ESG bez CSRD-a: što je VRS i zašto ga male hrvatske tvrtke trebaju znati
Ante Žigman, Draženka Draženović Kostelac, Ivana Cepić, Gordana Gelenčer
Novi europski standardi omogućuju transparentnost i pristup kapitalu, a pritom štite operativnu fleksibilnost manjih tvrtki.
Nakon što je prvi dio konferencije 'ESG – Održiva budućnost' u fokusu imao zakonodavne promjene i rasterećenje gospodarstva kroz Omnibus I paket, nastavak skupa u organizaciji Lidera, koji se upravo održava u zagrebačkom hotelu Sheraton, jasno je pokazao da smanjenje administracije ne znači i smanjenje tržišnih očekivanja.
Dok se smanjuje broj izravnih obveznika, financijski sektor i lanci opskrbe uvode vlastita pravila igre u kojima održivost postaje ključni preduvjet za pristup kapitalu. Kako u tom labirintu zahtjeva osigurati transparentnost, a pritom ne ugušiti operativnu učinkovitost manjih poduzetnika, u svom je izlaganju otkrila Vali Marszalek, direktorica za ESG u Forvis Mazarsu, predstavivši novi 'zajednički jezik' europskog tržišta – Dobrovoljni standard izvještavanja (VRS), koji je Europska komisija službeno objavila početkom svibnja.
Razvoj ovog standarda usko je povezan s paketom Omnibus I, ali je njegova primarna zadaća stvoriti univerzalni i zajednički jezik za komuniciranje održivosti između malih tvrtki i njihovih ključnih partnera, poput banaka, investitora i velikih kupaca.
Marszalek je pojasnila kako standard popunjava prazninu za poduzeća koja nisu zakonski obveznici, ali se suočavaju s intenzivnim tržišnim zahtjevima za ESG podacima.
- Glavna prednost ovog okvira je njegova proporcionalnost, jer od poduzetnika zahtijeva znatno manje resursa i informacija u usporedbi s općim ESRS standardima, čime se sprječava prelijevanje golemog administrativnog tereta s velikih korporacija na njihove dobavljače - rekla je.
Modularni standard
Tvrtke koje usvoje ovaj standard dobivaju priliku za jasnu diferencijaciju na tržištu i lakše upravljanje dijalogom s dionicima, a ujedno se pripremaju za budući rast i eventualni prelazak pragova za zakonsku obvezu, kaže Marszalek i dodaje da je standard postavljen modularno, nudeći osnovni modul za početnike te specifične module za javno izvještavanje i zahtjeve poslovnih partnera, kao i sveobuhvatni modul s minimalnim zahtjevima za sva ostala poduzeća. Forvis Mazars sažeo je sve u Vodič za VSME u kojem su sve potrebne informacije o Dobrovoljnom standardu.
Trenutačno se nalazimo u ključnom razdoblju jer javno savjetovanje o nacrtu traje do početka lipnja, a konačno usvajanje delegiranog akta u Bruxellesu očekuje se do kraja drugog kvartala ove godine. Nakon razdoblja nadzora od strane Europskog parlamenta i Vijeća, VRS će postati službeno priznat alat koji omogućuje održivo poslovanje bez gušenja poduzetničke slobode prekomjernom papirologijom.
- Ovaj dobrovoljni okvir predstavlja strateški odgovor na potrebu za transparentnošću koja ne ugrožava operativnu učinkovitost manjih gospodarskih subjekata – zaključila je Marszalek, koja će na koncu konferencije ESG – Održiva budućnost održati i radionicu pod nazivom 'Financijska perspektiva - Dobrovoljno izvještavanje kao 'zajednički jezik' između banaka, kompanija i dobavljača'.
A da se dobrovoljno izvještavanje ne odnosi samo na kompanije, nego i na regulatore, podsjetila je Sandra Švaljek, zamjenica guvernera Hrvatske narodne banke. Njezino je izlaganje pružilo dubinski uvid u rad i ciljeve Mreže za ozelenjivanje financijskog sustava (NGFS), globalne platforme osnovane 2017. godine na One Planet Summitu u Parizu.
Ta platforma, rekla je Švaljek, danas okuplja 152 člana i 24 promatrača s pet kontinenata. Članice NGFS-a pokrivaju više od 85 posto svjetskih emisija stakleničkih plinova te nadziru sve globalno sistemski značajne banke.
Mobilizacija kapitala
- HNB je postala punopravna članica ove 'Koalicije voljnih' u lipnju 2021. godine. Glavni cilj mreže je definiranje i promicanje najboljih praksi za upravljanje klimatskim i okolišnim rizicima u financijskom sektoru. Središnje banke i regulatori kroz NGFS nastoje mobilizirati kapital za zelene investicije i osigurati stabilnost sustava u kontekstu klimatske krize – navela je Švaljek.
Izlaganje je posebno istaknulo važnost nove generacije dugoročnih klimatskih scenarija koji služe kao podloga za stres-testove banaka. Ovi scenariji pomažu institucijama da predvide ekonomske i financijske učinke ekstremnih vremenskih događaja, što je ključno za očuvanje bonitetne stabilnosti, a Švaljek je pojasnila da se strategije monetarne politike moraju prilagoditi izazovima 'vrućeg svijeta' kako bi ostale učinkovite.
- Klimatski rizici dovode do znatnih financijskih rizika, stoga središnje banke i regulatori financijskog sustava radi ostvarivanja svojih zakonskih ciljeva i zadaća trebaju osigurati otpornost financijskog sustava na te rizike i potaknuti prelazak na održivo gospodarstvo – napomenula je Švaljek.
Tijekom ove godine fokus rada NGFS-a usmjeren je na ažuriranje Vodiča za supervizore, koji integrira klimatske rizike u redovnu bonitetnu superviziju. Posebna pozornost pridaje se i rizicima povezanim s prirodom, uključujući gubitak bioraznolikosti, što se obrađuje kroz takozvani 'Paket o prirodi'.
Razvijaju se i specifični alati za modeliranje koji analiziraju fizičke rizike, poput poplava ili suša, na bilance financijskih institucija. Švaljek je istaknula i važnost unaprjeđenja podataka o emisijama stakleničkih plinova kako bi procjene rizika bile što preciznije.
Otpornost na promjene
Klimatska otpornost i tranzicijski planovi postaju sastavni dio dijaloga s G20 i G7 skupinama, gdje NGFS daje ključne stručne inpute. Kroz ove aktivnosti, središnje banke nastoje osigurati da financijski sustav ne bude samo otporan na promjene, već i aktivan sudionik u financiranju prijelaza na niskougljično gospodarstvo. Naglašeno je da suradnja na međunarodnoj razini omogućuje usklađivanje standarda i izbjegavanje fragmentacije tržišta.
Zaključno, Sandra Švaljek je poručila da održivo financiranje više nije opcija, već nužnost za dugoročnu ekonomsku stabilnost Hrvatske i Europske unije. Sustavno praćenje i izvještavanje o ovim rizicima postaju standardni dio operativnog poslovanja svake moderne financijske institucije.
Gdje je Švaljek stala, nastavilo se u panel-raspravi o procjeni ESG rizika u kojoj su sudjelovali Ivana Cepić iz Zagrebačke banke, Draženka Draženović Kostelac iz HBOR-a te Ante Žigman, predsjednik Upravnog vijeća HANFA-e, uz moderatorsku palicu Gordane Gelenčer.
- Mi smo ESG rizike uključili u naše kreditne procese, koliko točno ovisi o ostalim kriterijima, oni su sastavni dio svih kriterija. Okolišni ili socijalni kriteriji nisu presudni, ali mogu biti kod nekih industrija. Za sve je tvrtke bitno da prije svega znaju upravljati održivošću – istaknula je Cepić. Reputacijski i regulatorni rizici znaju biti kod nekih toliko povećani da se kredit neće realizirati, ali ako kompanija posluje dobro, u pravilu bi trebala dobiti financiranje.
Žigman je govorio o zelenim obveznicama koje trebaju zadovoljiti određene ESG kriterije, jedini je problem što ih na tržištu nema previše. Nema velike nabave jer je kapital još uvijek jeftin, pa kompanije još uvijek nisu za to dovoljno motivirane. Nemamo ni dovoljno zelenih fondova, vjerojatno iz istog razloga.
U HBOR-u je pristup ESG rizicima uglavnom usmjeren na okolišne rizike, naglasila je Draženović Kostelac. S i G su manje zastupljeni kod njih, premda je bitno da su projekti usmjereni primjerice na osobe s invaliditetom, dok se u drugom slučaju gleda ipak određena upravljačka komponenta.
- HBOR traži najbolji način ili model za procjenu ESG rizika. Svjesni smo da su to sve i generalni pokretači svih rizika, pa smo se usmjerili prema modelima drugih razvojnih banaka, čije modele promatramo i razvijamo svoje strategije – istaknula je te dodala da su to posebno gledali kod turistički održivih kredita i kod ulaganja u proizvodne procese u industriji.
- Gledali smo to i kod kredita za javni sektor, sada imamo novi za energetsku učinkovitost poslovnog sektora – navodi Draženović Kostelac.
Žigman smatra da biti danas 'zelen' za regulatore i banke znači da treba malo detaljnije baciti oko, pogotovo zbog greenwashinga koji je danas jako raširen. I HBOR ima točno raspisane kriterije oko toga, imaju i podatkovnu infrastrukturu za praćenje i tu temu ozbiljno shvaćaju, kao i u Zagrebačkoj banci koja također ima definirane sve kriterije za takve kredite.
