Banke ne zanima samo kako poslujete, već možete li izdržati krizu

Naviknuli smo na to da su bankarski kriteriji ciklički poput svake krize, zaoštravanja i popuštanja smjenjuju se baš poput recesija i prosperiteta. No, kada se kriteriji zavrte za 180 stupnjeva, nije teško ustvrditi da se svijet doista promijenio. Naime, nedavno su četiri vodeća bankara na Liderovu Financijskom forumu ustvrdila kako se kriteriji odobravanja kredita poduzećima odmiču od standardnih pokazatelja (koji, naravno, i dalje vrijede) prema – budućnosti.

Točnije, tvrtke moraju podastrijeti 'dokaze' da su otporne na buduće krize. Lako reći, znatno teže učiniti, jer nitko nema pojma što nam se u ovom vremenu prepunom disrupcija svih vrsta može srušiti na glavu. Stoga smo konkretnije odgovore potražili, gdje drugdje nego u bankama.

Ponašanje poslovnog modela

Iz PBZ-a, čiji je predsjednik Uprave Dinko Lucić prvi ustvrdio kako se kriteriji mijenjaju, poručuju kako je u posljednjih nekoliko godina, a osobito nakon pandemije i izbijanja rusko-ukrajinskog sukoba, došlo do bitne promjene u načinu na koji banke pristupaju procjeni kreditne sposobnosti. Fokus se više ne stavlja dominantno na povijesne financijske rezultate, već na otpornost poslovnog modela i sposobnost klijenta da servisira obveze u budućnosti, uključujući u nepovoljnim, ali realnim scenarijima. Kažu kako ključno pitanje više nije može li poduzeće danas uredno servisirati dug, nego hoće li to moći činiti i u okolnostima promjene tržišta, rasta troškova, regulatornih zahtjeva ili drugih vanjskih šokova.

Razumljivo, no i poduzećima je važno znati koji su to alati kojima se takvo što može procijeniti, posredno, što konkretno poduzeća moraju zadovoljiti i kakve dokaze pružiti. U PBZ-u vele kako se u praksi otpornost poslovnog modela procjenjuje kombinacijom nekoliko elemenata.

– Forward‑looking analiza novčanog toka, pri čemu se ključnom smatra sposobnost generiranja održivog operativnog novčanog toka tijekom cijelog trajanja kredita. Projekcije moraju biti utemeljene na realnim pretpostavkama i jasno povezane s poslovnim planom i strategijom društva. Potom, scenarijska analiza i stres testovi, koji nadilaze formalni prikaz i služe za provjeru kako se poslovni model ponaša u slučaju pada prihoda, rasta ulaznih troškova, povećanja kamatnih stopa ili gubitka ključnih kupaca. Cilj je utvrditi ostaje li servisiranje duga održivo i u takvim okolnostima - tumače u banci.

Dodaju kako kvalitativna analiza poslovnog modela uključuje procjenu stabilnosti prihoda, razine koncentracije kupaca i dobavljača, fleksibilnosti troškova, tržišnog položaja, konkurentskih prednosti te izloženosti regulatornim i tehnološkim promjenama. - Procjena ESG i tranzicijskih rizika, koji se danas promatraju kao sastavni dio kreditnog rizika. Posebna se pažnja posvećuje energetskoj intenzivnosti poslovanja, potrebi za budućim ulaganjima radi usklađenja s regulativom te potencijalnom riziku smanjenja vrijednosti imovine ili poslovnog modela u procesu zelene tranzicije – tumače u banci.

Kako bi uspješno prošla tu razinu procjene, poduzeća se u pravilu moraju kvalitetno pripremiti i dostaviti jasan i konzistentan poslovni plan, financijske projekcije povezane s poslovnom strategijom, identificirane ključne rizike i mjere njihova ublažavanja, osnovne informacije o ESG izloženostima i planovima prilagodbe. Dakle, dobra povijest poslovanja više nije dovoljna ako nije potkrijepljena vjerodostojnim pogledom u budućnost.

Holistički pristup

Slično kažu i u Zagrebačkoj banci. Prilikom odobravanja plasmana poduzećima, fokus nije (samo) na pojedinačnim pokazateljima, već se koristi holistički pristup koji obuhvaća sve aspekte poslovanja poduzeća. Uz uobičajene pokazatelje (poput odnosa duga i EBITDA-e, koeficijenta pokrića duga...), u analizama otpornosti Zaba koristi povijesne podatke poslovanja poduzeća, pri čemu i razdoblja recentnih kriza ako su relevantna (recimo, covid, rusko-ukrajinski rat, rat na Bliskom istoku) te načine kako su se nosila s raznim utjecajima poput porasta troškova sirovina i materijala, radne snage i energenata.

– Ti se podaci stavljaju u kontekst trenutačnog vremena i makroekonomskih očekivanja, ali i konkretne pozicije pojedinog poduzeća u smislu njegove samostalne financijske i tržišne snage. Poduzeća sama izrađuju projekcije poslovanja za naredno razdoblje, koje banke koriste u svojim procjenama tako da dodatno stresiraju određene varijable i utjecaje te sagledavaju dostatnost novčanih tokova za uredno servisiranje budućih financijskih obveza – poručuju iz Zabe.

Na pitanje koliko se, uz sve to, treba fokusirati i na ESG, kažu kako unatoč sve jačem naglasku na zelene i ESG politike, temeljna financijska analiza i dalje ostaje ključni preduvjet svake kreditne odluke. – U odnosu na 2019., struktura se kriterija za odobravanje kredita nije radikalno promijenila, ali je značajno nadograđena. ESG aspekti danas imaju izraženiju ulogu i integrirani su u kreditne politike i procjenu rizika, osobito u sektorima koji su izloženiji okolišnim ili regulatornim izazovima. ESG kriteriji u pravilu ne zamjenjuju financijsku održivost projekta ili poduzeća, već djeluju kao dodatni kriterij procjene - tvrde u najvećoj domaćoj banci.

Drugim riječima, poduzeće mora zadovoljiti standardne financijske uvjete, ali istodobno mora pokazati da odgovorno upravlja ESG rizicima kako bi dokazalo održivost svog poslovnog modela i izbjeglo ograničenja vezana uz dostupnost financiranja, zaključuju u Zabi.

ECB-ova pravila

Da su se stvari stubokom promijenile, potvrđuje i Tomislav Baksa, direktor Direkcije upravljanja kreditnim rizikom tvrtki u Erste banci. On kaže kako se regulativa koja propisuje pravila odobravanja kreditnih plasmana za tvrtke, i male i velike, značajno promijenila u odnosu na 2019./2020. godinu.

– S uvođenjem novih normi (EBA - Guidelines on loan origination and monitoring), Europska središnja banka uvela je pravila koja obvezuju banke da, uz uobičajenu analizu budućeg novčanog toka tvrtke koja se financira, u nekim slučajevima provedu i 'analizu osjetljivosti' tih poslovnih planova. Te analize uključuju i provjeru otpornosti poslovnih planova na vanjske utjecaje koji su kontinuirano prisutni u posljednjih šest godina, poput Covida – koji je poremetio opskrbne lance i unio dodatne troškove u poslovanje u vidu zaštite radnika, rata u Ukrajini koji je donio značajan porast troškova energenata ili rasta kamata zbog zauzdavanja inflacije, odnosno novih ESG normi koje povećavaju troškove poslovanja - tvrdi Baksa.

Sve to tjera današnje bankare da često propituju klijente koliko su spremni na ovakve krizne situacije. - Određena doza nesigurnosti postala je svakodnevica, pa je i planiranje poslovanja iznimno teško na kraće i dulje rokove - kaže Baksa dodajući kako banka često uz klijentov poslovni plan očekuje i neki konzervativniji plan poslovanja, odnosno da poduzetnici aktivno promišljaju o svojem poslovanju u slučaju kriznih stanja koja ne moraju biti samo globalna, već i lokalna.

Izradite sami svoj plan

U suprotnome, banka sama provodi analizu na temelju dostupnih podataka, odnosno specifičnih makroekonomskih predviđanja o industriji u kojoj klijent radi. Banka stoga upućuje klijente da sami izrade vlastiti konzervativni plan poslovanja kako banka ne bi precijenila učinke na njegovo poslovanje. Neki od indikatora koje banka gleda u takvim planovima poslovanja su koeficijent pokrića duga - DSCR, omjer održivosti duga NetDebt/EBITDA i slično. Iznosi tih indikatora ovise od banke do banke, ali ono što regulator očekuje jest da prvi bude na razini od minimalno 1,1x, dok omjer održivosti duga ne bi trebao prelaziti 6x.

– Razine tih indikatora ovise i o individualnim poslovnim modelima i industrijama u kojima tvrtke posluju. Sposobnost generiranja budućeg cash flowa najvažnija je komponenta kod procjene poslovnih planova i odluke o financiranju, no važne su komponente za odluku o financiranju i kolaterali koji se daju kao instrumenti osiguranja, kao i povijest poslovanja. Kombinacija ove tri komponente temelj je kojim se banka vodi kod donošenja kreditnih odluka – tumači Baksa.

Kada je riječ o zelenim politikama EU, banke su i dalje najvažniji dionik tog procesa, jer se od njih zahtijeva da aktivno djeluju na poslovnu praksu tvrtki na način da financiraju 'zelene i održive' projekte, dok druge sankcioniraju.

U PBZ-u dodatno preciziraju kako se, u usporedbi s vremenom prije 2020. godine, struktura kriterija odobravanja kredita značajno promijenila. Dok su ranije dominantnu ulogu imali povijesni financijski pokazatelji (omjer duga i EBITDA-e, pokriće otplate godišnje glavnice i kamate povijesnim operativnim novčanim tokom...) koji su predstavljali prilično pouzdane pokazatelje rizika, s velikom vjerojatnošću pouzdanosti, danas se zbog geopolitičkih i tržišnih turbulencija i smanjenja prediktivnosti povijesnih pokazatelja veći dio nalazi upravo u procjeni otpornosti poslovnog modela.

U praksi to znači da forward‑looking analiza, analize senzitivnosti i kvalitativna procjena strategije zajedno čine značajan dio ukupne procjene kreditne sposobnosti, dakle, postaju dominantni čimbenici procjene rizika.

Tvrtke će očito morati zaposliti matematičare koji odlično barataju matematikom vjerojatnosti. Ili, zašto ne, aktuare, koji za osiguravatelje procjenjuju mogućnost ostvarenja rizika. Vremena su se doista promijenila.