Franjo Josip: ‘dobri stari car’ čije se carstvo raspalo na 13 država

Franjo Josip, austrijski car i hrvatsko-ugarski kralj, rođen je 18. kolovoza 1830. Na prijestolju je proveo gotovo 68 godina, od revolucija 1848. do duboko u Prvi svjetski rat 1916., postavši jedan od najdugovječnijih europskih monarha i simbol čitave jedne epohe.  

Između dobrote i konzervativnosti

Malo je vladara o kojima postoje tako različita mišljenja. U hrvatskoj narodnoj predaji ostao je zapamćen kao ‘dobri stari car’, dok ga povjesničari često promatraju kao konzervativnog vladara koji nije uspio riješiti temeljne probleme multinacionalne Monarhije.  

Urbano naslijeđe

S jedne strane, njegova je vladavina bila vrijeme velikih infrastrukturnih i gospodarskih promjena. Izgrađene su željezničke mreže, modernizirana državna uprava, razvijeni gradovi i stvoreni temelji javnih institucija koje su u mnogim krajevima srednje Europe opstale desetljećima nakon raspada Austro-Ugarske. Upravo iz tog razdoblja potječe velik dio urbanog nasljeđa Zagreba, Rijeke, Osijeka i drugih hrvatskih gradova.  

Bachov apsolutizam

S druge strane, politička bilanca znatno je složenija. U prvim godinama njegove vladavine Hrvatska je prošla kroz razdoblje Bachova apsolutizma, kada su ugušene mnoge političke slobode i ojačana centralistička vlast iz Beča. Kasnije je Austro-ugarska nagodba iz 1867., a potom i Hrvatsko-ugarska nagodba iz 1868., Hrvatskoj donijela ograničenu autonomiju, ali ju je istodobno podredila ugarskom dijelu Monarhije. Time hrvatsko nacionalno pitanje nije bilo riješeno.

Nije spriječio mađarizaciju Hrvatske

Posebno su prijeporni bili pokušaji mađarizacije, odnosno jačanja mađarskog političkog i kulturnog utjecaja u Hrvatskoj. Franjo Josip često je nastojao balansirati između različitih naroda svojega carstva, ali je upravo stvaranjem Dualne Monarhije dao povlašten položaj Mađarima i Nijemcima, dok su slavenski narodi ostali nezadovoljni. Time su nacionalne napetosti bile odgođene, ali ne i riješene. 

Njegovi kritičari stoga tvrde da je bio više čuvar postojećeg poretka nego državnik reformator. Kad je Monarhija trebala duboke političke promjene i federalno uređenje koje bi zadovoljilo njezine brojne narode, Franjo Josip uglavnom je birao kompromise koji su čuvali kratkoročnu stabilnost. Dugoročno, takva je politika ostavila državu ranjivom na nacionalne sukobe koji su početkom 20. stoljeća postali sve izraženiji.  

Carica Sisi kao preteča princeze Diane

Ni njegov privatni život nije bio ništa manje dramatičan od političkog. Brak s bavarskom princezom Elizabetom, budućom caricom Sisi, započeo je kao romantična priča, ali se s vremenom pretvorio u vezu obilježenu udaljavanjem, dvorskim pravilima i osobnim tragedijama. Sisi je postala jedna od najpopularnijih žena svoga doba. Mnogo prije princeze Diane, Europa je imala Sisi. Poput Diane, bila je predmet golemog javnog interesa, ikona stila i žena koja se teško mirila s ograničenjima što ih je donosio život na dvoru.

Obiteljske tragedije

Obitelj je pratila gotovo nevjerojatna serija tragedija. Kći Sofija umrla je u trećoj godini života. Brata Maksimilijana kao meksičkog cara strijeljali su pobunjenici. Sin i prijestolonasljednik Rudolf počinio je samoubojstvo u Mayerlingu 1889. godine. Carica Elizabeta ubijena je u atentatu 1898. U Sarajevu je 1914. ubijen i prijestolonasljednik Franjo Ferdinand. Franjo Josip nadživio je gotovo sve ključne članove svoje obitelji te posljednje godine života proveo svjedočeći postupnom urušavanju svijeta koji je desetljećima gradio. 

Ušao u rat koji je okončao Carstvo

Kada je nakon sarajevskog atentata Austro-Ugarska krenula u obračun sa Srbijom, car je odobrio politiku koja je pokrenula lanac događaja što će prerasti u Prvi svjetski rat. Premda odgovornost za rat nije bila samo njegova, teško je izbjeći zaključak da je stari car na kraju života sudjelovao u odluci koja je označila početak kraja i njegove države i europskog poretka kojem je pripadao.  

Zato je i danas teško dati jednostavnu ocjenu Franje Josipa. Bio je marljiv, savjestan i osobno skroman vladar. Modernizirao je državu, ali nije riješio njezine najveće političke probleme. Hrvatima je ostavio željeznice, škole i uspomenu na uređenu administraciju, ali i iskustvo Bachova apsolutizma, mađarizacije i neriješenoga nacionalnog pitanja.

'…Ali sada je sve gotovo'

Možda je upravo zato ostao tako zanimljiva povijesna ličnost: u narodnom sjećanju ‘dobri stari car’, a u povijesti simbol države koja je znala graditi pruge i institucije, ali nije znala pomiriti svoje narode.

Uostalom, carstvo kojim je vladao Franjo Josip raspalo se na područje koje se proteže kroz čak 13 današnjih država. Što bi stari konzervativac rekao na to 110 godina nakon smrti? Vjerojatno istu rečenicu koja mu se često pripisuje kao navodni komentar pri potpisivanju mobilizacije 1914. godine: 

- Ja sam uradio najbolje što sam mogao, ali sada je sve gotovo.