Najlakše je tuđim porezom po gloginjama mlatiti

Najnoviji prijedlog iz Ministarstva financija o ukidanju najviše stope poreza na dohodak (40 posto za plaće iznad 9000 kuna) nastavak je Milanovićeva sviranja po željama interesnih skupina.

Ovog puta vlast je naciljala ‘decisionmakerski sloj’, dakle one koji na vrhu stručne, političke, gospodarske i društvene piramide moći. Dođe li taj prijedlog pred saborske zastupnike, ne treba sumnjati da će ga gotovo jednoglasno poduprijeti, bez obzira na stranačku pripadnost. Slično se dogodilo u veljači, kad je za Lesarov prijedlog o kresanju plaća ručice dignulo samo sedmero zastupnika. Matematika je uvijek jednostavna: Lesar je htio srezati 21 posto plaće, a Lalovac bi ukidanjem najviše stope uštedio svakom zastupniku bar tisuću kuna na mjesec. Pa tko ne bi držao figu u džepu za Lesara, odnosno dignuo ručicu za Lalovčevo povećanje saborskih plaća! Doduše, stižu najave da će svi dužnosnici dobiti aneks ugovora kojim bi se odrekli dizanja plaće, ali bojim se da će taj demagoški potez biti samo putokaz i privatnom sektoru.

Iako od sto tisuća najvećih plaća država ubere petinu poreza na dohodak, ukidanjem stope od 40 posto ne bi bio ugrožen državni proračun jer 90 posto tog novca odlazi na račune gradova i općina. Prema Krleži, po gloginjama je najlakše mlatiti tuđim... porezom. Stoga su lokalci već zazvonili na uzbunu. No budući da vladajući sa svakim izvanrednim izborima vladaju sa sve manje jedinica lokalne samouprave, ne treba se nadati da će biti benevolentni prema lokalnim vlastima. A to znači da će lokalci morati izmisliti nove namete da bi popunili rupe u svojim proračunima.