Financiranje startupa ili male i srednje tvrtke često je hod po rubu. Teško je znati hoće li sve troškove poslovanja uspjeti pokriti bootstrappingom, a za bilo kakve veće razvojne projekte tu je još niz nepoznanica kako će i hoće li uopće namaknuti potrebna sredstva. U tim se slučajevima najčešće računa na privlačenje sredstava iz fondova, kredit, odobrovoljavanje FFF-ova (friends, family and fools) ili pak poslovnih anđela. Neizvjesnost oko financiranja predstavlja prilično veliku blokadu u razvoju biznisa, stoga se svaka nova metoda prikupljanja kapitala dočekuje s velikim zanimanjem.
Blockchain tehnologija omogućila je nastanak token ekonomije, nove uzdanice u nemilosrdnom svijetu financiranja. Potpuno novi izum bez regulatornih i pravnih okvira naišao je, očekivano, na plodno tlo. Izdavanje digitalnih tokena po nižoj cijeni s premisom da će biti vrijedni kada se izlistaju na kriptoburzi omogućilo je mnogim startupima da prikupe kapital i ostvare svoje poslovne snove. Model koji smo upravo opisali zove se javna ponuda kriptovaluta, poznato i pod kraticom ICO (eng. Initial Coin Offering). Ulagači su objeručke prihvatili model zbog velike i instantne likvidnosti te munjevite brzine trgovanja. Dakle, trgujući kriptovalutama izbjeglo se višegodišnje čekanje koje krasi klasične načine ulaganja pri kojem ulagatelj ne može trgovati svojim dionicama dok se startup jednom ne izlista.
Neke javne ponude kriptovaluta investitorima su zaista dostojanstveno napunile džepove. Savršen primjer za to je token ether koji se davne 2014. prodavao preko javne ponude kriptovaluta po 30 centi, a svi koji su bili strpljivi i čuvali svoj token, krajem 2017. itekako su mogli zaraditi jer je vrijednost ethera premašivala 400 dolara. Te je godine nastupila prava groznica. Svi su htjeli isprobati revolucionaran, nov način financiranja, a pionirima se priključilo i nekoliko hrvatskih tvrtki kao što su Digital Asset Power Play, Tolar, Beyond Seen Screen. Prema izvještajima, samo u toj godini na svjetskoj razini uz ICO prikupljeno je šest milijardi dolara.
Tamna strana ICO-a
Popularna metoda imala je, međutim, ozbiljnih zamjerki. Dovoljno je bilo predstaviti neku zamisao, napisati dokument (Whitepaper) s planom kako će se ideja realizirati, izraditi tokene i ka-ching, bubrenje budžeta moglo je započeti. Ulagači su novac polagali u obećanje uspješnosti koja ničime nije bila zagarantirana. Prikupljeni novac mogao se slobodno trošiti. Tržište je bilo divlje i ubrzo su ljudi prozreli kako brzinski zaraditi na tuđoj naivnosti.
Prijevare velikih razmjera u kojima bi inicijatori javne ponude kriptovaluta po završetku kampanje uzeli novac i zbrisali, naslagale su sloj nepovjerenja i uništile reputaciju ICO-u. Možda i najveća prijevara u kriptopovijesti je ICO za OneCoin kojim je prikupljeno oko četiri milijarde dolara. Kad je svojevrsno zaštitno lice OneCoina Ruja Ignatova nestala, pao je zastor iza kojeg se skrivala agresivna ponzi shema utemeljena na lažnim obećanjima. Samo u tom slučaju nasamareni su milijuni ljudi, a to je tek jedna obmana u velikom nizu.
Nisu pomogli ni regulatori koji su krenuli u istragu nisu li tokeni zapravo vrijednosnice koje su zakonski veoma jasno definirane i nisu li pokretači ICO postupaka zaobilazili zakon. Kad uskoče redari i počnu prijetiti kaznama, party je definitivno gotov. No, nije svugdje. U zemljama sa slabijom jurisdikcijom i dalje se provode ovakvi postupci financiranja. Srećom, u većini svijeta inovativno kriptotržište iznjedrilo je prihvatljivije modele financiranja koji su zadržali prednosti ICO-a, a minimizirali rizike.