Anušić: Srbija gomila ofenzivno oružje, ne znam što će im to

Europa je, smatra ministar, danas suočena s novim izazovom i mora mijenjati način funkcioniranja kada je riječ o sigurnosti i obrani, tim više što današnja geopolitička situacija zahtijeva kompleksniji i sofisticiraniji pristup.

- EU mora nastupati kao jedinstvena cjelina, osobito kada je riječ o istočnim granicama koje su u izravnoj opasnosti. Baltičke države, Finska, Rumunjska, Bugarska, ali i Hrvatska, trebale bi imati poseban tretman i potporu unutar EU-a jer bi mogle biti iduće na meti. Osim toga, tu bi se u budućnosti moglo testirati koliko je NATO spreman braniti svoje granice - rekao je Anušić upozorivši na zabrinjavajuću retoriku u susjedstvu i činjenicu da se Srbija godinama naoružava, kupujući složene i skupe ofenzivne sustave.

- Ne znam što će im to, ali mi moramo zaštititi svoje granice, svoj prostor i svoj narod - smatra ministar.

Osvrnuo se i na odnos sa Sjedinjenim Državama, podsjetivši da je američki predsjednik još u prvom mandatu tražio povećanje izdvajanja za obranu. No, Europa nije učinila ništa, samo je povećala izdvajanja za obranu na dva postu, ali to je jedno, kaže. Sposobnost za obranu je nešto sasvim drugo.

Na ministra se nadovezala zastupnica u Europskom parlamentu Željana Zovko, članica Odbora za sigurnost i obranu, koja je istaknula da se ne bi složila s ministrovom ocjenom da se EU nije pripremao. Podsjetila je da je još 2014. odlučeno da Unija dobije povjerenika za obranu, a tu funkciju danas obnaša Andrius Kubilius. Iako je obrana u nadležnosti država članica, povjerenik raspolaže financijskom omotnicom namijenjenom cijeloj europskoj obrambenoj industriji.

Na konkretne prepreke ukazao je Goran Basarac, predsjednik Uprave agencije Alan. Europski obrambeni fond, koji je trajao do 2025., prema njegovim riječima, pokazao je da su 60 do 70 posto sredstava povukli veliki integratori poput Rheinmetall, Thales Group i MBDA, dok su mala i srednja poduzeća dobila znatno manji dio. Hrvatska, rekao je, ima što pokazati, osobito u segmentu malih i srednjih tvrtki, ali je tu u situaciji u kojoj jest.

- U studenome 2022., u kontekstu zajedničke nabave streljiva i opreme, identificirano je 15 domaćih tvrtki koje mogu sudjelovati, a najdalje je otišao proizvođač kaciga Šestan-Busch. Postoji i čitava plejada tekstilnih kompanija spremnih za uključivanje. No, natječaji koji su trebali pratiti zajedničku nabavu nisu bili usklađeni s početnim planovima.

Segment lakog naoružanja brzo je ispao iz zajedničkog modela jer svaka država ima vlastitu jurišnu pušku, što je pokazalo neujednačenost politika. Zajednička nabava zadržala se uglavnom na streljivu, gdje postoji jedinstveni standard. Dodatni je problem kriterij prema kojem potencijalni prijavitelj mora imati promet od 50 milijuna eura, što je za većinu hrvatskih tvrtki nedostižno - rekao je Basarac.

Srđan Kovačević, suosnivač i direktor Orqe, jedna od tvrtki čiji se bespilotni sustavi nalaze u operativnoj uporabi u desetak vojski država Saveza, istaknuo je da njegova kompanija u pojedine programe za fondove EU može ulaziti samostalno, pod uvjetom da nema administrativnih zapreka. No, naglasio je, i suradnja s velikim sustavima može biti korisna, osobito u razvoju bespilotnih tehnologija u kombinaciji s eksplozivnim sredstvima, što manja tvrtka poput njihove ne može razvijati sama.

- Orqa posluje u više od dvadeset članica NATO-a, što pokazuje da hrvatske tvrtke mogu biti konkurentne i izvan nacionalnih okvira - rekao je Kovačević.

Zovko je zatim naglasila da unutar EU-a postoje različite političke vizije, od federalne do suverenističke Europe, što stvara razlike u pristupu obrambenim politikama. Zbog toga, smatra, ne treba očekivati spektakularne planove, nego postupni rad na uklanjanju prepreka i jačanju kapaciteta.