Na dvadesetu godišnjicu uvođenja eura kao europske valute, tim ekonomskih stručnjaka Coface proveo je analizu o učincima koje je promjena imala u makroekonomskom smislu.
Prilikom uvođenja eura očekivanja su bila vrlo visoka, posebice zbog otklanjanja rizika povezanog s tečajem i transakcijskih troškova. Međutim, malo je dokaza da je euro potaknuo rast trgovine. U vrijeme uvođenja eura promet dobara i usluga između zemalja Europske unije već je bila na zavidnom nivou (50 posto ukupnog prometa ostvarenog u 12 zemalja članica eurozone), a taj se udio u međuvremenu i neznatno smanjio. To se može pripisati izlasku Kine na svjetsko tržište tijekom navedenog razdoblja, a nešto kasnije i usponu europskog lanca opskrbe kojim dominira Njemačka.
Kamatne stope
Tijekom 1990. godine u državama članicama je došlo do ujednačavanja nominalnih kamatnih stopa dok su u trenutku uvođenja eura razlike u kamatnim stopama bile jako male. Nakon desetljeća stabilnosti, razlike u kamatnim stopama uodnosu na Njemačku eksplodirale su nakon financijske krize 2008.-2009. i gospodarske krize u Europi, kada su tržišta ponovno počela razlikovati kreditni rizik između europskih zemalja i shvatila da neki od njih neće moći podmiriti svoje obveze. Spomenute razlike u kamatnim stopama u usporebi s Njemačkom rasle su sve dok Predsjednik Europske centralne banke nije obećao da će 'učiniti sve što bude neophodno' da očuva euro kao valutu. Važno je napomenuti da mnoge zemlje sada uživaju mnogo povoljnije uvjete financiranja od zemalja koje nisu članice Europske i monetarne unije.
Inflacija
Stope inflacije u zemljama eurozone bile su niže tijekom posljednjeg desetljeća u globalnom de(in)flacijskom okruženju. Stope inflacije su se tijekom perioda priprema (1990-e) za uvođenje eura drastično približavale – prema stopama zemalja s niskom inflacijom – njihova je disperzija ostala relativno stabilna tijekom sljedećih 20 godina.
Ekonomski rast
Općenito govoreći, istinsko izjednačavanje zemalja koje su među prvima uvele euro - u pogledu proizvodnih struktura i dohotka po stanovniku – nije se dogodilo. Većina zemalja s visokim dohotkom tako je u navedenom razdoblju zabilježila veći rast bruto domaćeg proizvoda po stanovniku.
Dok su se Grčka i Španjolska u razdoblju prije ekonomske krize približavale vrijednostima gospodarskog rasta drugih zemalja, to se ne može reći za Portugal i Italiju, koji su u cijelom tom razdoblju imali lošije rezultate.
Nakon uvođenja eura, veliki financijski tokovi usmjereni prema zemljama s niskim dohotkom nisu pridonijeli njihovom približavanju drugim zemljama po produktivnosti, jer su ta sredstva dodijeljena niskoproduktivnim sektorima, poput usluga i građevinarstva.
Uloga eura na međunarodnoj razini
Uloga eura na međunarodnoj razini ostala je uglavnom stabilna od početka globalne ekonomske krize i europske dužničke krize. Euro ostaje druga najvažnija valuta u svijetu, iako je još uvijek daleko od konkurencije s američkim dolarom.
Udio eura u deviznim rezervama, dužničkim vrijednosnim papirima, zajmovima ili depozitima otprilike je na istoj razini kao i kada je valuta uvedena, ali je u prvim godinama došlo do povećanja tog udjela, a potom naglog pada nakon europske gospodarske krize. Otprilike 70 posto izdanja dužničkih vrijednosnih papira u 2020. denominirano je u američkim dolarima, u usporedbi s 20 posto u eurima (razina usporediva s 1999.).
Mješovito prvo izvješće
Rezultati prva dva desetljeća monetarne unije daleko su od savršenih – unatoč činjenici da je, s obzirom na svoju nedovršenost i početne kritike, Ekonomska i monetarna unija premašila najpesimističnija očekivanja.
Njegova je struktura posljednjih godina ojačana, prvenstveno uspostavom Europske bankovne unije i Europskog mehanizma za stabilnost, a u cjelini je danas znatno jača. Međutim, još se mnogo toga može učiniti u pogledu upravljanja kako bi Unija postala učinkovitija i otpornija na vanjske i/ili potresne šokove – posebno s obzirom na činjenicu da je mobilnost radne snage i dalje niska, a istinsko gospodarsko izjednačavanje ostaje uglavnom mit. Konkretno, uvođenje fiskalnog federalizma (Fiskalna unija) i dalje je jedan od ciljeva (nakon uvođenja Europskog plana gospodarskog oporavka i razmatranja uvođenja proračunskih pravila), no njegova realizacija u kraćem vremenskom razdoblju, nažalost, još uvijek izgleda nedostižno.