Francuska novinarka ličkim krumpirom pogodila Vladu bolje nego oporba

Nemam mira ni za vikend – procijedili su kroza zube ministar poljoprivrede David Vlajčić i ministrica zaštite okoliša i zelene tranzicije Marija Vučković sjedajući za tipkovnicu računala. U vikend-objavi na društvenim mrežama valjalo im se obračunati sa Stéphane Horel, novinarkom francuskog Le Mondea, dobitnicom nagrade 'Europski znanstveni novinar' za istraživanje o razmjerima onečišćenja Europe 'vječnim kemikalijama' (PFAS). U intervjuu koji je dala Dori Kršul iz Telegrama Horel je govorila o aferi povezanoj s 37 tisuća tona otpada u Gospiću rekavši da je pronađena koncentracija od 200 nanograma po litri dvostruko viša od vrijednosti pri kojima se govori o 'žarištu onečišćenja'.

Ministar Vlajčić i ministrica Vučković (koja je prije vodila resor poljoprivrede) uzvratili su zbog naslova koji kaže da se Horel ne bi usudila jesti lički krumpir. Ministrica Vučković odgovorila joj je da u Francuskoj postoje 24 poljoprivredna proizvoda koja se proizvode u žarištima PFAS-a te je Le Mondeovoj novinarki brzinski nalijepila etiketu licemjerke s dvostrukim kriterijima. David Vlajčić zavapio je pak da se takvim napisima 'neosnovano i paušalno budi nepovjerenje u lički poljoprivredni proizvod'.

Da su čitali dalje od naslova, Vučković i Vlajčić vidjeli bi kako je Horel rekla da ne bi jela lički krumpir jer Vlada nije naručila sva potrebna istraživanja, stoga ne postoji dovoljno podataka da bi se mogla isključiti opasnost za zdravlje. U ovome teatru apsurda valja primijetiti kako su Vlajčić i Vučković skočili kao opareni u obranu ličkih poljoprivrednika iako su članovi Vlade koja je baš te poljoprivrednike i dovela u situaciju da se sumnja u zdravstvenu ispravnost svega što proizvode.

Koliko afera s odlagalištem u Gospiću pokazuje svu raskoš korupcije na hrvatski način, dokazuje i narativ vladajućih: govore isključivo o sanaciji odlagališta. Sanacija se podrazumijeva, no i dalje smo bez odgovora na niz mnogo važnijih pitanja. Primjerice, kako su tijekom nekoliko godina pristigle stotine tegljača s opasnim otpadom, kako je tvrtka Josipa Šinceka dobivala dozvole za rad, tko je izrađivao elaborate koji prethode dobivanju dozvola, zašto je neke elaborate izrađivala i sama Monika Šincek te, ono najvažnije, koliko su državni službenici uključeni u procvat uvoza opasnog otpada?

Očekivati od Vlade koja ignorira ta pitanja da naruči sva potrebna ispitivanja bilo bi previše, čak i za najnaivnije. Mnogo je lakše prozivati 'strane agente' preodjevene u ugledne novinarke koje 'kleveću i lažu'. Uostalom, pravu narav cjelokupne domaće političke elite pokazala je i prošlotjedna izvanredna sjednica Sabora na tu temu.

Oporbenim strankama, oboružanima nemaštovitim parolama, bilo je najvažnije osvojiti ponešto političkog profita za iduće istraživanje o rejtingu, Domovinski pokret još je jednom pokazao kako o bilo kojoj temi nema reći išta drugo osim optužiti Srbe, a vladajući su s lakoćom odbili sva četiri prijedloga predsjednika Republike Zorana Milanovića, koji nije htio prekidati svoj odmor i u sabornici osobno obrazložiti svoja stajališta. Stoga, hvala vam, Stéphane – vaših nekoliko rečenica više je pogodilo Vladu nego cijela oporba u 18 sati rasprave u Saboru.