MMF otkrio koje će europske zemlje najbrže rasti do 2031.

Europa u drugu polovicu 2020-ih ulazi sa skromnim izgledima za gospodarski rast. Visok javni dug, starenje stanovništva, slaba produktivnost, još uvijek povišeni troškovi energije i geopolitička neizvjesnost trebali bi ograničavati rast znatno ispod razina na koje je europsko gospodarstvo bilo naviklo u snažnijim razdobljima.

Iz projekcija Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) u najnovijem izvješću World Economic Outlook proizlazi da bi eurozona između 2027. i 2031. trebala rasti prosječno oko 1,2 posto godišnje. Gospodarstvo Europske unije pritom bi trebalo bilježiti nešto višu prosječnu stopu rasta, oko 1,4 posto godišnje.

Usporedba s ostatkom svijeta dodatno naglašava europsko usporavanje. Globalno gospodarstvo u istom bi razdoblju trebalo rasti oko 3,2 posto godišnje, gospodarstva Azije u razvoju oko 4,6 posto, a Indija oko 6,5 posto godišnje.

Ipak, unutar Europe postoje gospodarstva koja znatno odudaraju od tog prosjeka. Među najbrže rastućima, prema projekcijama MMF-a, trebale bi biti Malta, Kosovo, Ukrajina, Srbija i Moldavija, čiji bi rast bio više nego dvostruko brži od prosjeka eurozone.

Manje ekonomije, veći rast

Na vrhu europske ljestvice nalazi se Malta, kojoj MMF u srednjem roku predviđa rast blizu četiri posto godišnje. Njezino je gospodarstvo posljednjih godina snažno raslo zahvaljujući turizmu, industriji internetskih igara na sreću (online gaming), financijskim i profesionalnim uslugama te priljevu stranih radnika.

No taj se model približava svojim granicama. Niska nezaposlenost, manjak radne snage i pritisak na infrastrukturu znače da Malta u sljedećoj fazi razvoja više neće moći računati samo na širenje broja zaposlenih. Ključ će biti rast produktivnosti.

Kosovo također ostaje među najbrže rastućim europskim gospodarstvima. Rast bi se trebao kretati oko četiri posto godišnje, uz potporu snažne domaće potrošnje, javnih ulaganja, doznaka dijaspore i mlade radne snage. Slabija strana tog modela ostaje velika ovisnost o uvozu i još nedovoljno razvijena izvozna baza.

Ukrajina je poseban slučaj. MMF joj predviđa prosječan rast od oko 3,8 posto godišnje, no ta projekcija počiva na pretpostavci postupne stabilizacije sigurnosnih prilika i početka opsežne obnove zemlje. Ako se takav scenarij ne ostvari, gospodarska bi slika mogla biti znatno nepovoljnija.

Srbija bi, prema projekcijama, trebala rasti nešto iznad 3,5 posto godišnje. Njezin zamah oslanja se na javne investicije, infrastrukturne projekte, pripreme za Expo 2027. u Beogradu te rastuću prerađivačku i izvoznu bazu. Moldavija pak računa na nastavak reformi, približavanje Europskoj uniji, doznake iz inozemstva i financijsku potporu europskih partnera.

Hrvatska iznad eurozone, ali ispod najbržih

Hrvatska se ne nalazi među pet najbrže rastućih europskih gospodarstava, no njezine projekcije i dalje su osjetno povoljnije od prosjeka eurozone.

Prema MMF-ovim procjenama, hrvatski realni BDP trebao bi porasti oko 2,7 posto u 2026., zatim 2,6 posto u 2027. i 2028. te 2,5 posto u 2029. i 2030. godini. Drugim riječima, Hrvatska bi tijekom druge polovice desetljeća trebala zadržati godišnji rast u rasponu od približno 2,5 do 2,7 posto.

To je otprilike dvostruko više od očekivanoga prosječnog rasta eurozone. U odnosu na gospodarstvo Europske unije, koje bi prema projekcijama trebalo rasti oko 1,4 posto godišnje, Hrvatska također ostaje iznad prosjeka.

Međutim, u usporedbi s najdinamičnijim europskim gospodarstvima, čiji se rast kreće između 3,5 i gotovo četiri posto godišnje, hrvatski tempo izgleda solidno, ali ne i iznimno.

Što nosi hrvatski rast?

Hrvatsko gospodarstvo posljednjih je godina raslo među bržima u eurozoni, ponajprije zahvaljujući snažnoj domaćoj potražnji, privatnoj potrošnji, turizmu i investicijama povezanima s europskim fondovima.

I u idućim godinama upravo će domaća potražnja i ulaganja ostati glavni oslonci rasta. Sredstva iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti te drugih europskih izvora trebala bi nastaviti podupirati javne i privatne investicije, osobito u infrastrukturu, energetiku, digitalizaciju i javne usluge.

No prostor za ubrzanje nije neograničen. Hrvatska se suočava s istim strukturnim izazovima kao i velik dio Europe – starenjem stanovništva, manjkom radne snage i presporim rastom produktivnosti. Uz to, gospodarstvo ostaje osjetljivo na kretanja u turizmu, vanjsku potražnju, cijene energije i geopolitičke rizike.

Među rizicima za daljnji rast ostaju i inflacijski pritisci, rast plaća, snažna kreditna aktivnost te visoke cijene nekretnina. Ako rast plaća dugoročno bude brži od rasta produktivnosti, mogla bi se otvoriti pitanja konkurentnosti, osobito u sektorima izloženima međunarodnom tržištu.