Orbánova lekcija kako se štite domaći poduzetnici

Mađarski premijer Viktor Orbán pojavio se na otvorenju novog pogona naftne tvrtke Mol davši tako potporu predsjedniku Uprave Zsoltu Hernádiju, menadžeru za kojim je na zahtjev iz Hrvatske raspisana Interpolova tjeralica.

Svaka čast Orbánu na hrabrosti i porukama koje je poslao. Baš me zanima bi li Zoran Milanović ili bilo koji drugi hrvatski političar tako odlučno stao iza nekoga domaćeg poduzetnika ili menadžera. Uvjeren sam da ne bi. Čak ni iza biznismena s besprijekornom biografijom.  Premda su razlozi Orbánove potpore Hernádiju višeslojni, važna je poruka koja je tako poslana svim mađarskim poduzetnicima i menadžerima. Mol, na čelu s menadžerom Hernádijem, namjerava u Mađarskoj otvoriti pet tisuća radnih mjesta i zato, prema Orbánu, zaslužuje potporu vlade.

Vrdoljak dobio ‘po piksi’ Kako je u Hrvatskoj? Jedini koji se ove godine pokušao staviti na stranu biznismena, ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak, dobio je tako ‘po piksi’ da mu poslije nije padalo na pamet dovoditi u pitanje svoju političku karijeru. Na siječanjskom skupu u HUP-u možda je malo nespretno, ali iskreno, zahvalio poslodavcima što zaposlenima u državnoj administraciji daju plaće i hrane svoje zaposlenike. A biti zahvalan poduzetnicima u ovoj je zemlji smrtni politički grijeh.
Za razliku od politički još neiskusnog Vrdoljaka, ministar financija Slavko Linić bar dva puta na godinu oplete po poduzetnicima. Oni ga uvijek iznova razočaraju. Jedanput im prigovori da nemaju vlastite ideje i programe, drugi put da je država od građana uzela novac i dala ga poslodavcima, a oni niti investiraju niti povećavaju broj zaposlenih, proizvodnju i izvoz. Na što HUP izrazi žaljenje. Kako stvari stoje, niti poduzetnici mogu promijeniti Vladu niti Banski dvori mogu pronaći nekoliko tisuća novih poduzetnika i menadžera koji će biti po mjeri ministra financija i ostalih članova Vlade. Pa ostaje ili da jedni po drugima pljuju ili da počnu graditi savezništvo.  Da je to jedini put, pokazuju i zadnje izjave ministra Linića upućene s godišnjeg zasjedanja MMF-a i Svjetske banke u Washingtonu. Izjavio je da će ‘okosnica Vladinih aktivnosti sad biti jačanje kapitala u privatnom sektoru...’ i da se sa stranim ulagačima pokušavaju ‘osigurati fondovi za ulaganje u kapital domaćih tvrtki’.
E, sad, nešto je tu čudno. Prvo, ako je Vlada već lani zaključila da poduzetnička zajednica u Hrvatskoj ne reagira na rasterećenje, zašto se to nastavilo? Čemu bacati 7,8 milijardi kuna kad to završi kao voda u pustinjskom pijesku? A sad tim istim bezidejnim biznismenima vlast nastoji pribaviti novac za ulaganje u kapital domaćih privatnih tvrtki? Pa u što će ga vlasnici ulagati kad su se, prema Linićevu mišljenju, pokazali nesposobnima?
Što činiti? Može se početi obrazovati i trenirati sadašnje biznismene, provocirati smjena generacija, poticati uvoz menadžera. A može se i otkriti deset posto dokazano sposobnih, najboljih i najperspektivnijih tvrtki i na njima graditi obnova nacionalne ekonomije.

Dajte, postanite saveznici! To je jedini preostali način održiva poticanja rasta. Poduzetnici i menadžeri u Hrvatskoj sigurno nisu nesposobniji od političara, sindikalnih vođa, sudaca, novinara, liječnika... Hrvatskoj treba projekt uspostavljanja zdrava savezništva politike i gospodarstva. Zemlje s duljom tradicijom neprekinute državnosti znaju kako se to radi. Dovoljno je pogledati kako to funkcionira u Turskoj. Mlade države brzo moraju naučiti lekciju.
Naravno da je osnova svega slobodna tržišna utakmica. Pokazalo se, međutim, da tržište ima mnogo nesavršenosti. Pusti li se u maloj, uvozu otvorenoj državi poput Hrvatske da isključivo tržište odredi tko će opstati, a tko propasti, za nekoliko godina neće ostati kamen na kamenu od domaćeg poduzetništva. A samo naivci - ili interesno zainteresirani - mogu vjerovati da je uz ostale neizmijenjene uvjete svejedno je li neka tvrtka u domaćem ili stranom vlasništvu. Nedavna tvrdnja da nijedan strani trgovački lanac u Hrvatskoj ne ostvaruje dobit zanimljiv je primjer kako se dobit legalno izvlači u matičnu zemlju i ondje na nju plaća porez, tj. puni proračun. Države koje nemaju dobru sinergiju sposobne vlade i kapitala gube globalnu utakmicu. Prvi je korak da političari preuzmu politički rizik podupiranja biznismena. A drugi je da poduzetnici prihvate da nisu svi bezgrešni genijalci. Do tada - Mađari će nam držati lekcije.