš koja se uz ostalo osvrće na utjecaj povećanja opće stope PDV-a na porezne prihode te na cijene, odnosno potrošnju. Procjenjuje se da bi se povećanjem stope PDV-a za 2 postotna boda, sa 23 na 25 posto, prihodi proračuna od tog poreza povećali sa 39,3 milijarde kuna u 2011. na 40,5 milijardi kuna u 2012., odnosno za 1,2 milijarde kuna, ili 3,1 posto.

No, pitanje je može li povećanje stope PDV-a samo po sebi osigurati veće prihode? Kuliš pritom podsjeća da je od 1. kolovoza 2009. opća stopa PDV-a bila povećana sa 22 na 23 posto, no, porezni su prihodi u kolovozu bili manji od onih u srpnju, a ukupni su prihodi od PDV-a u 2009. bili gotovo 10 posto manji nego u 2008. "U Godišnjaku Ministarstva financija za 2009. smanjenje prihoda obrazlaže se padom gospodarske aktivnosti u 2009., posebice smanjenjem osobne potrošnje.

Dakle, povećanje stope nije samo po sebi dovelo do povećanja prihoda". Kuliš zamjećuje i kako se u smjernicama za izradu proračuna za 2012. procjenjuje da bi promjene u sustavu PDV-a povećale prihode proračuna za oko 2,5 milijardi kuna, a u samom prijedlogu proračuna je predviđeno povećanje za 1,2 milijarde kuna, dakle 1,3 milijarde kuna manje nego u smjernicama. Sve to, kako ističe, "pokazuje kako je nesigurno planiranje prihoda od promjene stopa PDV-a jer na njih, osim stopa utječe niz faktora".

Autorica također ističe kako se intuitivno dade zaključiti da će se povećanjem poreza povećati i cijene proizvoda i usluga na koje se nameće porez, premda ne treba zanemariti činjenicu da na formiranje cijena utječe i niz drugih čimbenika (odnosi na tržištu, konkurentnost, trgovačke marže itd). "Jednostavan bi izračun bio da se ubrani porezni prihodi, uz ostale nepromijenjene okolnosti, povećaju za postotno povećanja stope (tj. 8,7 posto). Ekonomija, međutim, nije tako jednostavna matematika", navodi Kuliš.

Dodaje kako je ministar financija prilično optimistično ustvrdio "da ne postoji niti jedan razlog zbog kojega bi povećanje PDV-a moglo utjecati na rast cijena i pri tome računa na poduzetnički i trgovački fair play". Teško je očekivati da će proizvođači i trgovci na sebe preuzeti porezni teret, te da ga neće prevaliti na krajnje potrošače, smatra Kuliš kojoj je realnija izjava ekonomskog stratega Vlade Branka Grčića "da bi cijene mogle doživjeti korekciju, vrlo blagu, ne više od 1,4 posto".

Dodaje i kako povećanje cijena ne mora nužno biti posljedica povećanja poreznih stopa te da su u odnosu na 2010., kada nije bilo povećanja poreznih stopa, potrošačke cijene u 2011. porasle za 2,3 posto. Kuliš podsjeća da je PDV regresivan - za građane s nižim dohocima udio izdataka za nabavu dobara u dohotku je znatno veći nego za građane s višim primanjima, te da postoji bojazan da će povećanje PDV-a najviše ugroziti građane s najnižim prihodima. "Regresivno bi djelovanje PDV-a valjalo ispravljati sustavom socijalnih transfera ili progresivnim djelovanjem ostalih poreznih oblika.

Umjesto sniženih stopa PDV-a na dječju hranu, masti, jestiva ulja, šećer, vodu i sl., koje bi trebale kompenzirati porast životnih troškova zbog povećanja PDV-a s 23 na 25 posto, bolje je osigurati izravnu pomoć najsiromašnijim građanima i povećati osnovni odbitak poreza na dohodak (Ott)", ponavlja Kuliš. Upozorava i na problem nenaplaćenih poreznih prihoda, odnosno dugovanja koja su dosegnula enormni iznos od 42 milijarde kuna od čega Vlada očekuje da bi mogla naplatiti 25,8 milijardi kuna.

"Planirani deficit u sljedećoj godini iznosi 9,9 milijardi kuna, što je četvrtina nenaplaćenih poreznih prihoda. Je li Vlada kadra i u mogućnosti naplatiti barem dio ovog duga koji se već godinama kumulira?", pita Kuliš. Efikasno ubiranje poreza, stabilan i transparentan porezni sustav, pravedan raspored poreznog tereta uz stabilan gospodarski rast i povećanje zaposlenosti najvažniji su preduvjeti fiskalne konsolidacije i rješavanja fiskalne neravnoteže, zaključuje.