Od privatizacije Nikole Tesle za kikiriki do hrvatskog hi-tech uspjeha

Fond za privatizaciju iz 90-ih godina prošlog stoljeća dobrim je dijelom odgovoran za uništavanje hrvatske industrije. Međutim, svako pravilo ima izuzetaka. Na sjednici Upravnog odbora Fonda održanoj 27. veljače 1995. donesena je odluka o prodaji 49,07 posto dionica tada jedine hrvatske proizvodne telekomunikacijske kompanije Nikola Tesla švedskom Ericssonu. Deset dana kasnije potpisan je i dotad najveći kupoprodajni ugovor od 70 milijuna DEM, i tvrtka je počela poslovati kao Ericsson Nikola Tesla.

Sapunica od tri godine

No, nije sve išlo glatko. Privatizacijska sapunica - Santa Barbara, kako su je nazvali novinari - počela je još 1992. Kad je Tesla krenuo u pretvorbu zaposleni su odmah odlučili preuzeti vlasništvo nad 50 posto tvrtke, a ostatak su namijenili dugogodišnjem švedskom partneru. Tesla je, naime, još od 1953. proizvodila automatske telefonske centrale po Ericssonovoj licenci. 

Švedski pregovarači uspjeli su uvjeriti Fond da je procjena prevelika, i srušena je sa 172 milijuna DEM na 133,16 milijuna. Sadašnji i bivši zaposlenici odmah su upisali 50 posto dionica, Fond zadržao simboličkih jedan posto, a ostatak je bio namijenjen Ericssonu.

Primjedbe na cijenu i model plaćanja

Bilo je tada primjedbi da Hrvatska prejeftino prodaje jednu od svojih najboljih tvrtki, a sporan je bio i način isplate. Dogovoreno je da Ericsson samo 20 milijuna DEM plati u gotovini, 25 milijuna DEM platit će opremom HPT-u, koji će to proslijediti u državni proračun, a za preostalih 25 milijuna DEM teretiti Teslu, koja će u toj vrijednosti otkupiti Ericssonove licence. Tako Hrvatska nije prodala samo Teslu, nego gotovo monopolski, a svakako dominantan položaj na domaćem telekomunikacijskom tržištu.

No, u Tesli su bili zadovoljni. Uostalom, Uprava je i vodila cijeli posao u švedskom smjeru. I tri udruge malih dioničara složile su se s novim vlasnikom. Čak su i sindikati - nakon iscrpljujućih pregovora o otpremninama - pristali.

Trideset godina razvoja

Tada se govorilo o smanjenju broja zaposlenih sa 3000 na 2000. do kraja stoljeća. No, stvarnost je bila još teža. U recesiji nakon 2008. ENT je zapošljavao manje od 1600 ljudi. Međutim, u 2024. je ENT imao gotovo 2700 zaposlenih, koji su ostvarili 7,5 puta veće prihode nego prije privatizacije. Čak i kad se uzme u obzir inflacija od oko 136 posto, jasno je kako se tvrtka razvijala u ovih 30 godina. 

Ugovor o kupoprodaji Nikole Tesle potpisali su s hrvatske strane ministar privatizacije Ivan Penić sa supotpisnicima Milivojem Pejkovićem (direktor Tesle) i Matom Perakom (direktor HPT-a), a sa švedske predsjednik Ericssona Håkan Jansson

Švedski principal nikad nije ni pokušao dokupiti većinski paket, i u Hrvatskoj se ponašao više partnerski nego samo vlasnički. Inženjeri iz Zagreba imaju prilike upoznati se s najnovijim tehnologijama u sjedištu kompanije, a ENT nije samo jedan pogon, nego je u Zagrebu i jak istraživački dio, pa je tako ENT nosilac razvoja 5G mreže za cijeli koncern. 

Uloga Gordane Kovačević

Velik dio zasluga za takav razvoj ima Gordana Kovačević, koja je donedavno, punih 20 godina, bila na čelu zagrebačke kompanije. Za to se vrijeme profilirala u jednu od najutjecajnijih osoba na hrvatskoj poslovnoj sceni, i Lider ju je više puta proglašavao najmoćnijom ženom hrvatskog biznisa. 

Sve u svemu, iako je Tesla prodana za nisku cijenu s dvojbenim načinom plaćanja, ova privatizacijska sapunica iz današnjeg rakursa tehnološkog napretka, poslovnih rezultata, zaposlenosti i isplate poreza na dobit ipak je završila happy endom.