Igra glazbenih stolaca ili bolje rečeno fotelja zbog koje je 13 ministara odlepršalo sa svojih pozicija u mandatu premijera Andreja Plenkovića, počela se sve češće igrati i u brojnim hrvatskim tvrtkama. Smjene u top menadžmentu, naime, u zadnjih godinu dana sve su češća pojava, no na sreću za hrvatske menadžere, uzroci te dinamičnosti ne leže u krivo ispunjenim imovinskim karticama i nesrazmjeru njihove imovine u odnosu na primanja. Rast ekonomije, smjena generacija, snažnija orijentiranost kompanija prema rezultatima, ali i sve veća profesionalizacija obiteljskih kompanija, najčešći su razlozi intenzivnije fluktuacije menadžera.
Brzi rast, od tvrtke u kojoj vlasnik poimence zna sve zaposlenike do one koja broji više stotina uposlenih uz sve izazovnije okruženje 'natjerao' je brojne osnivače kompanija da pomoć u upravljanju potraže od strane profesionalaca. Iako taj trend traje već neko vrijeme, i on se u posljednje vrijeme prilično intenzivirao. Jedan od razloga za to svakako leži u godinama osnivača – mnogi se približavaju dobi za umirovljenje pa upravljačku palicu prepuštaju mlađim profesionalcima. Budući da 53 posto vlasnika hrvatskih tvrtki ima 61 ili više godina, takvih slučajeva bit će vjerojatno sve više. Naravno, značajniji je broj onih koji u kormilu kompanije koju su podigli od nule žele vidjeti svoje nasljednike (takvih je više od 60 posto), no često članu obitelji u upravljanju pomaže profesionalni menadžera.
Upravo u tom segmentu, na pozicijama članova uprave, u godini iza nas u brojne velike privatne kompanije dovedena su profesionalna pojačanja. Iako je teško generalizirati, zajednički nazivnik svih njih su velike ambicije kompanija za širenjem i ubrzani rast.
Koji su vlasnici tvrtki potražili pomoć profesionalaca, prepustivši im upravljačko kormilo ili su ih pak doveli kao menadžersko pojačanje i pomoć u ostvarivanju trenutnih ciljeva te na koje prepreke menadžeri mogu naići prilikom ovakvih angažmana, pročitajte u digitalnom i tiskanom izdanju Lidera.