Tunel Učka: Kako je Istra cestovno sjedinjena s ostatkom Hrvatske

Više od 15.000 ljudi okupilo se u nedjelju 27. rujna 1981. na otvorenju tunela Učka, jednog od najvećih prometnih projekata u Hrvatskoj svoga vremena. Tunel dug 5062 metra nije bio samo građevinski pothvat nego i simbol prometnog povezivanja Istre s ostatkom Hrvatske.

Susret u utrobi Učke

Cijeli taj zahtjevni projekt pratila je velika doza skepse. U jednom je trenutku čak predloženo da se odustane od proboja Učke, te da se Istra spoji tzv. otočkom vezom, odnosno mostovima preko Krka  i Cresa.

Gradnja je ipak počela u kolovozu 1976., a radnici splitskog Konstruktora, koji su tunel probijali s kvarnerske strane, i zagrebačke Hidroelektre, koja je napredovala iz Istre. Prvi su se put pozdravili kad je posljednja mina aktivirana 5. svibnja 1978. - u 4:15 sati ujutro napravila je rupu kroz koju se napokon 'vidjelo svjetlo na kraju tunela'. Odstupanje između dviju ekipa koje su tunel probijale sa suprotnih strana iznosilo je svega pet centimetara, što se i danas smatra izvanrednim inženjerskim postignućem.

Prometno sjedinjenje Istre s maticom

Tunel je otvoren u sklopu obilježavanja 38. obljetnice odluka o sjedinjenju Istre s maticom zemljom, što događaju daje dodatnu simboličku dimenziju. Tunel nije samo skratio putovanje između Kvarnera i Istre nego je omogućio brzu, sigurnu i cjelogodišnju cestovnu vezu preko planinskog masiva koji je stoljećima predstavljao prirodnu prepreku. 

Iako je Istra geografski dio hrvatskog prostora, prometno je dugo bila izdvojena. Učka i Ćićarija stoljećima su otežavale veze s riječkim i zagrebačkim područjem. Putovanje preko prijevoja bilo je sporo, osobito zimi, a razvoj turizma i gospodarstva stalno je nailazio na ograničenja tadašnje prometne mreže.

Zbog toga je otvaranje tunela 1981. doživljeno kao početak nove ere. Istra je prvi put dobila brzu, sigurnu i cjelogodišnju modernu cestovnu vezu s ostatkom zemlje, što je posebno značilo stanovništvu, gospodarstvu i sve snažnijem turizmu.

Druga cijev i kraj prometnog uskog grla

Od kraja 1995. tunelom upravlja koncesionar, francusko-hrvatska tvrtka BINA-Istra, predvođena francuskom grupacijom Bouygues, koja je do 2006. izgradila i prvu fazu Istarskog ipsilona u poluprofilu.

Više od četiri desetljeća nakon otvorenja promet kroz Učku višestruko je porastao. U vrhuncu turističke sezone i više od 20.000 vozila dnevno prolazi kroz tunel koji je postao jedno od najvećih prometnih uskih grla u Hrvatskoj.

Godine 2024. otvorena je druga cijev tunela Učka, a tijekom 2025. dovršena je i obnova izvorne cijevi. Time je prvi put omogućen puni profil kroz planinu, znatno veća sigurnost prometa i veći kapacitet povezivanja Istre s ostatkom Hrvatske. No projekt time nije završen.

Autocestom od Zagreba do Istre 

Trenutačno se gradi posljednja dionica punog profila između Matulja i tunela Učka. Tek početkom 2027., gotovo pola stoljeća nakon otvorenja tunela Učka, Istra će prvi put biti autocestom u punom profilu povezana sa Zagrebom i ostatkom Hrvatske.

Drugim riječima, proces koji je započeo otvaranjem prve tunelske cijevi 1981. tek će sada biti u potpunosti dovršen.

Od prvih pokušaja do studije iz 2026.

Ideja o željezničkom probijanju Učke znatno je starija od cestovnog tunela i seže još u 19. stoljeće. Nakon Drugog svjetskog rata ponovno je aktualizirana, a 1951. čak je počela gradnja tunela iz smjera Poljana, no radovi su ubrzo obustavljeni. Predsjednik Franjo Tuđman 1993. otvorio je pripremne radove za novi, 14,37 kilometara dug tunel Ćićarija, ali ni taj projekt nije zaživio. Aktualiziran je 2008. u sklopu velikih planova izgradnje nizinske pruge prema Rijeci.

Napokon je u svibnju 2026. učinjen konkretan korak – ugovorena je izrada studije za željezničku vezu s hrvatskom željezničkom mrežom. Središnji objekt buduće trase bio bi približno 15 kilometara dug željeznički tunel Ćićarija.

Više od tunela

Kad je 27. rujna 1981. otvoren tunel Učka, Istra je probila svoju najveću prirodnu prometnu prepreku. Četrdeset i pet godina poslije otvorene su obje tunelske cijevi, dovršava se autocestovna veza prema Zagrebu, a ponovno se govori i o željezničkom tunelu kroz planinu.

Malo koji infrastrukturni projekt tako jasno pokazuje hrvatsku prometnu povijest: od poluotoka koji je desetljećima bio djelomično izoliran, do regije koja bi uskoro mogla imati i punu autocestovnu, a jednog dana i modernu željezničku vezu s ostatkom zemlje.