Hladni ratovi: Kako je Kina SAD-u postala veći konkurent od Rusije

Dana 19. kolovoza 1870. rođen je Bernard Mannes Baruch, američki financijaš, burzovni mešetar, savjetnik predsjednika i jedna od najutjecajnijih figura američkog političkog života prve polovice 20. stoljeća. Ipak, unatoč impresivnoj poslovnoj i političkoj karijeri, njegovo je ime ostalo trajno povezano s pojmom koji je obilježio čitavu jednu epohu: hladni rat.  

Baruch je 16. travnja 1947. u govoru pred parlamentom Južne Karoline izjavio: ‘Danas smo usred hladnog rata.’ Time je opisao sve izraženije neprijateljstvo između dotadašnjih saveznika iz Drugoga svjetskog rata, SAD-a i Sovjetskog Saveza. Izraz se brzo proširio političkim i medijskim prostorom, te je postao općeprihvaćen naziv za globalno nadmetanje dviju supersila koje će obilježiti gotovo pola stoljeća svjetske povijesti. 

No Baruch zapravo nije bio autor same kovanice. Dvije godine ranije, još dok su se ruševine Drugoga svjetskog rata dimile diljem Europe, te oko Hirošime i Nagasakija, britanski književnik George Orwell u eseju You and the Atomic Bomb razmišljao je o svijetu kojim će dominirati nekoliko nuklearnih velesila. Predvidio je nastanak trajnog stanja napetosti između njih i upotrijebio izraz hladni rat (cold war). Orwellov opis svijeta obilježenog nuklearnim odvraćanjem pokazao se gotovo proročanskim.  

Ravnoteža straha

Danas se Hladni rat često pojednostavljeno prikazuje kao sukob kapitalizma i komunizma. Ideologija je svakako bila važna, ali u njegovoj srži nalazila se geopolitika. Washington i Moskva vodili su borbu za prevlast, za širenje vlastitih sfera utjecaja, za vojne baze, saveznike i strateške pozicije na svim kontinentima.  

Ključni element tog sustava bila je takozvana ravnoteža straha. Nuklearni arsenali dviju supersila postali su toliko razorni da je izravni rat između njih praktično značio obostrano uništenje. Upravo je taj paradoks desetljećima održavao relativan mir među velikima. 

To, međutim, nije značilo da ratova nije bilo. Samo su se vodili posredno. Koreja, Vijetnam, Afganistan, brojni afrički i latinoamerički sukobi postali su bojišta na kojima su se odmjeravali američki i sovjetski interesi, ali bez otvorenog rata između SAD-a i Sovjetskog Saveza.

Je li hladni rat doista završio?

Pad Berlinskog zida 1989. i raspad Sovjetskog Saveza 1991. zaključili su izvorni Hladni rat. Željezna zavjesa pala je zajedno s Berlinskim zidom i činilo se da je zapadni liberalni model odnio konačnu pobjedu.  

Ali povijest nije stala. Nestala je jedna podjela svijeta, no nisu nestali mehanizmi hladnoratovskog nadmetanja. Umjesto dva ideološka bloka pojavili su se novi centri moći, novi interesi i novi oblici sukoba.

Od geopolitike prema geoekonomiji

Možda je najveća razlika između nekadašnjih i današnjih hladnih ratova u tome što je težište sukoba znatno pomaknuto s vojne i prema gospodarskoj i tehnološkoj moći.

Tijekom 20. stoljeća supersile su se nadmetale za teritorije, saveznike i politički utjecaj. Danas se sve više natječu za kontrolu tehnologije, tržišta, proizvodnih lanaca i strateških resursa. Ako su nekad simbol globalne moći bili nuklearni projektili i tenkovske armije, danas su to najnapredniji mikročipovi, umjetna inteligencija, superračunala, satelitske mreže i kritične sirovine bez kojih moderna industrija ne može funkcionirati.

Drugim riječima, nekadašnje pitanje glasilo je: tko će vladati svijetom? Danas sve češće glasi: tko će kontrolirati resurse i tehnologije od kojih će svijet živjeti?

Novi hladni rat: Amerika i Kina

Najizraženiji suvremeni hladni rat danas se vodi između SAD-a i Kine, dok se Rusija sve češće pojavljuje kao treći protagonist, ponajprije na geopolitičkom i sigurnosnom planu.

Ovdje ne postoji potpuna ideološka podjela niti željezna zavjesa. Štoviše, najveće sile gospodarski su snažno povezane. No upravo zbog toga bitka za tehnološku i ekonomsku dominaciju postaje još važnija.

Borba se vodi oko poluvodiča, umjetne inteligencije, 5G i 6G mreža, svemirskih tehnologija, pristupa rijetkim zemnim elementima i kontrole globalnih proizvodnih lanaca. Dok su tijekom 20. stoljeća supersile brojale bojeve glave, danas se sve pažljivije broje patenti, podatkovni centri i tvornice čipova.

Orwell je vidio najdalje 

Kada je 1945. pisao o svijetu podijeljenom između nekoliko nuklearnih sila, Orwell nije mogao znati kako će izgledati sljedećih osamdeset godina. Ali pogodio je bit problema. Velike sile možda neće uvijek ratovati izravno, no neće ni prestati biti suparnici.  

Dok je Hladni rat 20. stoljeća imao dva jasna tabora, današnji svijet obilježava nekoliko paralelnih hladnih ratova. Jedan se vodi za ekonomsku prevlast između Amerike i Kine, drugi za geopolitički utjecaj između Rusije i Zapada, a treći za kulturni i identitetski utjecaj između različitih civilizacijskih modela.

Upravo zato suvremeni svijet djeluje kaotičnije od onoga iz doba Orwellovog i Baruchovog Hladnog rata: neprijatelji više nisu uvijek jasno definirani, a bojišta više nisu samo teritoriji nego i tržišta, tehnologije, resursi, informacije i vrijednosti.