Desktop mi je pun raznih istraživanja o potrošačkim navikama, željama, potrebama i namjerama hrvatskih potrošača. Dakle, i mojih. Pa tako doznajem da sam jedna od četiri koja je u siječnju trošila na zimske rasprodaje; da sam među onih tri od četiri koji ove godine neće kupovati osobno računalo; da sam lani, za razliku od godine ranije, propustila kupiti nov automobil te da sam, sve u svemu, dala svoj pozamašan doprinos tome što je u prošloj godini promet u trgovini na malo pao 15-tak posto. U ovoj se godini od mene očekuje da ću se popraviti.
Svi oni kojima se kanalizira novac s mog tekućeg računa, kao i oni koji se tome tek nadaju, dali su si truda pa analiziraju moje potrošačke navike do besvijesti. Ako potrošim više nego obično, obavijeste me da provjere jesam li još uvijek platežno sposobna. Potrošim li manje, zovu me i zabrinuto pitaju je li samnom sve u redu. Hvala na pitanju, sve je o.k. Osim što sam pomalo počela brinuti nad time kome sam sve i zbog čega ostavila sve svoje osobne podatke, tko sve ima potpun uvid u moje prihode i rashode. Ne kao prosječnog potrošača, već kao osobe s imenom prezimenom, OIB-om i matičnim brojem, mail adresom i brojem mobitela. Sve o mojoj potrošnji dostupno je maltene svakome osim kumicama na placu, gdje još uvijek (na moju žalost) moram plaćati kešom.
Telekomunikacijska kompanija revno me izvještava dočim ustanovi da je moja tekuća potrošnja odskočila od uobičajene. Naravno, ne zato što telekom ne želi da ja trošim još više, nego da izbjegne možebitne sporove. Banka sve brže i brže obavještava jamce da još nisam uplatila ratu kredita. Trgovina odjećom SMS porukama me obavještava da će mi dati još 10 posto popusta, samo neka ih posjetim. Trgovina prehrambenim artiklima ima točno specificirane artikle koje najčšće kupujem i redovito od nje dobijam obavijesti o tome što je od tih artikala na akcijskoj ponudi. Trgovina kozmetikom prati svaku moju potrošenu kunu.
A sada se u analizu moje osobne potrošnje uključila i moja kartičarska kuća. Sada na njezinim web stranicama mogu jednostavno vidjeti gdje sam i koliko novaca potrošila u proteklom razdoblju. Sve si nekako mislim da to nije zato što bi mi htjeli ponuditi novu, besplatnu, uslugu, već da bi me ubuduće mogli usmjeravati ako slučajno negdje zabludim. Svejedno mi je stvar vrlo zanimljiva. Ako ništa drugo, vidim da sam zapravo vrlo discipliniran potrošač, da iz mjeseca u mjesec trošim otprilike istu svotu novaca u istim trgovinama. Blago njima sa mnom. Mogu me čitati kao otvorenu knjigu.
Međutim, moje potrošačke navike njima nisu interesantne zato da bi mi ubuduće prodavali točno ono što su mi prodavali do sada. Njih zanima kako mi prodati više. No, moram ih spustiti na zemlju. Dakle, dragi moji koji živite od novaca s mog računa, ne zamarajte se analizom moje potrošnje da bi vidjeli kako je možete povećati. Nikako. Osim ukoliko se ne obratite mom poslodavcu. I lijepo ga zamolite da mi poveća plaću.
