Skupo gorivo ubrzava EV revoluciju u Europi

Prodaja električnih automobila u Europi raste, a analitičari predviđaju nastavak ovog trenda jer visoke cijene goriva, dodatno opterećene sukobima na Bliskom istoku, tjeraju potrošače na odmak od klasičnih motora s unutarnjim izgaranjem. Europske države godinama podupiru ovaj prijelaz, no aktualna energetska kriza potaknuta ratom u Iranu dodatno je naglasila važnost državnih poticaja u smanjenju ovisnosti o fosilnim gorivima.

Francuska predvodi

Francuska je jedan od najistaknutijih primjera takve politike. Drugo po veličini europsko gospodarstvo gotovo će udvostručiti izdvajanja za elektrifikaciju, povećavajući godišnji proračun s dosadašnjih 5,5 na čak 10 milijardi eura do 2030. godine. Paralelno se uveo i socijalni leasing za 100 tisuća vozila, kako bi električni automobili postali dostupni i onima koji ih dosad nisu mogli priuštiti.

Plan koji je predstavio premijer Sebastien Lecornu uključuje snažne subvencije za vozila i infrastrukturu, ali i inovativni program socijalnog leasinga koji bi trebao omogućiti prelazak na električni pogon građanima s nižim primanjima.

Podaci Europskog udruženja proizvođača automobila (ACEA) potvrđuju da je tržišni udio električnih vozila u Europskoj uniji u prva dva mjeseca 2026. godine dosegnuo gotovo 19 posto. Iako gotovo sve članice Unije nude određene porezne olakšice, iznosi i modeli potpora drastično se razlikuju.

Najsnažnije sustave izravnih poticaja trenutno imaju Italija i Cipar, gdje subvencije uz uvjet rashodovanja starih vozila mogu dosegnuti i 11 odnosno 20 tisuća eura. Slovenija nudi do 7.200 eura, dok Njemačka i Francuska svoje poticaje vežu uz visinu prihoda kućanstava.

Na drugoj strani su države koje ne nude spektakularne iznose, ali stvaraju sustav u kojem je posjedovanje električnog vozila dugoročno isplativije. Tu prednjači Norveška, koja je praktički eliminirala poreze na električne automobile, što je rezultiralo time da je udio električnih automobila u toj zemlji premašio 95 posto. Sličan model primjenjuju i zemlje poput Bugarske, Cipra, Portugala, Grčke i Mađarske, koje vlasnike potpuno oslobađaju naknada za registraciju i godišnjih poreza na cestovna vozila.

Hrvatski model

U tom kontekstu Hrvatska djeluje kao tipičan primjer nedovršene politike. Formalno, iznosi poticaja nisu zanemarivi. Kroz programe Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost građani mogu dobiti i do oko 9.000 eura za kupnju električnog automobila, uz ograničenje na približno 40 posto vrijednosti vozila. No ključni problem nije visina poticaja, nego način na koji se dodjeljuju.

Najnoviji poziv iz 2026. godine otvoren je 10. ožujka praktički je završen istog jutra. Predviđena sredstva iscrpljena su u svega nekoliko minuta, što je postalo standardni obrazac. Sustav u praksi funkcionira po principu 'najbržeg prsta', često kroz prijave putem prodajnih salona, pa kupnja električnog vozila više nalikuje utrci nego planiranoj investiciji.

Električna vozila pritom su u pravilu oslobođena posebnog poreza na motorna vozila, no širi spektar pogodnosti nije sustavno riješen. Porezne olakšice i operativne beneficije, poput povlaštenog parkiranja, postoje tek djelomično i ovise o lokalnim odlukama, što dodatno smanjuje predvidivost za kupce.

Stručnjaci iz ACEA-e ističu da je upravo cjenovna pristupačnost ključna točka prijeloma. Bez državnih intervencija koje smanjuju ulaznu barijeru, infrastruktura i širina ponude modela sami po sebi neće biti dovoljni za postizanje klimatske neutralnosti kojoj Europa teži. Poticaji ne služe samo kao financijska pomoć, već i kao jamstvo sigurnosti koje stvara povjerenje potrošača u tehnologiju budućnosti u trenutku dok se geopolitička situacija i tržište energenata neprestano mijenjaju.