HUP: Hrvatskoj treba niža i predvidljiva cijena struje za industriju

Cijena električne energije danas je jedna od najvažnijih tema o kojoj ovise opstanak industrijske proizvodnje u Hrvatskoj, nove investicije i kvalitetna radna mjesta, a također je jedan od glavnih preduvjeta za smanjenje inflacije, poručili su danas predstavnici Hrvatske udruge poslodavaca (HUP) tijekom medijskog briefinga.

Predstavljajući HUP-ov policy paper o cijeni električne energije za gospodarstvo, istaknuli su da hrvatske tvrtke danas posluju u nepovoljnijem položaju od brojnih europskih konkurenata jer nemaju na raspolaganju instrumente kojima druge države članice Europske unije svojim industrijama omogućuju veću predvidljivost i niže troškove električne energije.

Jedan od tih mehanizama jest i CISAF (Clean Industrial Deal State Aid Framework), koji državama članicama omogućuje privremeno rasterećenje dijela troška električne energije za energetski intenzivne industrije, uz obvezna ulaganja u dekarbonizaciju i energetsku tranziciju. Države članice mogu ga iskoristiti, no Hrvatska ga još nije uvela.

– Konkurentnost hrvatske industrije danas ne ovisi samo o produktivnosti i kvaliteti proizvoda, nego i o mogućnosti da poduzeća dugoročno planiraju troškove energije. Industriji nije potrebna trajna subvencija, već privremena stabilizacija kroz predvidiv regulatorni okvir koji omogućuje ulaganja, razvoj i očuvanje proizvodnje u Hrvatskoj. EU državama članicama već je dala alate i očekujemo da ih Hrvatska iskoristi jednako odlučno kao i naše konkurentske zemlje – izjavila je Irena Weber, direktorica HUP-a.

Prema njezinim riječima, hrvatsko se gospodarstvo bori s manjom produktivnošću i konkurentnošću u odnosu na prosjek EU, stoga su niže cijene električne energije za energetski intenzivne proizvodne pogone nužne kako bi se konkurentnost povećala.

– Veliki potrošači vrlo su brzo ostali bez subvencionirane cijene struje pa danas plaćaju tržišnu, koja je i dalje među najvišima u Europskoj uniji, dok je konkurentnost hrvatskoga gospodarstva niža čak 45 posto od prosjeka EU-a – upozorila je Weber, napominjući da CISAF okvir treba iskoristiti dok je to još moguće, do 2030. godina kada ističe rok za njegovo korištenje.

Konkurenti struju plaćaju jeftinije

Kao primjer navela je Sloveniju, koja je isti instrument aktivirala u lipnju ove godine, što znači da njihove tvrtke već sada mogu biti konkurentnije i plaćati nižu cijenu struje. Također, Slovenija je prije uvođenja ovog mehanizma izračunala kako bi, ako se ne poduzme ništa po pitanju cijena električne energije, mogla izgubiti 2800 radnih mjesta.

S druge strane, Hrvatska je, prema procjeni koju je iznijela Petra Sentić, direktorica HUP-Udruge energetike, još u većem riziku od gubitka radnih mjesta.

– Dio smo globalnog tržišta, a naša konkurencija dolazi iz Sjedinjenih Američkih Država i Kine, čija industrija plaća i više od dva puta nižu cijenu struje nego europska – objasnila je Sentić.

Pojasnila je i da CISAF nije obična subvencija, jer polovica dodijeljene potpore mora biti reinvestirana, primjerice u baterije ili obnovljive izvore energije, i to u roku od 48 mjeseci, za razliku od kriznih mjera poput onih tijekom pandemije, koje su poslužile kao jednokratna pomoć gospodarstvu bez ikakvih uvjeta.

– Smatramo da su koristi ovog mehanizma daleko veće te da su rizici nečinjenja i neulaska u ovakav mehanizam veći jer uključuju preseljenje investicija, gašenje proizvodnje, gubitak radnih mjesta u korist zemalja s jasnijim politikama – izjavila je Sentić, dodajući da su kod nas najveći poslodavci proizvodne tvrtke koje su locirane izvan Zagreba, u manje razvijenim mjestima gdje je industrija najstabilniji i najvažniji poslodavac neke lokalne zajednice.

Domaći poslodavci pod pritiskom

Osim Slovenije, CISAF je već u primjeni i u Njemačkoj i Bugarskoj, a Hrvatska ga još nema iako trošak struje za energetski intenzivne industrije čini između 25 do 40 posto ukupnog troška proizvodnje.

Kako je tijekom briefinga naveo voditelj sustava pametne proizvodnje Bauwerk grupe Hrvatska Boris Poklepović, njihova tvrtka značajan dio energije proizvodi sama, kroz fotonaponske elektrane i kogeneraciju. Međutim, on smatra da europska konkurentnost više neće ovisiti samo o tome tko proizvodi energiju, nego tko njome uspješno upravlja.

– Zato pozdravljamo ovakve mehanizme, jer dugoročno povećavaju konkurentnost gospodarstva – poručio je Poklepović.

Voditelj za procese i energiju u splitskom Cemexu Marin Bekavac naveo je da njihovi konkurenti dolaze iz susjednih država gdje plaćaju višestruko niže cijene struje.

– Trošak struje čini 25 do 30 posto proizvodnog troška u cementnoj industriji, a taj se udio dodatno pojačao od 2020. godine. U Cemexu je zaposleno 500 ljudi, uz tisuću dobavljača, pa bismo bez konkurentnosti prema tvrtkama iz Bosne i Hercegovine, Srbije te Turske mogli izgubiti i do 1500 radnih mjesta – kazao je Bekavac.

Voditelj projekata proizvodnje struje u ABS Sisku Tomislav Pakasin upozorio je da je proizvodnja u Sisku stala u listopadu 2024. upravo zbog nekonkurentnosti cijena struje.

– Tijekom 2024. godine, nakon investicija od više desetaka milijuna eura, imali smo 155 gigavatsati potrošnje i 17 milijuna eura troška struje, pri čemu udio cijene energije u čeličnoj industriji iznosi čak 40 posto. Ako ovaj mehanizam osigurava 20 do 30 posto smanjenje cijene struje, a mi ga ne uvedemo, nećemo biti konkurentni – rekao je Pakasin, dodajući da je u ABS-u 2024. radilo 250 ljudi uz 150 kooperanata, dok je danas zaposleno 108 ljudi.

Predstavnik lijevaonice Ferro Preis Renato Martinjak istaknuo je da ta tvrtka u Čakovcu zapošljava dvjestotinjak ljudi, a više od 98 posto prihoda ostvaruje izvozom.

– Cijena struje 2021. iznosila je 50 eura po megavatsatu, 2023. je narasla na 150 do 180 eura, a danas se kreće između 120 i 130 eura, uz rast mrežarine od 10 do 15 posto, dok trošak struje čini 25 posto naših proizvodnih troškova – naveo je Martinjak, dodajući da industrija trpi i nepošten uvoz iz Kine i Indije, koje u proizvodnji koriste koksne peći i druge nepoželjne tehnologije, ali uz niže cijene struje, dok EU ima stroge uvjete za dekrabonizaciju i smanjenje CO2 emisija.

– Već desetak godina kasnimo s primjenom različitih kompenzacijskih mjera za industriju. Nema nijedne proizvodnje za obrambenu industriju bez čelika – upozorio je Martinjak.

Rizik od deindustrijalizacije

HUP zato predlaže hitnu pripremu nacionalnog CISAF programa, po uzoru na Sloveniju, Njemačku i Bugarsku, kombiniranje s kompenzacijama za neizravne troškove ETS-a, osnivanje međuresorne radne skupine te ubrzanje izdavanja dozvola i reformu mrežarina. Bez tih mjera gospodarstvo je, upozorava HUP, u ozbiljnom riziku od deindustrijalizacije, a investicije i nova radna mjesta mogli bi se preseliti u države koje su industrijama već osigurale stabilnije uvjete poslovanja.