Od bicikla do tvornice: RIPS danas proizvodi 4 milijuna lampiona

U RIPS-ovu pogonu u Karlovcu svijeće se proizvode uza zvuk desetaka strojeva, miris parafina i stalno kretanje materijala iz jedne proizvodne faze u drugu. Na jednoj strani pogona parafin se priprema za lijevanje, na drugoj se pune lampioni, a gotovi proizvodi odlaze prema mjestu pakiranja i skladištu. Uz potpuno automatizirane linije još se mogu vidjeti i proizvodi koji nastaju ručno, ponajprije različite figurativne i ukrasne svijeće. Prije šest desetljeća sve je izgledalo posve drukčije. Kada je Nikola Salopek 1966. pokrenuo vlastiti posao, svijeće su se izrađivale u radionici uz obiteljsku kuću na Dubovcu, a kupci su se tražili na sajmovima i u crkvama. Do Ogulina i Slunja sa svijećama je znao odlaziti i biciklom. Danas njegov sin Zoran vodi posao s četrdesetak stalno zaposlenih, stotinjak strojeva i približno 2500 četvornih metara poslovnog prostora. RIPS na godinu proizvede oko četiri milijuna lampiona i preradi između 800 i 900 tona parafina, a posljednje četiri godine proizvodi i lampione od PVC-a.

Nikola, jedno od desetero djece iz Ogulina, zanat za medičara i svjećara izučio je u Križevcima. Nakon dolaska u Karlovac radio je kod vjenčanoga kuma, a 1966. pokrenuo je vlastiti obrt. U početku je ručno izrađivao jednostavne ravne svijeće s pomoću kotla i osnovnog alata, a posao je s vremenom proširio trgovinom na Dubovcu i novim vrstama svijeća. U toj je radionici odrastao i njegov sin Zoran.

Obiteljski posao

– Rodio sam se tu, uz radionicu, i odmalena sam pomagao ocu. Posao me uvijek zanimao. Sve se to događalo uz djetinjstvo, igru i školovanje, a onda sam postupno shvatio da me taj posao stvarno zanima –​ prisjeća se.

Budući da više nije postojala škola za svjećara i medičara, završio je kemijsku školu. Nakon povratka iz vojske otac mu je ponudio izbor između nastavka školovanja i rada u obrtu. Odabrao je posao i tako je počeo prijenos odgovornosti na novi naraštaj.

– Otac je vidio da znam raditi pa mi je rekao: 'Od danas sam ja tvoj radnik, a ti si gazda.' Tada nisam razumio koliko je to velika stvar. Tek sam poslije shvatio da me zapravo pripremao za samostalno vođenje posla – kaže Salopek.

Bilo je to sredinom osamdesetih godina prošloga stoljeća. S novim naraštajem počele su i veće promjene u proizvodnji.